Onaj Koji Kuca

Kategorija: Tekstovi

  • 10001 Buda je mrtav. Živio Buda.

    10001 Buda je mrtav. Živio Buda.

    Kada sam 18. jula 2019. godine obznanio da pokrećem projekt 10001 Buda, sjedio sam u dnevnom boravku, uzbuđen i sretan zbog ideje kojoj nije trebalo mnogo da od iskre u mozgu postane nešto opipljivo.

    Projekt 10001 Buda je moj pokušaj kombiniranja nekoliko konkretnih interesa – budizma, stripa i ulične umjetnosti. Budistički utjecaj na projekt je način na koji sam pripremao stikere, ručno ih crtajući i režući, inspirisan pomnim prepisivanjem budističkih spisa (sutri). Radio sam to (skoro) uvijek bez ikakvog dodatnog sadržaja, koncentrišući se na čin crtanja i rezanja.

    Lik Bude je bio inspirisan načinom na koji sam crtao likove u svom strip serijalu Stripofrenija koji u jednom trenutku i postaviti ovdje online. Stripofrenija je došla prva, onda je nastao ovaj projekt, a u međuvremenu je Buda postao i junak Inktober izazova 2019. godine.

    Format koji sam izabrao su stikeri, mala braća velikih grafita. Širom planete, hiljade različitih umjetnika, uključujući i writere, komunicira stickerima. Kako nisam talentovan, a ni dovoljno brz i mlad da se bavim grafitima, odlučio sam da se okušam u uličnoj umjetnosti kroz naljepnice koje služe kao osnovni format komunikacije.

    Ideja projekta je bila jednostavna – kontaktirati umjetnike i street art zajednicu iz cijelog svijeta, davši im do znanja da mogu besplatno dobiti stickere, a od njih samo tražim da ih uslikaju kad ih zalijepe, kako bi Buda “proputovao” svijetom.

    U godinama koje su uslijedile, upoznao sam nevjerovatne članice i članove svjetske street art zajednice; Buda se zahvaljujući njima, prijateljima koji su uvijek imali sluha za moje molbe da lijepe Bude na svojim putovanjima i meni jednim manjim dijelom, našao na nevjerovatnim lokacijama: Etiopija, Kina, Kuba, Grčka, Njemačka, Švedska, širom Balkana… Vinuo se i u visine, posjetio vrh Kilimanjara Uhuru, ali i postao dio oficijelnih izložbenih postavki.

    Svaki put kada bih dobio mail sa slikama od nekoga, srce bi mi zaigralo. Nešto što sam stvorio je postalo maleni dio jednog gigantskog mozaika, velike zajednice i društva, te će  makar nakratko biti viđeno na čudesnim ulicama koje možda neću posjetiti ni za života.

    Ipak, kako je vrijeme odmicalo, primijetio sam još neke stvari.

    Postajalo je evidentno da projekt neće biti završen tako brzo kako sam ja pretpostavljao. Od početka 2019. godine do trenutka pisanja ovog teksta prošlo je više od pet godina, a ja sam uspio nacrtati “samo” 625 Buda. To je svega 6% od broja koji sam obećao sebi u jednom trenutku, u jednoj noći, bez posebnih promišljanja.

    Pandemija je paralizirala svjetsku poštu; dosta Buda se vratilo, neke su bespovratno izgubljene. U jednu ruku sam i ja sam oslabio sa konekcijama koje su buknule 2019. godine. 2021. godine pokušao sam da se vratim nazad u igru, ali mnoge stvari nisu jednostavno išle po dobru; papir koji sam inače koristio više nije bio dostupan u BiH, Instagramov algoritam je otežavao konektovanje… Nisam imao vremena da započinjem ponovo na nekoj novoj platformi, iako sam i o tome razmišljao.

    Dvije duge godine nakon toga razmišljao sam o projektu, paralelno radeći na njemu. Često sam se nalazio usred ratišta dva Sharana: jednog oštrog koji je brutalno kudio moju svaku pomisao na odustajanje ili modificiranje projekta na neki način, suptilno me iznutra karakterišući kao “gubitnika koji ne drži do vlastitog obećanja”.

    Nasuprot njemu nalazio se jedan novi, racionalniji Sharan, koji je veoma lijepo slagao razloge zašto bih trebao razmisliti o tome da projekt možda treba stati. Ovaj racionalniji Sharan imao je jako dobre argumente, a malo sam se i umorio od čina kakenja vlastitim dupetom po vlastitoj glavi.

    JA SAM 10001 BUDA, ALI JA VIŠE NISAM JA

    Započeo sam projekt u jednom posebnom trenutku u životu. Taj trenutak je – prošao. Bilo bi možda i neprecizno reći da sam danas novi čovjek jer je to odrednica koja se uzima previše neozbiljno kada se koristi.

    Ja zaista danas jesam novi čovjek; onaj Sharan je drugačije živio, drugačije radio, ponašao se drugačije. Projekt 10001 Buda je započet u trenutku u kojem i nisam bio najsretniji u životu i moj eskapizam je bila moja umjetnost, moje pisanje, čitanje, sviranje, pjevanje. Sada, godinama poslije, kada sam izašao iz tog moda vidim to jako dobro.

    Započeo sam projekt koji sam bazirao na idejama budizma i odjednom sam se prestao voditi tim idejama. Inspirisala me filozofija koja naglašava postojanje u sadašnjem trenutku, a ja sam se vodio idejama koje sam sebi zadao u prošlosti.

    Učio sam od filozofije koja naglašava stalnu promjenu, a zakucao u glavi broj (10001) koji je i sam bio predmet nasumičnog izbora, uhvativši se kao pijan plota realizacije istog i smatrajući da sam gubitnik ako popustim.

    Danas, kad živim drugi život u kojem sam i dalje aktivan u umjetničkim sferama, jedini način da ovaj projekt preživi je bio da se adaptira sadašnjosti tako što ću se ja vratiti na sami početak i promišljanje o tome zašto sam ga uopće i pokrenuo.

    Način na koji su Bude nastajale (ručno stvaranje) trebao je naglasiti meditativnu stranu projekta i naučiti me da živim u skladu sa idejama u koje sam počeo vjerovati jer su se doimale logične. Trebalo mi je malo vremena (nekoliko godina) da realiziram da sam “prerastao” početne postavke projekta i da ono što osjećam danas nije ono što sam osjećao na početku.

    I onda sam se opet zapitao: šta da uradim da se odvojim od zakucane ideje iz prošlosti koja me počela moriti svojom krutošću, kako prihvatiti prošlost i iskoristiti je kao poligon za zdraviju budućnost?

    NOVI POČETAK, NOVI 10001 BUDA

    Tako sam donio odluku da projekt 10001 Buda danas postaje projekt 1001 Buda. Ime sasvim jasno pokazuje da se ne radi o radikalnoj promjeni osim u domeni smanjivanja obima Buda koje će biti napravljene.

    Smanjenjem obima adresiram nekoliko stvari; prije svega, kako godine odlaze, slobodan prostor u kojem mogu biti sam i crtati satima je skoro nepostojeći. Smanjenje obima je oslobađanje od tereta očekivanja i neizvjesnosti. Ono je također i jasan znak da dajem sebi više vremena i prava da budem prisutan u nekim drugim aktivnostima, od kojih su neke i veoma privatne, neumjetničke prirode, a koje me čine sretnim kao osobu.

    Činjenica da ću kreirati još 376 sličica i provesti sate i sate radeći na njima me raduje – još ću barem godinu dana zadržati taj osjećaj mirnoće u životu, prije nego ga potencijalnom zamijenim nečim drugim. Ovom promjenom odajem počast razlozima zbog kojih sam započeo, završavam onako kako ja  želim, zahvalan svima koji su pomogli da projekt dođe do ove tačke.

    Imam nekoliko ideja šta bih želio uraditi nakon što projekt privedem kraju, ali dok ne dođemo do tog trenutka, zaista se ne želim mučiti javnim iskazanjima želja. Jedno po jedno, zadatak po zadatak. U skladu sa ovim novim razvojem događaja, izbio sam nulu iz imena “10001 Buda” na Instagramu. Mail ostaje isti – 10001buda na Googleovom mail servisu.

    Trebalo mi je iznimno mnogo da u glavi složim ono što želim i da budem siguran da sam napravio neishitren izbor. Hvala svima koji su dosad uložili svoje vrijeme i pomogli rast projekta. Jedva čekam da vidim gdje idemo odavde. 10001 Buda je mrtav. Živio Buda.

    Arnel Šarić Sharan
    1.10.2024.

  • Tenkom na izbore (preko leševa mentalnog zdravlja)

    Tenkom na izbore (preko leševa mentalnog zdravlja)

    Odvratan dan jučer.

    Nakom što nas je u subotu zatekao krvav pod i jedan od rascvjetalih noktiju na Lemmyjevoj prednjoj šapi, vikend je prošao u previjanju i pripremi za ponedjeljak i posjetu veterinaru. Plus mi se i dijete razbolilo, tako da je sve bilo bljak.

    Nakon radnog dana, sjeli smo u auto, sa Lemmyjem na zadnjem sjedištu. On se, u “potpunom skladu” sa svim pretpostavkama pisanog zakona o tome kako je opasna pasmina koja treba uvijek biti na povocu i sa brnjicom, tresao šesticom po Richteru, vjerovatno osjetivši gdje idemo.

    Njegova uznemirenost mljela je moje naizgled veselo ponašanje kojim sam pokušao umiriti suprugu, njega i sebe. Nisam mogao gledati njegove tužne oči, pa sam napravio grešku i usmjerio pažnju na sivo, ružno Sarajevo.

    Vani, predizborna kampanja koju koliko-toliko vješto izbjegavam nekorištenjem društvenih mreža, uz neredovno postavljanje sadržaja uz pomoć Buffera, što je slučaj i sa ovim člankom. Vidio sam plakate i ranije, kada izađem da trčim, jedne te iste formulaične debilane sa kojih nam dobri ljudi koji su izbor naroda poručuju da može bolje, odgovornije, da je 5 do 12… Jedino konzistentno u svijetu sarajevske politike je to kontinuirano stanje frke i panike, njihovo naduravanje sa fiktivnim neprijateljem i jednaki loši rezultati kojim nas drže u glibu.

    Dalo bi se primijetiti da je uz glavne prometnice Centra, Novog Sarajeva, Novog Grada i Starog Grada (na Ilidžu nisam išao) neuobičajeno malo plakata SDA. Laik bi pomislio da su odustali. No kako dobro znaju svi ljubitelji horror žanra, zlo nikada ne spava i ne može biti uništeno, pa je toksičnozelena zamijenjena sa narandžastom Demokratske fronte, smogovitom plavičastozlatnom Naroda i Pravde i krvavocrvenim Naše stranke i SDP-a, sve redom SDA pandanima i satelitskim otpadnicima, ili onima koji nemaju dovoljno testisa ili mogućnosti da išta urade bez da sarađuju sa desnicom u cirkusu nazvanom demokratija, a čiji redovi iznutra su izmučeni izdajnicima poput karcinomom uništena organizma.

