Kada sam 18. jula 2019. godine obznanio da pokrećem projekt 10001 Buda, sjedio sam u dnevnom boravku, uzbuđen i sretan zbog ideje kojoj nije trebalo mnogo da od iskre u mozgu postane nešto opipljivo.
Projekt 10001 Buda je moj pokušaj kombiniranja nekoliko konkretnih interesa – budizma, stripa i ulične umjetnosti. Budistički utjecaj na projekt je način na koji sam pripremao stikere, ručno ih crtajući i režući, inspirisan pomnim prepisivanjem budističkih spisa (sutri). Radio sam to (skoro) uvijek bez ikakvog dodatnog sadržaja, koncentrišući se na čin crtanja i rezanja.
Lik Bude je bio inspirisan načinom na koji sam crtao likove u svom strip serijalu Stripofrenija koji u jednom trenutku i postaviti ovdje online. Stripofrenija je došla prva, onda je nastao ovaj projekt, a u međuvremenu je Buda postao i junak Inktober izazova 2019. godine.
Format koji sam izabrao su stikeri, mala braća velikih grafita. Širom planete, hiljade različitih umjetnika, uključujući i writere, komunicira stickerima. Kako nisam talentovan, a ni dovoljno brz i mlad da se bavim grafitima, odlučio sam da se okušam u uličnoj umjetnosti kroz naljepnice koje služe kao osnovni format komunikacije.
Ideja projekta je bila jednostavna – kontaktirati umjetnike i street art zajednicu iz cijelog svijeta, davši im do znanja da mogu besplatno dobiti stickere, a od njih samo tražim da ih uslikaju kad ih zalijepe, kako bi Buda “proputovao” svijetom.
U godinama koje su uslijedile, upoznao sam nevjerovatne članice i članove svjetske street art zajednice; Buda se zahvaljujući njima, prijateljima koji su uvijek imali sluha za moje molbe da lijepe Bude na svojim putovanjima i meni jednim manjim dijelom, našao na nevjerovatnim lokacijama: Etiopija, Kina, Kuba, Grčka, Njemačka, Švedska, širom Balkana… Vinuo se i u visine, posjetio vrh Kilimanjara Uhuru, ali i postao dio oficijelnih izložbenih postavki.
Svaki put kada bih dobio mail sa slikama od nekoga, srce bi mi zaigralo. Nešto što sam stvorio je postalo maleni dio jednog gigantskog mozaika, velike zajednice i društva, te će makar nakratko biti viđeno na čudesnim ulicama koje možda neću posjetiti ni za života.
Ipak, kako je vrijeme odmicalo, primijetio sam još neke stvari.
Postajalo je evidentno da projekt neće biti završen tako brzo kako sam ja pretpostavljao. Od početka 2019. godine do trenutka pisanja ovog teksta prošlo je više od pet godina, a ja sam uspio nacrtati “samo” 625 Buda. To je svega 6% od broja koji sam obećao sebi u jednom trenutku, u jednoj noći, bez posebnih promišljanja.
Pandemija je paralizirala svjetsku poštu; dosta Buda se vratilo, neke su bespovratno izgubljene. U jednu ruku sam i ja sam oslabio sa konekcijama koje su buknule 2019. godine. 2021. godine pokušao sam da se vratim nazad u igru, ali mnoge stvari nisu jednostavno išle po dobru; papir koji sam inače koristio više nije bio dostupan u BiH, Instagramov algoritam je otežavao konektovanje… Nisam imao vremena da započinjem ponovo na nekoj novoj platformi, iako sam i o tome razmišljao.
Dvije duge godine nakon toga razmišljao sam o projektu, paralelno radeći na njemu. Često sam se nalazio usred ratišta dva Sharana: jednog oštrog koji je brutalno kudio moju svaku pomisao na odustajanje ili modificiranje projekta na neki način, suptilno me iznutra karakterišući kao “gubitnika koji ne drži do vlastitog obećanja”.
Nasuprot njemu nalazio se jedan novi, racionalniji Sharan, koji je veoma lijepo slagao razloge zašto bih trebao razmisliti o tome da projekt možda treba stati. Ovaj racionalniji Sharan imao je jako dobre argumente, a malo sam se i umorio od čina kakenja vlastitim dupetom po vlastitoj glavi.
