Nekad odigrano, nikad napisano: Cyberpunk 2077 i Snowrunner

Život je čudna zvjerka i nekad se jednostavno ispriječi na putu naših ciljeva; u slučaju igranja i pisanja o naslovima Cyberpunk 2077 i Snowrunner, različite okolnosti su dovele do toga da ove igre budu odigrane, ali da o njima nisam uspio napisati članke.

Ovo je pokušaj ispravke ove “nepravde”, s obzirom da sa izdavačima imam takav odnos da, ako uzmem na sebe zadatak igranja igara, zaista i napišem koju riječ o samim naslovima.

Kako ne bi gubili vrijeme, krenimo ka Noćnogradu…

CYBERPUNK 2077 – TRESLA SE BRDA…

Kada je objavljen u decembru 2020. godine, Cyberpunk 2077 je predstavljao epsko razočarenje čiji je intenzitet varirao u odnosu na to koliko ste željno iščekivali novu igru CD Projekt Reda, autora sjajnog Witcher serijala. Nafuravanje na Cyberpunk 2077 trajalo je dugi niz godina, a pored činjenice da je igra na izlasku bila nevjerovatno bugovita i nestabilna, u zavisnosti od platforme na kojoj ste je odlučili zaigrati, doimala se i poprilično bezdušna u odnosu na slične naslove poput GTA V.

Dodatnu gorčinu i nezadovoljstvo CD Projekt Red je izazvao i svojom neetičkom poslovnom praksom poput stavljanja želja investitora ispred kvaliteta proizvoda i zadovoljstva publike, te potpuno nerazumnog lažnog reklamiranja. Nakon što je objelodanjeno da konzole osme generacije (PS4/XBox One) ne mogu pokrenuti igru kako je predstavljeno jer predstavljani materijali nisu bili nastali na ovim konzolama, došlo je do velikih problema za CD Projekt Red, od skidanja igre sa polica digitalnih prodavnica do četiri velike tužbe protiv razvojnog tima i investitora. Opravdano? Opravdano.

Igru sam testirao na GOG platformi, odnosno na PC-ju, i od ranih dana postojanja, bila je i više nego stabilna, miljama stabilnija od onoga što su dobili konzolaši. Ako uzmemo u obzir da nijednom nisam doživio izbacivanje iz igre, ne mogu biti jedan od igrača koji će se žaliti na tehničko pakovanje Cyberpunka. Sa prolaskom vremena i novim zakrpama, Cyberpunk 2077 je postao još stabilniji naslov, iako je po svemu sudeći i dalje najtoplija preporuka igranje na PC-ju.

Iako većina filozofija kazuje da je spas u balansu, to se ne može reći i za svijet videoigara. Da bi igre zadovoljile manju ili veliku zajednicu, trebaju biti briljantne ili toliko loše da postanu kultni naslovi. Cyberpunk 2077 nažalost ne briljira ni u jednom aspektu, a podbacio je u većini onih u kojima je trebao oduševiti, od priče do RPG elemenata. Nakon dvadesetosatne kampanje u kojoj možete voditi svog lika unutar biomehaničkog tijela jedne od tri klase, shvatate da su svi elementi igre potpuno isklišejizirani.

Parafrazirat ću druga i velikog ljubitelja cyberpunka Enisa Čišića koji je za sam žanr cyberpunka rekao da je podigao ljestvicu mašte onda kada je bio novitet i osvježenje. Danas, svijet Cyberpunka se doima kao plijesan jer strogo robuje klišejima bez imalo želje da se postavi hrabro i djeluje na planu revolucionalizacije ideja.

Night City, grad u kojem se dešava radnja, je više-manje sve ono što očekujete od jednog cyberpunk grada – šarene neonske reklame, šarenije irokeze, najšarenija kolekcija likova i reklama sa satiričnim porukama ispisanim po zidovima.

Na prvu se sve doima raskošno, čak i veličanstveno, ali već nakon pet sati igranja, shvatite da Cyberpunk 2077 pati od teške blokbasterizacije. Likovi, Keanu Reeves u ulozi rokera-anarhiste Silverhanda, taktilna cyber(punk)sex iskustva i Azijati-mafijaši ne nude ništa supstancijalno. Dodajmo tome i potpuno predvidljiv RPG skilltree, brdo besmislenih sporednih misija i gumeno upravljanje automobilom kojim ćete se morati voziti poprilično često ukoliko ne želite da koristite teleport između zona, i Cyberpunk 2077 je najlakše opisati kao nabuđenijeg, sterilnijeg i šarenijeg rođaka GTA V. Kao kad bh. influenserice pokušavaju biti Kim Kardashian; imaju robne marke, bazene i parfeme, ali sve se doima bijedno i jadno, najvjerovatnije zbog plastičnih noktiju i zubnih navlaka.

Ukoliko ste i igrač koji nema vremena (čitaj: zaposlena osoba sa porodicom), možda je najbolje da preskočite Cyberpunk 2077 ili ga kupite kada bude dostupan na rasprodaji. Da imam 14 godina i da mi neko ponudi Cyberpunk 2077, bio bih oduševljen. Ovako sam čisto slegnuo ramenima i zaključio da sam sretnik koji je nesvjesno eskivirao čitavu pompu oko naslova čiji se izlazak i postojanje najlakše može sabrati u onu dobru staru, ali i bolnu – tresla se brda, rodio se AAA naslov.

PODIJELI
TEGOVI

PODRŽI ME NA PATREONU!

Hvala ti!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here