    Skrećemo kod Alipašine džamije i idemo ka Vogošći, te neminovno prolazimo kraj Druge gimnazije. Pogled kroz prozor i stomak mi se počinje vezati u čvor, dah zastaje u paničnom napadu i strah koči ruke i noge.

    STRAH KAO INICIJALNA REAKCIJA

    Ugledao sam zelenu metalnu mrcinu kako, pomalo kamuflirana travom i krošnjama drveća koje su mi remetile pogled, zauzima centralno mjesto u parku kraj Druge gimnazije, možda i jednoj od najvećih i najljepših zelenih površina u ovom djelu grada.

    Sivilo predizbornog Sarajeva sa tenkom koji cijepa stvarnost i vrijeme, vraćajući nas iz 2024. u mirnodopsku, ali paranoičnu 1998. godinu, sve je mučno nerealno dok podsjeća na prizor na kakav bi mogli naići u prigradskim područjima Chernarusa.

    Za čitatelje neupućene u svijet industrije videoigara – Chernarus je fiktivno mjesto u igri DayZ koja je simulator zombi apokalipse sa militantnim elementima.

    Inicijalna reakcija straha je, usudim se reći, ljudska reakcija svih normalnih ljudi koji ne fetišiziraju rat. Onda se srećom pokrenuo svjesni dio mozga. Sigurno bih, iako ne konzumiram medijski sadržaj, čuo od nekoga da je neki problem, pa je tenk tu parkiran.

    Nakon toga pomislih kako se možda snima neka filmska scena ili nešto, ali mi je betonska konstrukcija podno tenka djelovala potpuno stravično jer nije pripadala toj površini.

    I onda se sjetih.

    Priča o tenku u parku kod Druge gimnazije bila je aktivna još u vremenu kada je SDA držala u raljama tu “najvrijedniju” općinu. Još 2016. godine povukla se ideja pozicioniranja tenka, u sklopu spomen-obilježja pripadnicima Specijalne jedinice Odreda policije “Bosna”.

    Mučna je to priča čije su detalje bilježili različiti lokalni mediji, ali sve se svede na dva momenta – jedni hoće spomenik i ne vide ništa loše u tenku, govoreći da on služi kao opomena.

    Drugima apsolutno ne smeta spomenik, ali smatraju da je pozicioniranje tenka problematično na svaki mogući način. Niti mu je mjesto na toj zelenoj površini, niti u blizini škole koja tradicionalno isporučuje vrhunske likove iz domena nauke, niti uperenom bilo gdje u grad.

    Zloupotreba memorijalizacije javnog prostora i retraumatizacija građana vrši se, tradicionalno i perfidno, pred izbore. Ovaj put to rade predstavnice i predstavnici Trojke na krilima SDA koja im je Općinu Centar ostavila u amanet.

    Od Ajnadžića, koji je nekadašnje vojno lice i SDA kadar na čelu Općine Centar za čijeg vremena je priča i pokrenuta, došli smo do opsesivno-manijakalno egocentrične i zastrašujuće ambiciozne Benjamine Karić i cuckold političara Srđana Mandića, sadašnjeg načelnika Općine Centar, koji su očigledno odlučili tenkom na izbore, gazeći preko leševa mentalnog zdravlja građanstva Sarajeva.

    Bosanskohercegovačka kraljica populizma Benjamina Karić u ove izbore krenula je sa visoke pozicije gradonačelnice sa željom da aterira na načelničko mjesto u Novom Sarajevu (a da li će joj to pomoći da nekako završi opet na gradonačelničkoj poziciji ili se lansira na novu poziciju, ostaje da se vidi).

    Žena čiji dometi fasciniraju političke nepismene Sarajke i Sarajlije, kezi se u haljini djeveruše osmijehom snaše sa plakata SDP-a, ali i koalicionih partnera Naroda i pravde, na kojoj je umotana u plavičaste i zlatne tonove.

    Da se reći da je sa tim transferom na drugu kolor paletu pokazala svoje prave intencije kojih je svako, iole svjestan njenog populizma, političkih šutnji u kritičnim situacijama, zloupotrebe prošlosti u svrhu vlastih agendi i dokazanih zločina nad zdravim razumom, kulturom i umjetnošću – potpuno svjestan.

    O Mandiću se baš i nema previše reći. Davač dozvola, politički smutljivac, za-svakog-ponešto lik, Mandić je istinski primjer ljigavca koji jedno priča, drugo radi, pokušava da se umili svima. Zamisli kad pripadaš gardi ljudi i ponašaš se tako da se više ni SDA ne čini kao loša opcija (ako vam reptilski mozak paranoiše da je ovo pro-SDA tekst – jebeš SDA i jebeš sve političare. Neću glasati uopće, i to preporučujem i vama. Možemo dalje?)

    PANKER SA “STAVOM”

    Tenk u neposrednoj blizini Druge gimnazije nastavak je tradicije polovičnih rješenja “sjećanja” koji vode isključivo ka retraumatizaciji, potencijalnom sijanju mržnje, halabuci i “podizanju svijesti” kreiranjem straha od situacije koja je završena prije 30 godina.

    Nijedno od “kreativnih rješenja” koje je Karić implementirala za vrijeme svoje pogubne vladavine mahalom sa neboderima nije imalo edukativnu ni pripovijedačku vrijednost, od spomen-ploča do Tvrtka, pa tako neće ni ovaj tenk. No svaka od njih je izazvala podizanje tenzija, pa eto, nek mi halali čitateljstvo što ne trebam pretpostavljati šta će biti sa slučajem tenk.

    Razlozi za ovakvu postavku su jednostavni. Političari se ne bave kulturom sjećanja. Političari se bave politikanstvom i kada vam se učini da političar želi da uradi nešto, trebate biti svjesni da ništa ne radi zbog drugih, već isključivo zbog sebe. Postoje dvije vrste političara – sociopate koje su već odavno priznale sebi da ih samo zanima vlastiti lik u ogledalu i naivci koji ulaze u taj svijet, vjerujući u ideološke promjene, te na kraju, kao po receptu, često postaju i gori negativci od onih na koje smo navikli.

    Iz cijele priče ne valja izostaviti ni idejnog tvorca spomenika, Nebojšu Šerića Šobu. Priznatog bosanskohercegovačkog umjetnika imao sam priliku dvaput susresti u životu i kratko porazgovarati sa njim, iako vjerujem da se on toga ne sjeća, jer sam ja niko i ništa u njegovom svijetu. Na osnovu tih kraćih susreta, doimao se kao čovjek kakvih fali ovom gradu.

    Međutim, šta se desi čovjeku da od pankera sa Džidžikovca i autora genijalno sarkastičnog spomenika Međunarodnoj zajednici spadne na poziciju piskarala “Stava” i nekoga ko smatra da je tenk u sarajevskom naselju dobra stvar za mir i edukaciju, teško je procijeniti bez psihijatrijske dijagnoze. Mogu pretpostaviti, ali se time neću baviti.

    Ipak, ono što mogu hraknuti, barem ovako benigno napismeno je činjenicu da Šoba neće uživati u svojoj Panzer Division umjetnosti, zavaljen u ateljeu u centru svjetske kulture, magičnom i Sarajevu kulturološki nedostižnom New Yorku. On će nastaviti da stvara u dijaspori, u gradu hip-hopa, panka, Beat generacije, borbe za ljudska prava ispred Stonewalla, a nama i našoj djeci je dostavio tenk. Mislim, ipak ga ima i Beograd, od kojeg se toliko trudimo biti drugačiji (oprostite na sarkazmu, ne znam šta mi je).

    Ova grana Šobinog umjetničkog stvaralaštva nesumnjivo podsjeća na neumiruću umjetnost govora mržnje u komentarima portala gdje se redovno poziva na “spremnost”, “sjećanja” i “učenja” u BiH, pa makar morali i potegnuti za puškom. Ti komentatori zazivaju brigade i generale, zaklinju se na vjernost, ali sa sigurne distance, iz norčepinga i jorčepinga gdje junaci sjede, ugodno ušuškani u skandinavska državljanstva.

    Jer najlakše je biti Bošnjak izolovan od posljedica vlastitog bošnjaštva.

    A ŠTA BI TI?

    Ako je vaše jedino pitanje kontraško “A šta bi ti podigao u znak sjećanja”, mogu odgovoriti samo kao neko ko živi u Sarajevu. Ako je potrebno političarima da se uglave, sumnjam da bi iko imao išta protiv memorijalnog centra na lokaciji koja ne uzurpira zelenu površinu u dijelu grada koji ih generalno i nema na bacanje.

    Ali zašto ne bi taj memorijalni centar bio jedinstven, sa kompleksom u kojem je građanstvu omogućeno da uživaju u kulturno-sportskim aktivnostima?

    Zašto ne bi specijalce slavili i sjećali ih se kroz sportska takmičenja ili poligone na kojima se može jačati duh i tijelo? Šta je sa idejom javnog prostora namijenjenog kulturi kakvih u Sarajevu skoro pa više ni nema, ili su u kandžama političkih i općinskih bijednika koji slažu programe u skladu sa zahtijevima vlastite agende ili morala većine koju prosto najčešće i zaboli kurac za bilo čim?

    Zamisli akademiju za sportsko streljaštvo ili interaktivni muzej koji djeci objašnjava osnove policijskog posla, izlažući ih dobno prihvatljivim scenarijima u kojima se gradi pozitivan duh ka ideji bivanja policajcem.

    ROBA ZA SARAJEVO

    Ali hej, takve stvari se ne mogu prodati javnosti. Javnost u Sarajevu neće takve ideje. Takve stvari i koštaju. Jebeno puno, što mozga, što para. A toga u Sarajevu nema. Pare trebaju u džepove ovih bez mozga.

    Većini daj tenkove jer su demokratski izabrali vlast koja će im tenkove i dostaviti.

    Javnost u Sarajevu ne mari što se trud i zalaganje 81 specijalca koristi za prljavu predizbornu kampanju u potezu koji je toliko SDA da ga ni sama SDA ne bi realizirala jer bi im bilo ofirno.

    Javnost u Sarajevu voli gradonačelnicu Karić koja u agdi svoje predizborne baklave guši sve nas, u gradu sa redovnim redukcijama vode (i kad je ima, bolje da je nema kakva je), čestim neodvoženjem smeća, prljavim ulicama, Nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom koja ne radi, pucanjima u glave, i otrovnim smogom. Gradu koji zaboravlja pjesnike poput Marka Vešovića.

    Sarajevo već odavno nije mjesto za ugodan život ukoliko imaš iole drugačije mišljenje od glavne (nacionalističke) struje. Vidjeli smo to na nedavnom slučaju Franje Šarčevića. Šarčević je pokazao da će kritičko promišljanje i sekularizam biti proglašeni za herezu i da će prvi set vila i baklji nositi čak i javni službenici.

