Foto: Evolve PR

Svaki autor recenzija digitalnih naslova gaji vlastiti pristup pisanju i analiziranju. Ja se recimo nikada nisam previše zamarao tehnikalijama, već sam uvijek pokušavao provesti u igri dovoljno vremena da otkrijem šta me u vezi određenog naslova privlači ili odbija.

Project Winter mi nažalost nije dopustio da provedem dovoljno vremena obavljajući najosnovniju funkciju – igrajući igru. Tehnički, mogao sam nabijati sate na Steamovom brojaču provodeći vrijeme na meniju, ali to je potpuno besmisleno. U igri sam proveo svega tri sata, a od toga tek dvadeset minuta otpada na stvarno igranje mečeva.

Foto: Evolve PR

Pitate se šta sam radio dva sata i četrdeset minuta? Uzaludno se pokušavao spojiti na server i pronaći igrače. Ujutro? Mrtvo. Poslijepodne? Mrtvo. Navečer? Mrtvo.

Nažalost, već u svojoj Early Access fazi Project Winter je pusta igra nerealiziranog potencijala. Činjenica da već sada nosi cijenu od skoro 17 eura, te da su kozmetičke mikrotransakcije uredno dostupne, takav slijed događaja mi ne ulijeva baš previše nade da će biti bolje. Pisanje ovog teksta podsjeća na trenutak kada sam kucao svoje mišljenje o igri koja je nestala sa tržišta prije nego je objavljena kako treba.

Vjerujem da je igranje Project Wintera zabavno iskustvo – iskusio sam ga dvaput, ali sa potpunim strancima, u meču u kojem ljudi nisu koristili mikrofone za komunikaciju. Project Winter se doima kao zanimljiva mješavina mehanike Vukodlaka i seljana (znate onu društvenu igru kada pogađate ko je vukodlak, igru koja postaje zabavnija što je ekipa pijanija?), craftinga i survivala u izometričnom svijetu koji neodoljivo atmosferom podsjeća na kombinaciju filma The Thing i igre The Long Dark.

Bazirana na logičkoj dedukciji, Project Winter vam umjesto kucanja teksta i verbalne komunikacije omogućava da sabotirate protivničke ekipe, izvršavate zadatke ili se pobijete ukoliko zagusti. Tutorial je tekstualni, ne baš previše jasan, ali veoma brzo dođe do rasvjetljavanja svih nejasnoća. Meni je jedan od dva meča bio potreban da shvatim šta da radim, bez da pomoć tražim izvan igre.

Foto: Evolve PR

Možda je Project Winter zabavan kada ga igrate duže ili ako imate prijatelje sa kojima možete podijeliti iskustvo. Ja sam nažalost imao samo jedan primjerak na raspolaganju, prijatelja sa instaliranom igrom nisam imao, a činjenicu da me ko zna koji tim po redu tjera da se pridružim Discord serveru i žrtvujem janjad bogovima kako bih pronašao polupun server ovaj put nisam podnijeti.

Igara ima mnogo, vremena je jako malo, a Project Winteru ću se vratiti kroz nekoliko mjeseci da vidim da li se nešto promijenilo. Nadam se pozitivnom ishodu, a dotad, katalog neodigranog je i dalje dug kao Kineski zid.