JA SAM 10001 BUDA, ALI JA VIŠE NISAM JA
Započeo sam projekt u jednom posebnom trenutku u životu. Taj trenutak je – prošao. Bilo bi možda i neprecizno reći da sam danas novi čovjek jer je to odrednica koja se uzima previše neozbiljno kada se koristi.
Ja zaista danas jesam novi čovjek; onaj Sharan je drugačije živio, drugačije radio, ponašao se drugačije. Projekt 10001 Buda je započet u trenutku u kojem i nisam bio najsretniji u životu i moj eskapizam je bila moja umjetnost, moje pisanje, čitanje, sviranje, pjevanje. Sada, godinama poslije, kada sam izašao iz tog moda vidim to jako dobro.
Započeo sam projekt koji sam bazirao na idejama budizma i odjednom sam se prestao voditi tim idejama. Inspirisala me filozofija koja naglašava postojanje u sadašnjem trenutku, a ja sam se vodio idejama koje sam sebi zadao u prošlosti.
Učio sam od filozofije koja naglašava stalnu promjenu, a zakucao u glavi broj (10001) koji je i sam bio predmet nasumičnog izbora, uhvativši se kao pijan plota realizacije istog i smatrajući da sam gubitnik ako popustim.
Danas, kad živim drugi život u kojem sam i dalje aktivan u umjetničkim sferama, jedini način da ovaj projekt preživi je bio da se adaptira sadašnjosti tako što ću se ja vratiti na sami početak i promišljanje o tome zašto sam ga uopće i pokrenuo.
Način na koji su Bude nastajale (ručno stvaranje) trebao je naglasiti meditativnu stranu projekta i naučiti me da živim u skladu sa idejama u koje sam počeo vjerovati jer su se doimale logične. Trebalo mi je malo vremena (nekoliko godina) da realiziram da sam “prerastao” početne postavke projekta i da ono što osjećam danas nije ono što sam osjećao na početku.
I onda sam se opet zapitao: šta da uradim da se odvojim od zakucane ideje iz prošlosti koja me počela moriti svojom krutošću, kako prihvatiti prošlost i iskoristiti je kao poligon za zdraviju budućnost?
NOVI POČETAK, NOVI 10001 BUDA
Tako sam donio odluku da projekt 10001 Buda danas postaje projekt 1001 Buda. Ime sasvim jasno pokazuje da se ne radi o radikalnoj promjeni osim u domeni smanjivanja obima Buda koje će biti napravljene.
Smanjenjem obima adresiram nekoliko stvari; prije svega, kako godine odlaze, slobodan prostor u kojem mogu biti sam i crtati satima je skoro nepostojeći. Smanjenje obima je oslobađanje od tereta očekivanja i neizvjesnosti. Ono je također i jasan znak da dajem sebi više vremena i prava da budem prisutan u nekim drugim aktivnostima, od kojih su neke i veoma privatne, neumjetničke prirode, a koje me čine sretnim kao osobu.
Činjenica da ću kreirati još 376 sličica i provesti sate i sate radeći na njima me raduje – još ću barem godinu dana zadržati taj osjećaj mirnoće u životu, prije nego ga potencijalnom zamijenim nečim drugim. Ovom promjenom odajem počast razlozima zbog kojih sam započeo, završavam onako kako ja želim, zahvalan svima koji su pomogli da projekt dođe do ove tačke.
Imam nekoliko ideja šta bih želio uraditi nakon što projekt privedem kraju, ali dok ne dođemo do tog trenutka, zaista se ne želim mučiti javnim iskazanjima želja. Jedno po jedno, zadatak po zadatak. U skladu sa ovim novim razvojem događaja, izbio sam nulu iz imena “10001 Buda” na Instagramu. Mail ostaje isti – 10001buda na Googleovom mail servisu.
Trebalo mi je iznimno mnogo da u glavi složim ono što želim i da budem siguran da sam napravio neishitren izbor. Hvala svima koji su dosad uložili svoje vrijeme i pomogli rast projekta. Jedva čekam da vidim gdje idemo odavde. 10001 Buda je mrtav. Živio Buda.
Arnel Šarić Sharan
1.10.2024.