    Zašto ne bi? Nemaju nikakve odgovornosti za ono što urade. Nikakvog straha od posljedica. Za mržnju će biti nagrađeni podrškom mase. Ovo je njihova mala prćija, zauvijek utopljena u agdi mediokritetstva i palanačkog diskursa u kojoj će čak i nas, koji imamo potpuno pravo da kažemo da nam se nešto ne sviđa, olako proglasiti za jugobalije, agresore, četnike i mrzitelje specijalaca. Samo, taj film je toliko puta odigrao, pa vala više i ne tangira.

    Mi koji smo nažalost osuđeni na ovo Sarajevo, a nemamo te sreće da odemo, iako bi možda i htjeli – dijelimo se na dvije grupe. Jedni šute, pokušavaju sačuvati zdrav razum. Poštujem ih. Pripadam im sve više i više. Tu i tamo nažalost iz mene izviri ovaj “ružni” karakter kritičara koji mrzi ovo što je ovaj grad postao (ili oduvijek bio).

    Ne bojim se ovih po čijim nedjelima serem jer moje riječi danas, godinama nakon novinarstva, imaju manji odjek nego što su ikada imale. Ja sam njima nevažan. Zato je meni pisanje jednostavno terapija.

    Sarajevo nije moj grad. Zato sam se i isključio jer sam dovoljno živaca izgubio na bitku koja je namještena od 1995. godine. Samo se smjenjuju lica. Zato i ne izlazim na izbore. Odem, prekrižim listić, nisu dostojni ni kurčine nacrtane sa infantilnom radošću na licu.

    Ostalima, eto vam Benjaminina baklava i tenk, jeb'o vas tenk da vas jeb'o. Ionako se neće vidjeti za mjesec-dva od smoga.

    U Sarajevu, u kojem je jednako odvratan dan i danas.

    (foto: Prometej.ba)

  • Killer Klowns From Outer Space: Pristupačna horor asimetrija

    Killer Klowns From Outer Space: Pristupačna horor asimetrija

    Horor franšize osamdesetih doživljavaju izvjesnu renesansu u gaming svijetu posljednjih godina. Nakon priznatih klasika poput Petka 13-tog, Evil Deada i Teksaškog masakra motornom pilom, na red za transformaciju u interaktivnu horor avanturu došao je… Killer Klowns From Outer Space?

    Ova niskobudžetna SF komedija sa horor elementima sigurno nije prva franšiza na koju bi pomislili da treba biti pretvorena u igru, ali od svih gorespomenutih filmova, radi se o djelu koje sa pravom nosi oznaku “kultnog klasika”. Film braće Chiodo, trojca poznatog i po specijalnim efektima iz filma Monstrumi Čupavci (Critters u originalu, ali jugoslavenski naslov je odličan!) hvaljen je od strane publike i kritičara jer se radi o djelu koje kroz filter osamdesetih provlači ideje koje generalno pripadaju SF žanru pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka. Šarenilo Killer Klownsa izrodilo je mnogobrojne licencirane predmete, pa je sasvim moguće da znate za vizuelni identitet filma bez da ste isti gledali.

    Što bi Amerikanci rekli, ovo nije prvi rodeo Illfonica u podžanru asimetričnog horora. Već su se ranije oprobali sa igrom Friday The 13th na kojoj su sarađivali sa Gun Mediom koja je pod imenom Gun Interactive lansirala Texas Chain Saw Massacre.

    Killer Klowns From Outer Space slijedi provjerenu formulu asimetričnog horora, povremeno odstupajući od iste u dovoljnim količinama da KKFOS ne možemo posmatrati kao blatantnu kopiju sličnih igara.

    killer klowns from outer space

    U KKFOS-u tim od sedam ljudi suočava se sa timom koji čine tri vanzemaljska klauna. Klaunima su na raspolaganju hladna i “slatka” oružja, odnosno pucaljke od kojih neke pretvaraju ljude u kukuljice od šećerne vune. Ove kukuljice klauni zatim kače na kuke razbacane širom mape. Kompletiraš jedan set od četiri kuke i na toj lokaciji se počinju pojavljivati NPC klaunovi koji ometaju ljude u ostvarivanju njihovih ciljeva. Kako su dodatne kukuljice razbacane širom mape, ako ih nakačite sve na kuke, pokrenut ćete “klaunpokalipsu” koja je de facto pobjeda klaunske ekipe.

    Snaga ljudskog tima je ono što zapravo razlikuje Killer Klowns From Outer Space od ostalih igara ovog tipa. Tim ljudi najbolje prolazi ako se šunja po mapi i sklanja od klauna koji pored oružja imaju i određene specijalne osobine koje se otključavaju kako partija teče. Međutim, ako dođe do borbe, klaunima bi bilo bolje da se sklone od grupe ljudi, pogotovo ako je ista naoružana oružjem razbacanim širom mape. Čak i jedan naoružani čovjek može, ako je igrač dovoljno sposoban, ubiti klauna i poslati ga u respawning limbo. Dva ili tri naoružana igrača sigurno nisu nešto s čim se želite sukobiti sami.

    Ljudski igrači imaju tipične ciljeve za asimetrične horor igre – pronaći određene predmete kako bi otključali izlaz i pobjegli sa mape. Kad smo kod mapa, odlična vizuelna prezentacija zadržana je i u KKFOS igri, što ne treba čuditi, jer je Illfonic već sa Petkom 13-im pokazao da im je jako stalo da igra bude što autentičnija (što je odličan izbor jer su horor fenovi nekada i bezobrazno muhanati). Crescent Cove izgleda prelijepo, iako pet dostupnih mapa u jednom trenutku počnu zamarati jer je svaka od njih umotana u tamu i ukrašena neonskim svjetlima (opet, u skladu sa temom filma). Ne bih se žalio da dobijemo i besplatne dnevne varijante mapi. Isti nivo pažnje posvećen je i zvuku, od klaunskih osmijeha do “gacanja” klaunskih nožica.

    Što se tiče same igrivosti, Killer Klown From Outer Space se doima kao puno usmjereniji ka kežualcima nego slične asimetrične igre. Bilo da igrate kao ljudi ili klauni, dobro ćete se zabaviti, i doima se da se većina igraće zajednice sa tom idejom i hvata tastature i džojstika. Kao i slične igre, KKFOS ima dizajnerske greške koje se u dosta drugih naslova (Dead By Daylight, recimo) često iskorištavaju i dovode početnike do ludila, te ih se time tjera da odustanu. Ovdje je svaki meč bio jednako zabavan, bio u pobjedničkom ili gubitničkom timu.

    killer klowns from outer space

    Nažalost, nakon određenog perioda igra počinje pokazivati i svoju jedinu negativnu osobinu, a ta je da postane dosadnjikava kada otključate sve zaključane predmete i bonus materijale. Lijepo je vidjeti da možete kreirati vlastitog lika i kozmetički ga srediti, ali jasno je da 5 mapa, jedan igraći mod i nekoliko načina bijega kroz nekoliko sati postanu nedovoljno privlačni za išta više od dvadesetominutnih sesija.

    No možda je to i u redu. Killer Klowns From Outer Space ni u jednom trenutku ne glumi naslov koji će graditi jaku kompetitivnu zajednicu, već je igra koju možete uzeti, odigrati nekoliko partija i preći na nešto drugo. U jednu ruku, takvim duhom se doima kao savršena razbibriga smještena na mobilni telefon dok sjedite u čekaonici, a s obzirom da je nasilje svedeno na minimum, odnosno u domen ničega brutalnijeg od onoga što smo mogli vidjeti u Ptici Trkačici, igru možete dati i djeci.

    Iako je Illfonic već počeo da prodaje DLC dodatke kozmetičke prirode, iskreno se nadam da će shvatiti zabavni potencijal svog multiplayer naslova i obradovati nas novim modovima i mapama. Šteta bi bilo da Killer Klowns From Outer Space prirodno odumre nakon godinu-dvije zbog monotonije koju u ovoj verziji prirodno inicira nakon višesatnog igranja.

  • Recenzija: “Universal Pinball: TV Classics”

    Recenzija: “Universal Pinball: TV Classics”

     

    U septembru 2017. godine Zen Studios je objavio Universal Classics Pinball, paket tabli inspirisan legendarnim licencama iz Universalovog kataloga. Na moju veliku žalost, radilo se o osrednjim tablama koje su imale problem sa nedostatkom prepoznatljivih elemenata kakvi su licencirana muzika koja je jednako važna kao i sama tematika jer je esencijalni dio iste priče. U maju 2024. godine, Zen Studios se ponovo zarovio u Universalov katalog, ovaj put u njegov TV odjel, i objavio Universal Pinball: TV Classics, tri tematske table inspirisane serijalima Knight Rider, Xena: The Warrior Princess i Battlestar Galactica.

    Započnimo od veterana, table Knight Rider inspirisane istoimenim serijalom iz 1982. godine u kojem su vedrili i oblačili David Hasselhoff i njegov KITT (modificirani Pontiac Firebird Trans Am kojem je glas davao glumac William David Daniels). Prvo što će vam zapasti za uho je prepoznatljiva tema serijala koja čini čuda za uživljavanje u fliperske avanture. Stu Phillips i Glen A. Larson stvorili su temu koja savršeno pristaje i fliperu, pa će svako lansiranje kugle biti avantura sama za sebe. Nisam siguran da su glas za tablu baš dali Hasselhoff i Daniels, pogotovo zbog Danielsovih godina, tako da pomišljam da su iskorištene usluge imitatora koji su uradili VRHUNSKI posao. Ako ste i gledali serijal, teško ćete prepoznati razliku. Ako niste, a znate donekle glasove iz pop-kulture, ne brinite, ovo su originalni glasovi, kanalisani iz drugog para grla.

    universal pinball tv classics
    KITTov let u stanje animacije prilikom borbenih modova zna dekoncentrisati

    Dizajn table ostavlja mnogo toga za poželjeti – jasna mi je želja za jednostavnošću, ali se Knight Rider doima poprilično siromašnom, sa potpuno čistim donjim i srednjim igraćim poljem, te svim elementima zguranim na gornji dio. Asimetričnost lijeve i desne strane također pomaže u nepreciznosti prilikom pucanja; mišljenja sam da ovakve table trebaju imate rampe postavljene bliže fliperima.

    Velika zamjerka mi je i postavljanje drop meta na sredinu, jer ovakva postavka od vas iziskuje mnogo više riskiranja da izazovete tilt zbog toga što se lopta zna odbiti pravo u središnju rupu. Gepekovanje kugle je iritintan mehanizam koji je viđen još u Archeru, a animacija skoka KITT-a na pokretnu cestu iznad znala mi je i zasmetati.

    Nepristupačnost Knight Ridera ne ide ruku pod ruku sa odličnom temom, zato je ovo tabla kojoj ću se vraćati rijetko, najčešće onda kad sam mentalno spreman da igram sporo, neadenalinski, skoro pa taktički.

