Već sam jednom napisao uvod sličan ovome. Ovaj put na red su stigle Shadow Warrior 3, The Ascent i All You Can Eat edicija haotičnog naslova Overcooked. Sve tri igre odigrao sam na Playstationu 5.
Hoćemo li?
THE ASCENT
Zamislite najveći grad svih vremena. Kladim se da ste o promišljanju grad proširili u beskonačnost, ali horizontalno. Ascent je videoigra švedske kuće Neon Giant. Oformili su je nekadašnji članovi razvojnih timova Bulletstorma, Wolfensteina i Dooma, a koji su očigledno imali drugačije promišljanje o gradskoj infrastrukturi.
U Ascentu, vaš lik započinje svoju avanturu u trenutku pada megakorporacije koja presjedava nad Velesom, megagradom-neboderom koji liči na košnicu od čelika, ekrana i stakla. Zvuči pomalo suludo da je jedna megakorporacija uspjela sebe svesti na nivo gubitnika tako jednostavno, ali priči se ne gleda u zube, pogotovo kad rađa heroja koji za cilj ima iskoristiti situaciju i uzeti ono što zaslužuje.
Ascent je najlakše opisati kao cyberpunk odgovor na Diablo. Kada ga igrate na Playstationu, zbog samih kontrola (lijeva gljiva za kretanje, desna za pucanje), igra zalazi u žanr twin stick shootera. Kontrole su precizne, a ubijanje protivnika zbog dobrog zvučnog dizajna i rasprskavanja tjelesa poprilično zadovoljstvo.
Možete slijediti poprilično linearnu avanturu koja će vas koštati nekih petnaestak sati laganog igranja, uz još desetak sati ukoliko poželite dati sebi oduška i pozabaviti se sporednim misijama. Ova dužina glavne kampanje idealna je za zaposlene, 30+ igrače jer će vam dati osjećaj ispunjenosti nakon završetka i realniji je zalogaj od grindanja u nekom od sličnih ARPG naslova.
Kad smo već kod ARPG-ja, Ascent ne dopušta različit pristup napucavanju; povremene nadogradnje lika u vidu uspinjanja uz jednostavan skill tree i povećanja ocjena konvencionalnih atributa su sve što vam je na raspolaganju, ali zbog same prirode igre, to je sasvim dovoljno.
U jednom od veoma poučnih razgovora sa drugom Enisom Čišićem, došli smo do zaključka da je kreiranje igara baziranih na cyberpunk postavkama nešto što je idejno ponajmanje zanimljivo u današnje doba. Razlog je veoma jednostavan; cyberpunk je ideja-dijete sedamdesetih i osamdesetih. Kao takva je preispitivala određene teorije koje su danas utvrđene stvarnosti. Cyberpunk je razbijao okove umjetničke monotonije i pridonosio u određenom političkom smislu. Danas je nažalost od cyberpunka ostala estetika ili naše poimanje cyberpunk estetike koje kroz godine vezuju neki isti elementi, oblici, boje i melodije.
Neon Giant je uistinu uložio mnogo više u vizuelni nego bilo koji drugi aspekt Ascenta, stvorivši igru koju je užitak gledati, iako bi ljubitelji ARPG-ja mogli osjetiti da im mnogo toga fali. Ipak, ja nisam muhanat na odsustvo riftova i grinda, pa sam u Ascentu pronašao avanturu vrijednu igranja.