Nekad odigrano, nikad napisano: Shadow Warrior 3, The Ascent, Overcooked: All You Can Eat!

SHADOW WARRIOR 3

shadow warrior 3

Teška sam srca ispustio džojstik iz ruku nakon nešto više od pet sati u svijetu trećeg dijela serijala Shadow Warrior 3. Originalni naslov objavljen u drugoj polovici devedesetih jedna je od najdražih FPS igara koje sam imao priliku odigrati u djetinjstvu, a krvavi rez na tijelu demonskih nindži vizuelna je ostavština zauvijek urezana u moj um.

Treći dio započinje konfuzno, bez ikakvog ‘igrali ste u prošloj epizodi’ momenta, ostavivši sve nas koji nismo igrali prvi i drugi dio iz novog Shadow Warrior serijala potpuno zbunjenim. Neki zmaj, neka maska, neka katastrofa, užasno loša odluka razvojnog tima da igrače baci bez upozorenja u akciju. Nije da očekujem Dostojevskog od igre u kojoj je glavni lik gospodin Wang, ali malo obzira ne bi nikome škodilo.

Nažalost, brzo bacanje u akciju donijet će i brzo razočarenje. Svaki nivo u Shadow Warrioru 3 podijeljen je na platformske i pucačke dijelove, bez imalo smisla po pitanju dizajna nivoa – izgubiti se ne možete, sve da igrate zatvorenih očiju. Činjenica da su borbeni momenti dizajnirani tako da možete nastaviti dalje tek u trenutku kada pobijete neprijatelje na jednom dijelu nivoa dodatno rastužuje jer je veoma jasno da ćete se suočiti sa hordama neprijatelja čim izađete na proplanak ili uđete u širu arenu.

Shadow Warrior 3 je potpuno razočarenje, od Lo Wanga i njegovih dobacivanja do dizajna neprijatelja, količine oružja i već spomenutog dizajna. Igra doduše uspijeva u jednom – biti potpuno bespotreban nastavak reboota, ako je suditi po ovoj igri, nikako nije uspio u pikselima zarobiti šarm originala.

PODIJELI
TEGOVI

PODRŽI ME NA PATREONU!

Hvala ti!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here