    Xena: Princeza ratnica, čedo devedesetih, zapamtili smo, ako ništa, a onda po Lucy Lawless. Njeni izleti u svijet videoigara nisu bili baš pretjerano uspješni, dovoljno sam star da se sjećam jako loše igre za prvi Playstation. Nije se Xena kao licenca pojavljivala tako često u svijetu videoigara, pa je izbor da bude sada uključena u paket meni iskreno nejasan iz ekonomske perspektive, ali valjda, kad je tu licenca, neka je.

    Xenina tabla je u meni izazivala bijes kakav odavno nisam osjetio igrajući. Nekoliko puta sam i izašao iz igre u bijesu (rejdžkvit). Problemi su mnogi, što dizajnerski, što mehanički.

    universal pinball tv classics
    Udaranje u pop-up targete u potrazi za Cezarom je frustrirajuće

    Cijela tabla je bazirana na obliku Xeninog omiljenog oružja, chakrama; to je “osmica” iznad Xeninog digitalnog lika, dvije spojene rampe koje izazivaju antiklimaktično iskustvo kada lopta završi na njima, pa čak i kada se rampe kreću. Nisam siguran šta je razlog pokretanja tih rampi, ali činjenica je da mi u nekoliko sati igranja nikad nisu ubrzale kuglu do neke impresivne brzine.

    Dizajn chakrama iskorišten je i za iritantni skill shot koji sam više puta uradio potpuno slučajno i to nepotpuno. U ideji, trebaš ispaliti kuglu u pravi čas i ubaciti je u košarkaškom maniru u chakram koji funkcioniše kao koš. Nikad nisam to uradio, ali čim bi kugla dotakla unutrašnji rub chakrama, to bi se računalo kao skillshot. Nakon nekoliko mečeva, prestaje radost jer taj element prolaska kugle kroz chakram izostaje.

    Pop-up mete u vidu nebrojeno mnogo Rimljana čine još jedan od modova na tabli i umanjuju osjećaja kontrole nad kuglom. Na Xena tabli postoji i mini tabla koja se otključava u jednom modu koji je dovoljno komplikovan da ćete izgubiti i želju da ga ganjate zbog jako brzog gubljenja prilike da ostvarite cilj (koji je vezan za dodatna dva chakrama).

    Najveći, smrtni grijeh zbog kojeg se neću vraćati Xeni je dizajn ulaznih tački na rampe i fizika table. Neću sebe nazvati fliper majstorom, ali nije mi strano zavrtiti nekoliko krugova na rampama, radeći kombo lansirajući kugle lijevim i desnim fliperom. Radim to i na arkadnoj i realistic težini, na Williamsovim i originalnim Zen tablama. Na Xeninoj tabli, kao da su sve ulazne tačke pomjerene sekundu ustranu, što uzrokuje nepreciznost i iscrpljujuću količinu frustracije zbog odbijanja lopte u svim smjerovima.

    universal pinball tv classics
    Boje Battlestar Galactica table čine je vizuelnim draguljom

    Dodajmo na to i možda najgoru fiziku na Pinball FX tablama koje sam imao priliku zaigrati i meni je Xena pokopana za sve vremena. Desetine, stotine puta sam lansirao loptu iz plunger kanala direktno u lijevi drain kanal zbog užasne fizike lopte, kao da imam posla sa lopticom-skočicom, a ne metalnom kuglom. Kugla se kreće kako ona smatra da je svrsishodno i cijelo iskustvo igranja ove table je demoralizirajuća patnja. Na to sve treba dodati i potpuno sulude odluke da se integriše ideja TELEPORTA kugle koja vas često zna gurnuti u drain. Čemu onda trud i taktiziranje ako će me spriječiti nedostatak sreće da dođem do novog rekorda?

    Nisam imao puno dobre volje i snage dok sam došao do trenutka testiranja Battlestar Galactica table, ali sam joj se bacio u zagrljaj, shvativši da se radi o pravom dragulju cijelog Universal Pinball: TV Classics paketa.

    Nisam ranije gledao Battlestar Galacticu, ali ta tematska kočnica me nije omela da uživam u vrhunski dizajniranoj tabli. Baš kao i odlična Pacific Rim, Battlestar Galactica slijedi istu dizajnersku filozofiju pristupačne table sa dobro plasiranim rampama na gornjem dijelu igraćeg polja. Tabla je prepuna različitih modova koji se lako aktiviraju, i vizuelno su impresivni zahvaljujući jednostavnom triku – svaki mod promijeni svjetlo na tabli. Teorija boja ovdje doista dolazi do izražaja jer tabla poprima potpuno drugu konotaciju kada je plava, žuta ili crvenkasta.

    Dizajn zvuka je maestralan – dominiraju industrijski zvuci mašinerije i metala koji me zajedno sa vizuelnim elementima, brodom sa lijeve strane i robotom Cylonom sa desne, neizmjerno podsjećaju na stvarnu tablu filma Terminator 2. Battlestar Galactica kao da jeste kombinacija Star Trek i Terminator 2 tabli, što nije nimalo loše.

    Na Battlestar Galactica fizika je dobra, nudge radi posao, igra je fluidna i modovi su jasni. Ono malo animiranih efekata je impresivno urađeno (teleport broda pogotovo) i nimalo ne smetaju igraćem iskustvu.

    Universal Pinball: TV Classic je, grupno ocjenjujući, veći promašaj od filmskog Universal paketa. Nisam se lično uspio povezati tematski sa tablama, što bi mi najvjerovatnije stvorili osjećaj emotivne privrženosti, pa sam primijetio i sve probleme naglašenije nego u ranijem Universal paketu.

    Što kraće opisano, Xena je frustriranje, Knight Rider dosada i Battlestar Galactica razlog zbog kojeg bi kupovina pojedinačnih tabli trebala biti omogućena.

  • Pinball FX: Super League Football i Pacific Rim Pinball

    Pinball FX: Super League Football i Pacific Rim Pinball

    Maj 2024. godine je bio odličan mjesec za ljubitelje digitalnog flipera. Zen Studios je objavio pet novih tabli za svoj Pinball FX naslov, a podijeljene su u dva individualna i jedan grupni paket. Čak i ako niste odlučili kupiti nove table, osnovna igra je nadograđena i ispravljeni su mnogi nedostaci koje sam spomenuo u ranijem tekstu na ovom blogu.

    UI je doživio značajno unapređenje, te Pinball FX sada izgleda jako dobro. Definitivno ima još prostora za nadogradnju, nije ovo nivo Pinball FX3, ali je mnogo kompletnije u odnosu na ranije izdanje. Dodan je i XP sistem sličan onome iz prethodnika, iako je njegov level cap u jednu ruku besmislen.

    U ovom tekstu bavit ćemo se dvjema tablama koje su objavljene individualno. Prva je Zenov original sa fudbalskom tematikom, Super League Football, a druga licencirana tabla filmske franšize Pacific Rim.

    SUPER LEAGUE FOOTBALL

    Tabla-povratnica Super League Football lansirana je kao besplatan download za sve platforme u cilju promocije Euro 2024 prvenstva koje je trenutno u toku. Oni stariji igrači flipera sjetit će se ove table sa vječno dragog Pinball FX2 kada je imala više varijacija, odnosno mogli ste kupiti i licencirane verzije sa motivima nekih od najvećih evropskih klubova poput Arsenala, Real Madrida, Liverpoola i Rome. Posjedovanje licencirane table nije omogućavalo nikakvu promjenu u smislu igrivosti, već je predstavljalo kozmetički dodatak.

    U 2024. godini na raspolaganju vam je samo Zen Studios FC verzija table što nikako ne mijenja njenu suštinu, a ta je da je igra i strategija fudbala lijepo prenesena na ploču za fliper. Ploča se može posmatrati kao fudbalski teren, a partija flipera kao meč koji za cilj ima pobjedu, odnosno što veće bodovanje.

    Donji dio ploče je sasvim čist i daje vam priliku da lansirate precizne udarce na rampe iznad. Ta lansiranja se čine kao duge lopte ili dodavanja u fudbalskom meču i iz perspektive tematike lijepo se uklapaju u čitavu atmosferu. Na sredini gornjeg dijela nalazi se gol sa mobilnom “odbranom” koja “nestaje” kako uspješno izvodite kombo poteze.

    pinball fx, super football league, pacific rim pinball
    Dinamika fudbala dobro je prenesena na fliper tablu

    Dizajn Super League Football table mogao bi vas prevariti svojom jednostavnošću – u pitanju je složena igra koja ima različite elemente klasičnih, stvarnih fliper mašina lijepo integriranih u digitalni svijet.

    Svaka partija ima vrijeme trajanja unutar kojeg se, zahvaljujući vašim potezima, smjenjuju faze napada i odbrane. Svaka od ovih faza ima drugačije načine aktiviranja, ali i zadataka koje trebate izvršiti i koji zahtijevaju preciznost. Posebno je interesantan dizajn i pozicioniranje dodatnih flipera kraj lijevog i desnog kanala koji vam omogućavaju da spasite kuglu od draina u posljedni čas, na poprilično fudbalski način.

    Pored toga, Super League Football posjeduje privremene i trajne elemente igre. Trajni elementi su trofeji koji ostaju na vašoj stalaži između partija i koje osvajate tako što ostvarujete neki od većih ciljeva poput velikog broja bodova, broja golova u jednom meču ili odbrane penala.

    Sve ovo je popraćeno dobrim vizuelnim i zvučnim performansom koji stvara dodatni osjećaj zadovoljstva onima koji zaista vole fudbal. Dati gol u Super League Football nije toliko lako, barem ne na početku, zato je graja sa tribina i komentator koji prati svaki vaš potez i više nego koristan u cijeđenju što više dopamina u svakoj partiji.

    Nažalost, tehnički je ova verzija Super League Footballa inferiornija u odnosu na onu sa Pinball FX2, pa čak i drugih Pinball FX tabli. Nije mi se jednom desio opasan pad frameratea koji uništava igraće iskustvo, te je evidentno da će Zen Studios morati poraditi na optimizaciji ove table kako bi uistinu sva igraća zajednica bila zadovoljna.

    Super League Football je drag povratnik u katalog kojeg na putu ka ostvarivanju punog potencijala koče izvjesne tehničke poteškoće, no ipak je jasno da je među Zenovim originalima ovo i dalje jedna od najboljih tabli.

    PACIFIC RIM PINBALL

    Kao klinac sam obožavao Robotech i Transformerse. Kao malo stariji igrao sam Front Mission, MechWarrior igre, pa i odličnu BattleTech. Kako sam uspio propustiti Pacific Rim franšizu, ne znam, ali moje jedina poveznica sa njom bio je Billain koji je radio zvučni dizajn za film Pacific Rim: Uprising. Zato u svijet table Pacific Rim Pinball ulazim neopterećen licencom i koncentrišem se isključivo na igrivost.

    pinball fx, super football league, pacific rim pinball
    Pacific Rim Pinball: bez ukrasa, jednostavno fliper!

    Gledajući iz te perspektive, teško da se nešto može zamjeriti Pacific Rim Pinball tabli. Lišena je svih ukrasa koji odvraćaju pažnju, modelirana kao nešto što je moguće vidjeti i u stvarnosti. Njen centralni dio čini animirani kolosalni model Jaegera čije je postojanje obogaćeno animacijama, pa čak i mogućnošću raspadanja u žaru igre.

    Ostatak table neminovno me podsjetio na tablu Dr. Strange, a ponajviše na moju prvu Pinball FX2 tablu Marvel's The Avengers. Razlog tome je čisto igraće polje i rampe koje se nalaze na vrhu. Ovakva postavka nije ništa premaštovito, ali omogućava odličnu fluidnost u igranju i potpunu kontrolu u slučaju aktiviranja multiballa.

    Ako je vjerovati vlastitim ušima, glumica Ellen McLain, koja je odgovorna za glas AI sistema Gipsy Danger u Pacific Rimu, istu je ulogu odigrala i na ovoj tabli. Ono po čemu je McLain poznata igraćoj zajednici je davanje glasa vještačkoj inteligenciji GLaDOS iz serijala Portal, jednom od najpopularnijih antagonista videoigara ikad.

    Pacific Rim Pinball je jednostavna, staroškolska tabla dobre audiovizualne prezentacije. Ne nudi ništa novo u smislu fliper nauke, nije nabuđena sa milion dodataka, ali ono što radi, radi kako treba. Ono što je AC/DC za rock'n'roll, to je Pacific Rim Pinball za digitalni fliper – i ako to tražite, nema fule.

  • Recenzija WWE 2K24: Priča je tek počela

    Recenzija WWE 2K24: Priča je tek počela

    Objavljivanjem WWE 2K24 tačno mjesec dana prije globalnog hrvačkog spektakla Wrestlemania 40 koji se održao u aprilu, 2K Games je priložio još jedan dokaz maksimalne uigranosti mašinerije najveće korporacije u svijetu atletskog teatra poznatog kao profesionalno hrvanje.

    Realno gledano, profesionalno hrvanje ili kečeri, kako je kod nas poznato pod tim kolokvijalnim nazivom, odavno nije bilo popularnije i kvalitetnije. Naša nostalgija za takozvanom Attitude Erom nekadašnjeg WWF-a, današnjeg WWE-a, vrlo se lako može otkloniti gledanjem tog sadržaja i shvatanjem da je dosta istinskih klasika bilo poduprto većom količinom neukusnog TV smeća koje je naprosto nekvalitetno i neugodno za gledanje, što kao tinejdžeri-milenijalci nismo mogli shvatiti (jer smo buljili u Litu i Trish Stratus).

    Prije nego nastavimo dalje, vrijedi napomenuti da sam igrao na Playstation 5 i da mi je primjerak WWE 2K24 Forty Years of Wrestlemania za potrebe recenzije obezbijedila kompanija CDMedia. Posjetite ih na CDMedia.gr

    Kayfabe (nepisani zakon šutnje koji je vrijedio do devedesetih kada su se kečeri pravili da su borbe i neprijateljstva prava) danas je zadavljen optičkim kablovima i svima je jasno da je u pitanju veliki show, živi televizijski serijal.

    WWE 2K24, kao deseta igra iz WWE 2K serijala dio je “novog” WWE 2K serijala u kojem se nalaze i prethodnice sa oznakama 23 i 22. Kad pišem “novog”. mislim na reviziju koja se desila nakon katastrofalnog WWE 2K20, nakon čega je i verzija za 2021. preskočena.

    WWE 2K24: CODY RHODES I SVE WWE PRIČE

    U svijetu WWE-ja televizijski program služi kao reklama za licencirane WWE proizvode, pa i obratno, što je evidentno u slučaju WWE 2K24. Glavni junak ovogodišnje Wrestlemanije bio je Cody Rhodes, te se njegov značaj u svijetu WWE-ja reflektirao i na WWE 2K24.

    Cody krasi naslovnicu WWE 2K24 i “završavanje priče” (skidanje titule sa Romana Reignsa) metaforički se prenijelo na cijeli WWE 2K24 koji predstavlja splet različitih hrvačkih priča u kojima će glavni junaci biti poznati hrvači, pa i oni nepoznati, sa licima igrača.

    Tri su velike priče dio WWE 2K24. MyRise mod može se posmatrati kao dvodijelna kampanja. U “Unleashed” dijelu upravljate tvrdoglavom hrvačicom, legendom indie scene koja prirodno zazire od WWE-ja, ali joj se putevi ukrste sa gigantom.

    U “Undisputed” modu napravit ćete hrvača koji će kao džoker karta izazvati haos kad preuzme titulu od Romana Reignsa koji pauzira svoje WWE djelovanje zbog Hollywooda. Kako će vaš hrvač odgovoriti na seriju izazova i potreba za dokazivanjem, odlučit ćete samo vi.

    wwe 2k24
    Cody Rhodes, ambasador “HHH ere” WWE-ja

    Barem donekle, s obzirom da su oba moda poprilično linearna, pa i ako ne uspijete pobijediti neki meč, moći ćete početi opet. Priča u oba moda propovijeda se kroz nasilje u ringu, dopisivanja na fiktivnoj, Twitterom inspirisanoj društvenoj mreži i povremene branching dijaloge, i za divno čudo, nije nimalo ispod nivoa onoga što WWE zaista radi u stvarnom životu.

    Realistično je (i samim tim dobro) što je WWE prigrlio novu stvarnost hrvačke industrije, pa su određeni segmenti priča očigledno razbijanje opsjene, te se kroz naraciju adresiraju elementi poput indie hrvanja, Hollywooda i života unutar WWE-ja.

    Drugi važan mod je 2K Showcase of the Immortals u kojem nas Corey Graves vodi kroz 40 godina Wrestlemanije. U gaming kontekstu je nešto što se desilo prije 10 godina prahistorija, ali oni stariji ljubitelji serijala sjetit će se da je sličan, ali obimom veći mod bio dostupan 2014. kada se predstavljalo 30 godina Wrestlemanije.

    2K Showcase of the Immortals koncipiran je tako što Corey Graves da kratki uvodnik kako i zašto je došlo do meča, eventualno se pojavi i neko od velikih zvijezda u penziji poput Hulka Hogana, i onda kreće meč.

    Da bi napredovali dalje, morate pobijediti, ali da bi otključali sve dodatke, morate uraditi određene vrste poteza koje korespondiraju sa onim što se u stvarnosti dešavalo na Wrestlemaniji. U određenim trenucima meč će se transformisati u video snimak stvarnog meča kako bi se odradila naracija, da bi se istom fluidnošću vratio u digitalni svijet i prepustio vam kontrolu. Takva postavka stvari nažalost onemogućava da igrači vide drugu stranu priče – primjera radi, šta bi bilo da je recimo Andre The Giant osvojio titulu šampiona na Wrestlemaniji 3?

    wwe 2k24
    U 2K Showcase of The Immortals preživjet ćete legendarne trenutke sportskog teatra

    2K Showcase of the Immortals je imao strašan potencijal koji nažalost nije ostvaren. Prije svega, bilo bi logično očekivati 39 meč-klasika, što nije slučaj, neke Wrestlemanije su preskočene (poput prve, što je suludo!).

    Izbori mečeva su ono oko čega uvijek možemo diskutovati, ali je evidentno da je u nekoliko slučajeva određeni meč propušten samo zato što zvijezda meča nije više član WWE kolektiva. Tom nonsensu treba dodati i cenzure dijelova ekrana gdje se skriva natpis WWF ili određena lica u ringu i publici, što je potpuno suludo.

    Ako se pravne peripetije nisu mogle riješiti, određeni kadrovi su mogli biti izbijeni montažom. Problem cenzurisanja vlastite prošlosti je nešto s čim WWE ima problem već dugi niz godina i zbog toga ostaje dojam ko da je 2K Games ilegalno koristio snimke.

    2K Showcase of the Immortals se doima kao mod koji je smišljen sa velikim ushićenjem, a onda dovršen preko noći. U igračkom smislu, nemam problem sa modom, u historijskom je poprilična fula i čini nepravdu ljubiteljima hrvanja.

    WWE 2K24: UZBUDLJIV INTERAKTIVNI FILM

    U svojoj suštini, WWE 2K24 je borilačka simulacija koja za cilj ima da preko arkadnih komandi uvede igrače u kompleksan svijet hrvanja. I ove godine postoje određena pojednostavljenja u upravljanju koja olakšavaju igračima-povratnicima da se brzo snađu, ali nikako neće predstavljati olakšicu novim igračima.

    Da bi uistinu profitirali kao igrač WWE 2K24, potrebno je izdvojiti nekoliko sati na interaktivni tutorial i istraživanje jer igra se svakim novim otkrićem počinje ispred očiju iz nezgrapnog digitalnog naslova transformisati u uzbudljiv interaktivni film.

    Dodatna doza realizma može se unijeti u igru u trenutku kada ručno prilagodite opcije poput umora, detekcije težine, AI-ja, i postavke kamera. Naravno, ovo je hvale vrijedan dodatak za fanatike, a koji usputni igrači ne moraju dirati.

    Više nego dovoljno različitih mečeva dio je WWE 2K24. Tu se nalaze “obični” mečevi, kao i specijalne PPV vrste poput War Gamesa, Royal Rumblea, Gauntleta… Jedan od najveći nereda koje možete doživjeti su višetimski ladder mečevi kada je potrebno da se popnete ljestvama i pokupite titule zakačene iznad ringa.

    Dva popularna “gimmick” meča vratila su se u WWE 2K serijal ove godine. To su Ambulance i Casket mečevi koji su u svojoj osnovi zapravo ista stvar – protivnika morate izmoriti do kraja da bi ga ubacili u mrtvački sanduk ili ambulantu, pokrenuli mini igru i eventualno pobijedili. Što se tiče mini igara, ako nisu smještene na samom kraju lanca aktivnosti, poprilično uništavaju dinamiku meča. Trading Blows mini igra ili manično pritiskanje dugmeta da bi se otrgnuo iz zagrljaja protivnika prije nego te lansira na špage su meni najmrži dijelovi akcije, pa je sva sreća da se mogu ugasiti (barem Trading Blows).

    Povratnik u ovogodišnju ediciju igre doživio je i Special Guest Referee meč, jedan od meni najdražih iz perioda najranijih Yuke'sovih WWF Smackdown igara za Playstation (da, toliko sam star). I dok si u toj igri kao sudija mogao samo da brojiš, ovdje je mod evoluirao u potpuno zasebno igraće iskustvo.

    Kao sudija, možeš brojati pošteno, vidjeti kad je nečiji ekstremitet na konopcima i izreći pravilo “rope break”, ali ako želiš igrati prljavo, i to je moguće – od brzih brojanja, miješanja u meč, pa čak i izbacivanja nečijeg menadžera. No sve to do jedne granice, jer ako pretjeraš, igra će te zamijeniti sa pravim sudijom. Ovaj mod je poprilično zabavan i velika preporuka za online multiplayer koji je nažalost imao svoje dobre i loše dane, a najčešći problem je bio onaj sa netcodeom i neizbježnim rubberbandingom. Online igranje u WWE 2K24 bi vam, barem u ovom trenutku, trebalo biti malo niže na listi prioriteta.

    Da je WWE 2K24 izašao prije 20 godina, tadašnji Sharan bi cijelo ljeto proveo igrajući Universe i MyGM modove. Ova dva moda su de facto sandbox modovi koji vam omogućavaju da kreirate vlastiti WWE univerzum, sa vlastitim televizijskim emisijama, konfliktima i šampionskim mečevima, igrajući uloge menadžera, booking agenta i borca.

    MyGM je posebno menadžerski orijentisan i igrajući taj mod borite se da svoju kompaniju (npr. ECW ili WCW) izdignete iznad ostalih i ostvarite povoljan televizijski rating. S obzirom na mogućnosti i dostupne opcije, bojim se da je moje vrijeme za ovakve modove jednostavno isteklo, ali neki novi tinejdžeri će naprosto biti oduševljeni.

    Još uvijek mi je teško odlučiti šta mislim o MyFaction modu. Ako ste igrali modove poput FIFA-inog Ultimate Teama, MyFaction je nešto slično. Pravite svoju grupu hrvača i hrvačica koji su predstavljeni u vidu karata sa različitim nivoima raritetnosti. Karte možete nadograditi, a nove karte otključavate kupovinom paketa i individualnih karata stvarnim novcem i osvojenom fiktivnom devizom.

    Naravno, u MyFactionu karata je izuzetno mnogo i neke se otključavaju igranjem standardnih modova, a neke i vremenski ograničenih izazova (sad i možda nikad više). Kroz Proving Grounds, Weekly Towers i Faction Wars gradite svoj tim i kolekciju.

    MyFaction je supstancijalno prazan mod, sa nasumičnim mečevima i moj najveći problem sa njim je zarazni, kockarski identitet. MyFaction kolekcija je nešto što može nestati čim se ugase serveri za igru, ali i što oduzima poprilično mnogo vremena, pa je meni kao igraču rijedak izbor.

    WWE 2K24: DRAMA JE MAMA

    Pored fantastične vizuelne i zvučne prezentacije koja stremi ka tome da se WWE TV program simulira što vjernije može, WWE 2K24 je magičan upravo zbog toga što je naglasak stavljen na dramu prije nego na sumanuto udaranje.

    Zahvaljujući fluidnosti i animacijama unutar same igre, mečevi se organski grade ka završetku, ali ostavljaju iznimno mnogo prostora za uzbudljivost u toku trajanja svakog. Potezi poput lomljenja stolova u uglu iz zaleta dok je nečije tijelo naslonjeno na isti su filmski eksplozivni.

    Adrenalin teče sve vrijeme meča, posebno u posljednjim trenucima mečeva poput Ambulancea, iako se zna desiti da zbog samoe mehanike animacije ponekad “polude” i tijela polete u nerealnim smjerovima samo da bi se trigerovala animacija. Ovakvi trenuci su rijetki, mnogo rjeđi nego u prethodnicima, pa je negativnost i zanemariva.

    wwe 2k24
    CM Punk se vraća u WWE igru kao dio prvog plaćenog DLC-ja u kompletu sa ECW legendama

    Iako se na promotivnim screenshotima najčešće nalaze trenutno najveće zvijezde industrije i oni sa najboljim modelima u igri, evidentno je da neki hrvači jednostavno izgledaju bolje, sa više detalja, dok su drugi, pa jednostavno rečeno, smlaćeni. Čak i tehnička ograničenja ovdje igraju ulogu – skoro pa po pravilu ćelavci izgledaju bolje od osoba sa dugom kosom.

    Igre poput WWE 2K24 crpe svoju snagu iz pitanja “šta bi bilo kad bi bilo” i omogućavanju takvih scenarija. Vidjeti u ringu sukob Hollywooda Hulk Hogana, Johna Cene i preminulih Braya Wyatta i Macho Mana Randyja Savagea pokreće navalu nostalgije koja jednostavno ispunjava srce svih fanova, eliminirajući barijere između djetinjstva i sadašnjosti.

    Kad na ovo sve dodamo izuzetno jednostavan način dodavanja novih vrsta mečeva, modova, pa čak i cijelih arena za čije kreiranje je zadužena izuzetno aktivna zajednica, dobijete priliku da pomjerate granice vremena, prostora i legalnih okova. MJF iz AEW-a protiv Vincea McMahona u WCW iz devedesetih… jer zašto da ne?

    WWE 2K24 donosi minijaturna poboljšanja u mehanici i dizajnu igre, u odnosu na prethodnike iz “nove” ere serijala. Ukoliko se pitate da li trebate kupiti ovaj nastavak, odgovor je “da” ukoliko želite nove hrvače, arene i online mogućnosti. 2K Games je ugasio servere za 2K22 u januaru 2024. godine, izazvavši bijes igraće zajednice, pa je za očekivati da ćete sve modove 2K25 moći igrati negdje do 2026. godine.

    WWE 2K24 je sadržajno ispunjena igra koja na odličan način prezentira šareni svijet WWE-ja. Uz malo truda navući ćete se na naslov koji užitkom nagrađuje igranje, bez obzira da li mečeve završavate na vlastitim leđima ili nečijem torzu. Kečeri su ljubav, Cody Rhodes je završio svoju priču na Wrestlemaniji 40, ali WWE 2K24 za koji je tek objavljen prvi od pet najavljenih DLC-ova – priča tek počinje.

  • Swords of Fury i Bride of Pinbot: Fliper klasici!

    Swords of Fury i Bride of Pinbot: Fliper klasici!

    Dvije odlične table proizvođača Williams svoje digitalne edicije doživjele su u naslovu Pinball FX. Swords of Fury i The Machine: Bride of Pinbot su uz Whirlwind dio Williams Pinball Volume 7 koji je ekskluzivno objavljen za posljednji, istoimeni Pinball FX naslov na različitim platformama (ja sam igrao na Steamu).

    Kupovina u paketu je opcija koju lično preporučujem jer je ekonomičnija za kupca, ali ako želite kupiti table pojedinačno (kako sam ih ja i dobio na testiranje), i to vam je omogućeno.

    Za Swords of Fury prije ovog susreta nisam čuo. Radi se o solid state tabli iz 1988. godine. Zen Studios je naziva klasikom, a da li je to istina ili marketinški trik, apsolutno nije važno jer je tabla jednostavno odlična!

    williams pinball, swords of fury, bride of pinbot
    Swords of Fury: Williams tabla koja prašta mnogo toga

    Swords of Fury izgleda kao nešto inspirisano Conanom bez dovoljno keša za Conanovu licencu. Ima dva igraća polja, a sporedni manji se nalazi u gornjem lijevom uglu. Do njega je jednostavno doći, lansiranjem kugle na desnu rampu. Kad ste gore, počinje lupetanje po gornjem setu flipera kako bi pogodili što više meta. Igračima koji su ljubitelji strateških flipera ovo se neće svidjeti, ali je meni iznimno zarazno, pogotovo u kombinaciji sa odličnim, iako donekle napornim zvučnim efektima.

    Ova tabla ima progresivnu težinu; nakon 2 miliona poena, određeni elementi vam daju manje vremena da ih ostvarite. Međutim, uz mnoštvo extra ball mogućnosti i jednim od najlakših multiball modova za ostvariti, Swords of Fury je idealna Williams tabla za one koji se tek upoznaju sa svijetom digitalnih prezentacija stvarnih tabli jer oprašta momente koje Williams table inače ne trpe, pogoto na Tournament težini igre.

    williams pinball, swords of fury, bride of pinbot
    The Macihine: Bride of Pinbot: Klasik iz ranih devedesetih jednako je privlačan kao i ranije

    The Machine: Bride of Pinbot je jedan od Williams klasika, druga od tri table Pinbot serijala. Također je jedna od seksualno sugestivnijih tabli, zbog čega je bilo pitanje da li će i na koji način (čitaj: sa kojim omjerom cenzure) tabla naći svoje mjesto u Pinball FX katalogu.

    Bride of Pinbot je objavljena 1991. godine i posljednja je tabla Williamsa sa alfanumeričkim bodovnim ekranom. Ranija moderna digitalna verzija objavljena je u sklopu Farsighetovog Pinball Arcadea, i u poređenju sa tim izdanjem, Zen Studiosova „Mlada“ je okićena intenzivnijim bojama i možda donekle drugačijih dimenzija.

    Da li je došlo do cenzure audiovizuelnih materijala, teško je reći sa sigurnošću, no ipak vrijedi napomenuti da je sugestivnost tu, kroz rečenice, mazni glas i sam dizajn table.

    A dizajn Bride of Pinbot table je magičan – ciljevi su jednostavni, napredak je logičan i jednostavan. Tabla je jednostavno stvorena za ganjanje visokih bodova. Upečatljiva, snažna svjetla i odličan zvuk tjeraju vas da se naprosto izgubite u pokušaju da oživite “Mladu” ciljajući rampu koja vodi ka njenim očima i ustima.

    Obje table, Swords of Fury i The Machine: Bride of Pinbot su magična fliper iskustva i stroga preporuka ukoliko počinjete ili nastavljajte svoje putešestvije univerzumima srebrnih kugli. Kao i uvijek, ugasite bonus animacije i 3D modele, svjetla u sobi i prepustite se. Uz sate vježbe i vi možete biti Pinball Wizard.

  • Godzilla Vs. Kong Pinball Pack: Tresla se brda, rodilo se razočarenje

    Godzilla Vs. Kong Pinball Pack: Tresla se brda, rodilo se razočarenje

    Moguće da je do moje poprilične nezainteresiranosti za Monsterverse. Možda i činjenice da sam se, pristojno rečeno, smorio u kinu gledajući novu CGI marisanu. Kako god, Godzilla vs. Kong Pinball Pack za Pinball FX me nije pretjerano uzbudio.

    Iako su se u produkciji kuće Toho Godzilla i King Kong sukobili još šezdesetih godina, tematika ovog paketa tabli bazirana je na novijim filmovima iz 21. vijeka. Po mom neskromnom mišljenju, potpuno pogrešna odluka, s obzirom da je fliper arhaična igračka – vjerujem da bi šmek starih filmova imao mnogo veću privlačnost, no šta je – tu je.

    Jedna tabla posvećena je King Kongu, jedna Godzilli, a jedna njihovom međusobnom sukobu. Kong Pinball je prva od tri table, na kojoj dominira smeđa boja koja jednostavno zamara oči. Autor table je Daniel “Dolby” Vigh koji je potpisao i odlični The Thing Pinball. Kako je Kong objavljen prije Stvora, sve što mi pada na pamet je da je Dolby shvatio gdje je sve pogriješio u kreiranju Konga.

    godzilla vs kong
    Kong Pinball: Kugla će najčešće udarati u granice koje dijele otvore i izazivati frustraciju

    Gornji dio table sastoji se od Kongovog ogromnog, inertnog tijela, te „stjenovitog“ predjela koji se vizuelno doima jako plastično, kao da je neko plastičnu pregradu stavio da ti ometa pogled na ostatak table. Ova planina na sebi ima otvore koje koristiš kako bi započeo različite modove, ali ono što sam ja doživio igrajući je da su otvori pozicionirani tako da je izuzetno teško biti precizan.

    Prvo sam pomislio da je do moje sposobnosti, no ako poredim procenat frustracije koji mi izaziva ova tabla, te uspjeha sa preciznim ciljanjem na drugim tablama, ipak mislim da je do Kong Pinballa.

    Pored toga, vizuelno se ova tabla doima manjom zbog ove strukture, a odsutnost svjetlosnih signala o tome gdje bi kugla mogla izbiti nakon što je proguta stijena uzrokuje odlazak iste u ambis previše puta da bih se osjećao izazvano da pokrenem tablu iznova i iznova.

    Potpuno suprotnost sumornom vizuelnom dizajnu Kong Pinballa je Godzilla Pinball, neonom okupana tabla koja je ovičena Godzillinim leđnim krljuštima (perajom?). Ovakav mi dizajn generalno ne prija – mogu podnijeti da je tabla maštovita i da se na njoj dešavaju različite luđačke budalaštine, ali generalno volim da je oblika – fliper table.

    Godzilla Pinball: Najčišći dizajn nudi “klasično” fliper iskustvo

    Bez obzira na sve, Godzilla Pinball je možda i najklasičniji fliper u paketu. Donji dio table je čist, rampe su duge i vijugave, pa pružaju zadovoljstvo kada nekoliko puta zaredom ostvarite combo i lansirate kuglu precizno. Modovi su jednostavni, a sukob Godzille i Mechagodzille je blaga oda ranijim susretima ovih zvijeri.

    Igrajući Godzilla Pinball, shvatio sam da je ovo tabla na kojoj je upravljanje kuglom olakšano, osim u dva slučaja. Ako kugla završi u kandžama Mechagodzille, on(a) će je ispaliti tako da se često nećete moći snaći i reagirati, te će to voditi ka gubitku kugle. Problematična je i lijeva traka gdje je drain jak do te mjere da pomišljam da je tu napravljena greška u dizajnu koja se ne slaže sa fizikom table.

    Finalna tabla je mjesto konflikta glavna dva lika ovog paketa, Godzille i King Konga.

    godzilla vs kong
    Godzilla Vs. Kong: Pokretne mete su frustrirajuće

    Baš kao i Kong Pinball, tabla inspirisana modernim sukobom Godzille i Konga (uz pojavljivanje bijele varijante Mechagodzille) nije mi zadržala pažnju. Na ovoj tabli je čak i donji dio prebukiran različitim sitnicama, a pažnju su mi odvlačili i filmići koji su igrali u pozadini. Modovi su poprilično jasni, ali nikako nisam uspio da uhvatim dobar tempo igranja. Bumperi na lijevoj strani izazivali su mi najviše frustracije, kao i „pločice koje iskaču“ jako blizu flipera i koje zahtijevaju precizno gađanje kako bi nestale sa table i oslobodile vam put.

    Problem ovih pločica koje se pojavljuju i na tablama poput Dr. Strengea u Pinball FX3 i Duke Nukema u Pinball M-u sa različitom vizuelnom prezentacijom je u tome što udarac od njih može kuglu poslati u bilo kojem smjeru, najčešće onom koji ne želite.

    Godzilla Vs. Kong Pinball Pack je tematski hvale vrijedan odmak od standardnih Zen Studios licenciranih tema, no neinventivan dizajn, previše elemenata ili jednostavno čudne dizajnerske odluke teško da će me vratiti nazad na Skull Island i u Hong Kong.

  • Pinball FX: Manje nego senzacionalan povratak šampiona

    Pinball FX: Manje nego senzacionalan povratak šampiona

    Oni rijetki koji redovno prate rad bloga znaju da su u kategoriji recenzija nova izdanja Zen Studiosa i SCS Softa redovna pojava. Krajem dvadesetih i kroz tridesete moja posvećenost igranju poprimila je formu povremenog hobija usmjerenog ka potpunom opuštanju, pa je i moj izbor igara doživio značajnu promjenu u odnosu na raniji period. Pinball FX i Euro Truck Simulator se stoga mogu smatrati serijalima koji su obilježili moju posljednju gaming dekadu.

    Počevši kao studio koji je proizvodio dobre virtuelne arkadne mašine kojima simulacija nije na prvom mjestu, vremenom se Zen Studios razvio u giganta koji je pod svoje okrilje doveo filmske i gaming franšize, od Disneyevih Marvela i Star Warsa, pa do Universalovih filmova, Bethesdinih i Valveovih igara i ostalih.

    Pinball FX3 je nastavak Pinball FX2 objavljen 2017. godine i dočekan od strane igraće zajednice kao idealan proizvod. Nije bilo stavke koja nije unapređena u Pinball FX3. Prvenstveno igra više nije bila isključivo arkadna jer je Zen Studios uspio obezbijediti licencu Williamsa, otevši je od konkurenta Farsight Studios, pa su počeli lansirati i neke od Williams klasika sa posebnom fizikom dizajniranom za stvarne table. 

    Vizuelno i zvučno, Pinball FX3 je postavio izuzetno visoke standarde, ali ono što je oduševilo igraću zajednicu je činjenica da je Zen Studios ponudio besplatan transfer licenci za sve kupljenje table sa FX2 na FX3, u slučaju da igrate na istoj platformi. U doba zabrinjavajuće ere rasta mikrotransakcija i trenda sve skupljih i nepotpunijih igara, Mađari su slavljeni kao studio koji je stavio zajednicu ispred profita.

    A onda se desio Pinball FX.

    STUDIO PROTIV PUBLIKE

    Iako poslovne odluke Zen Studiosa samo donekle utječu na kvalitet samog proizvoda, nemoguće ih je ne spomenuti ukoliko želimo da slika bude potpunija. Pinball FX predstavlja reboot cijele franšize (zato je uklonjen broj 4 iz imena) i tehničko unapređenje na Unreal Engine 4. Igra je objavljena ekskluzivno na Epic Game Storeu 2022. godine i već su tu počeli problemi koje sa sobom nosi raslojavanje zajednice. 

    Jaka zajednica koja je bila okupljena na Steam platformi uskoro je uvidjela da Zen Studios neće ponoviti ono zbog čega su hvaljeni prilikom izlaska FX3. Sve table koje ste kupili na Pinball FX3 morali ste kupiti opet. Druga opcija je bila kupovina Pinball Passa, preskupe i neisplative godišnje pretplate koja je, sasvim nebulozno, izostavila dosta licenciranih tabli. U tom periodu u opciji su bili i Pinball Coinsi, in-app transakcijska valuta koja je izazvala dodatni bijes, jer umjesto da dobiju superiorniji nastavak i kvalitet na koji su navikli, igrači su dobili early access proizvod sa mikrotransakcijama i zaključanim tablama.

    Iako je Zen Studios odluku da ne otključaju table automatski (o)pravdao činjenicom da se igra transformisala i da je svaku tablu trebalo ponovo preraditi u UE ruhu, bili su svjesni problema koji su napravili. Zato je igračima na Steamu, gdje i igram Pinball FX, dat popriličan popust prilikom kupovine tabli koje već posjeduju. Ako stavimo na stranu bijes i očekivanja, popust je takav da bilo koji igrač koji racionalno nabavlja digitalne proizvode i poštuje kvalitet iznad kvantiteta, neće biti toliko oštećen u procesu nabavke. Ja kao igrač nikad ne kupujem igre po punoj cijeni ili sve odjednom, pa mi je proces ponovne kupovine DLC-jeva olakšan jer ono što imam na Pinball FX3 ne želim kupiti na Pinball FX-u, a ono novo kupujem na osnovu vlastitog iskustva igranja demo verzija.

    Važno je napomenuti i da je Zen Studios rekao da nastavlja podržavati Pinball FX3, ali da neće izdavati nove sadržaje za taj naslov, što je sasvim korektno, s obzirom da je igra aktivno razvijana šest godina. 

    PINBALL FX: NOVO ILI STARO?

    Na stranu sva biznis rješenja Zen Studios ekipe, kakva je igra Pinball FX?

    Iako više ne nosi etiketu early access naslova, Pinball FX se na prvu, drugu i treću doima kao nedovršen naslov. Ovo se ponajviše odnosi na sam UI/UX igre koji je doživio značajno nazadovanje u odnosu na onaj iz Pinball FX3. Meniji su neintuitivni i taj prvi dojam značajno degradira i pojeftinjuje iskustvo. 

    U igri je trenutno moguće kupiti više od 115 tabli. Neke od njih su dobro poznate table sa Pinball FX3. Povratak je doživjela i South Park tabla sa Pinball FX2, a iz seta su zasad izostavljene licencirane table Bethesdinih franšiza, tako da ništa od Fallouta, Dooma i Skyrima. 

    Broj novih tabli, ekskluzivno objavljenih za Pinball FX, raste iz mjeseca u mjesec. Tu su paketi Star Trek tabli, nekoliko novih autorskih, filmske table poput onih u paketu Godzilla VS Kong, ali i table inspirisane digitalnim i analognim igrama kakve su Exploding Kittens i Crypt of The Necrodancer.

    Veliki plus u odnosu na ranije naslove iz FX serijala je činjenica da svi igrači sada na raspolaganju imaju čak tri table na neograničeno igranje. Tu su odlične autorska Sorcerer's Lair i West Rampage, ali i Williamsova Fish Tales. Na ovaj način možete istinski osjetiti razliku između različitih modela fizike u ovom naslovu.

    Iskustvo igranja svih ovih tabli uveliko zavisi od samog dizajna i vaših ličnih preferenci. Zen Studios s vremena na vrijeme šteluje dvije osnovne fizike kugli unutar Pinball FX-a, onu arkadnu za licencirane arkadne table, i onu “realnu” za Williams table. Williams fizika predstavlja kompleksniji izazov, i u četrdesetak sati igranja Pinball FX-a primijetio sam da postoje table na kojima je potrebno dodatno zatezanje obje fizike. Iako sam uložio stotine sati u igranje FX naslova, sebe smatram casual amaterom i smatram da većini ovakvih igrača sitne preinake tu i tamo, ali i nedostaci, neće praviti veliku razliku.

    Dodaci poput novih modova igranja, izazova sa različitim ograničenjima, kao i vizuelne nagrade za osvajanje izazova meni lično ne predstavljaju važne aspekte, a pogotovo nisam oduševljen onim što sam vidio u Pinball FX-u nakon što sam odigrao Pinball M gdje su ovi svi elementi puno konkretnije implementirani.

    ŠTA SAD KUPITI?

    Postoji mnogo ideja o tome na koji način pristupiti kupovini i nastavku igranja digitalnog flipera sa etiketom Zen Studiosa.

    Ako ranije niste bili igrač Pinball FX-a, preporuka je da odmah krenete sa igranjem posljednje iteracije. Pinball FX je u aktivnom razvojnom procesu, dobija nove table i ja preporučujem da ih probate u trial (demo) verziji ili putem Events kategorije koja omogućava da igrate ograničen broj tabli koje se ciklično otključavaju na određeni vremenski period. Na osnovu tih iskustava, dalja preporuka je da kupujete table u paketima jer time ostvarujete najveći popust. 

    Ako ste poput mene i igrate Pinball FX dugi niz godina, najbolja stvar koju možete raditi je prestati se duriti i ljutiti na razvojni tim, čisto zbog sebe. Ništa se neće promijeniti, poslovni model je takav kakav jeste i valja nam naći način da sebi ugodimo.

    U mom slučaju to znači igranje svih tabli koje imam na FX3, kupovina novih tabli koje mi se svide na Pinball FX. Kako redovno radim na izbijanju elemenata koji podsjećaju na OCD iz glave, ova praksa je dobra vježba – ko kaže da moram imati sve na jednom mjestu?

    Prije nego nazovemo Pinball FX dobrom ili lošom igrom, treba ga nazvati onim što jeste – novim naslovom koji slijedi nova pravila i na koja nažalost ne možemo utjecati. Razvoj se nastavlja, nove table se objavljuju brzo i igra je i dalje zabavna. Freemium model ni meni nije omiljena stvar u svijetu videoigara, ali je stvarnost i ako ne mogu kontrolisati ono što radi izdavač, sigurno mogu kontrolisati kako ja reagujem na promjene.

    CRYPT OF THE NECRODANCER: ROKANJE U RITMU

    Ovo je prvi u nizu tekstova u kojima ću se osvrnuti na nove table u Pinball FX svijetu i dati vam svoje viđenje o tome trebate li nabavljati nove table ili ne.

    Jedna od prvih ekskluzivnih tabli Pinball FX-a koje sam imao priliku igrati je i najeksperimentalnija. Crypt of The Necrodancer je inspirisana istoimenim roguelike naslovom koji je prepoznatljiv po svojoj mehanici baziranoj na pomjeranju u skladu sa ritmom muzike. 

    Cijela mehanika je osnova Crypt of The Necrodancer fliper table. Odstupajući od klasičnog fliper modela tri kugle i neograničene igre, Crypt of The Necrodancer je ritmička igra preko koje je navučen skin flipera. U igri birate zone sa različitim muzičkim podlogama, pa ćete najveće bodove osvojiti koristeći flipere i lansirajući kugle u ritmu soundtracka. 

    Dizajn table je u skladu sa vizuelnim identitetom originalne igre, šaren, pikselast i privlačan. Međutim, sam raspored fliper elemenata je drugačiji, tabla se čini manjom i nekonvencionalnom. 

    Pored ritmičkih elemenata, igrači će se susresti i sa menadžmentom resursa i kompleksnim misijama koje igranje Crypt of The Necrodancer table čine unikatnim iskustvom. 

    Iako je Zen Studios uspio ideju Necrodancera ubaciti na privlačan način u format flipera, ljubiteljima klasičnog flipera i onima koji ne poznaju osnovu roguelike naslova serviran je potežak izazov navikavanja na pravila jedne igre koja deformišu familijarnost druge. Ukoliko niste dobri sa ritmom, ovu tablu izbjegavajte u potpunosti jer će mehanike i dizajn biti izvor nagomilane frustracije.

    Unikatno i originalno ne mora uvijek biti dobro. 

  • Pinball M: Fliper kakav zaslužujemo

    Pinball M: Fliper kakav zaslužujemo

    Meni neočekivano, mjesec dana izvan tradicionalnog oktobarskog okvira za objavljivanje horor igara, mađarski Zen Studios lansirao je Pinball M, svoj novi digitalni fliper. Ova kompanija je vodeća globalna sila u svijetu digitalnog flipera, a njihov glavni proizvod je bio Pinball FX 3, odnosno nastavak Pinball FX koji je izazvao popriličan raskol u igraćoj zajednici zbog odluke tima da se table već kupljene u prethodniku ne otključavaju na novoj verziji (table kupljene u FX2 besplatno su bile otključane na FX3 ukoliko ste obje igre instalirali na istoj platformi). No sada nije ni vrijeme ni mjesto da pričamo o poslovnim odlukama izdavača, već da se koncentrišemo na tminu Pinball M-a.

    Za razliku od Pinball FX-a koji je većinski orijentisan ka igračima svih godišta, Pinball M je digitalni fliper namijenjen starijim igračima koji gaje naklonost ka horor svijetu. Utjecaj horor žanra na svijet flipera osjetan je kroz različite vizuelne elemente još od tridesetih godina dvadesetog vijeka, a korištenje horor franšiza za teme fliper tabli popularizirano je osamdesetih i devedesetih godina. Zen Studios je očigledno shvatio da je zbog česte komercijalne neuspješnosti žanra ostala velika rupa i mnogo neiskorištenih franšiza koje su ipak prirasle srcu mnogima diljem svijeta.

    Thing, tabla zlokobna i hladna kao Carpenterov klasik

    Pinball M je odlično osmišljen projekt koji targetira posebnu kategoriju igrača – one koji su odrasli na horor franšizama osamdesetih i devedesetih. Kao i Pinball FX, Pinball M dolazi sa jednom besplatnom, otključanom tablom. Pinball M verzija table Elder Gods nosi podnaslov Director’s Cut i predstavlja remaster jako dobre table iz Pinball FX seta. Elder Gods je inspirisan Lovecraftovim djelima i ima taj šmek klasičnog horora. Iako je njen gornji dio malo zagužvaniji nego što bi trebao biti za tablu koja je uvodnik u svijet Pinball M-a, ipak se radi o dobroj, jednostavnoj tabli koja omogućava velika bodovanje, lako razumijevanje misija i uživanje u igri, baš kao i sestrinska Sorcerer’s Lair, demo tabla Pinball FX serijala.

    Pravo iskustvo Pinball M-a skriveno je u pet dodatnih tabli koje se mogu kupiti odvojeno ili po popustu u paketu. Nakon dugog niza godina, Zen Studios je lansirao paket koji je konzistentan i nevjerovatno kvalitetan. U kolekciji Death Save, dvije table su inspirisane videoigrama Dead By Daylight i Duke Nukem 3D, a dvije su tematske table filmske franšize Child’s Play sa ubojitim lutkom Chuckyjem i Carpenterovog Stvora (The Thing).

    Lice Chuckyja se transformiše sa svakim udarcem kugle

    Radi se o visokokvalitetnim ostvarenjima u kojima su korišteni originalni materijali kako bi se postigla atmosfera filmova i igara. Tabla The Thing je okupana hladnim tonovima i doima se kao iznimno jednostavna, možda na prvu i siromašna elementima, no širina igraćeg polja i rampe daju dojam analogne mašine transformisane u digitalni proizvod. Duke Nukem tabla je kvalitetnija od hvaljene Dukeove Balls of Steel table iz druge polovice devedesetih, uz video mod koji vam omogućava da pucate iz prvog lica na guštere unutar kina iz prvog nivoa FPS klasika.

    Chuckyjeva tabla je iznimno sablasna zahvaljujući glasovima Chuckyja i njegove ubojite partnerice Tiffany, sa nakaznim licem Chuckyja koje se transformiše vašim preciznim lansiranjima kugli. Ako treba izabrati tablu koja odstupa od klasičnosti, onda je to Dead by Daylight tabla, koja je eksperimentalnog karaktera i koja omogućava igračima igranje u dva moda, pokušavajući replicirati iskustvo igranja DBD-a u koži ubica i preživjelih.

    Iako se radi digitalnom fliperu, sam dizajn skoro svih elemenata ove četiri table lako je zamisliti u stvarnosti. Iako postoje animirani elementi, oni su tu da naglase atmosferu, a ne dešava se da smetaju igračima potpunim okupiranjem ekrana i čula, što je i više nego pohvalno.

    Nedavno je objavljena i peta tabla koja tematski prati svijet System Shocka. Kako nisam igrao Nightdiveov remake, pretpostavit ću da je on poslužio kao osnova za tablu koju sam dosad zavrtio nekih desetak puta i ne bi bilo pošteno da u ovom trenutku dajem neki dodatnu sud o njoj, osim da je, baš kao i prethodnice, uložen veliki trud i vizuelnu i zvučnu prezentaciju proizvoda.

    Igrajući kampanju, otključavat ćete nove ukrasne elemente u sobi

    U Pinball FX-u predstavljen je sistem dodatnih modova igranja, ali i bonus predmeta koje otključavate igranjem. Međutim, u Pinball M-u je ova ideja dodatno usavršena i po prvi put ima smisla. Pored klasičnih modova poput igranja sa i bez powerupova, tu su i moderni modovi poput igranja partija sa ograničenim brojem kugli ili ograničenjem vremena partije, distance koju lopta može prijeći ili broja puta koliko možete opaliti po fliperima. Takva ograničenja unose poseban taktički šmek u svaku partiju.

    Pinball M donosi i svoje posebne modove poput Madness moda u kojem morate preživjeti rapidni multiball ili “slijepog” moda u kojem je cijela tabla, sa izuzetkom nekoliko elemenata, u mrklom mraku.

    Igranjem zarađujete bodove koje možete iskoristiti za kupovinu dodatnih skinova za flipere, kugle, svjetala, zvučne efekte ili elemente za svoj profil.

    Mod kampanje daje igračima mogućnosti da napreduju kroz table. Svaka od tabli ima određene izazove koji imaju tri nivoa uspješnosti, pa ako vam se ne igra obično našutavanje kugle, uvijek se možete okušati u otključavanju svih lobanja u izazovima. Kako budete ispunjavali ove izazove, otključavat će vam se predmeti vezani za franšize koje ćete ona moći vidjeti smještene u “sobu” u kojoj se nalazi određena tabla. Tako ćete sa Chuckyjem otključati zid Good Guy lutaka, u Duku Nukemu set njegovog pikselastog naoružanja, a u The Thingu kanistere sa kerozinom.

    Duke Nukem Big Shot Pinball: kultni klasik je predstavljen dostojanstveno

    Tu su i ostali elementi prepoznatljivi igračima Zenovih igara – online turniri koje možete i sami kreirati, dnevni izazovi, a na Playstationu 5 stoji natpis da će uskoro biti otključana i opcija Events.

    Pinball M je stravično kvalitetno iznenađenje iz kuhinje Zen Studiosa. Sve dosad objavljene table su rezultat velike ljubavi, predanog rada i i očigledne posvećenosti izvornim materijalima. Ovaj koncept nevjerovatno rasplamsava maštu, jer mogućnosti su nebrojene – ko ne bi htio vidjeti table inspirisane ranim radovima Petera Jacksona poput Bad Tastea, ili klasike poput Re-Animatora i Evil Deada. Critters, Resident Evil, pa čak i albumi Cannibal Corpsea – horor je bezgraničan, a fliper je evidentno idealan poligon za mokre snove starkelja koji i dalje vole srebrne kugle.