Killer Klowns From Outer Space: Pristupačna horor asimetrija

Horor franšize osamdesetih doživljavaju izvjesnu renesansu u gaming svijetu posljednjih godina. Nakon priznatih klasika poput Petka 13-tog, Evil Deada i Teksaškog masakra motornom pilom, na red za transformaciju u interaktivnu horor avanturu došao je… Killer Klowns From Outer Space?

Ova niskobudžetna SF komedija sa horor elementima sigurno nije prva franšiza na koju bi pomislili da treba biti pretvorena u igru, ali od svih gorespomenutih filmova, radi se o djelu koje sa pravom nosi oznaku “kultnog klasika”. Film braće Chiodo, trojca poznatog i po specijalnim efektima iz filma Monstrumi Čupavci (Critters u originalu, ali jugoslavenski naslov je odličan!) hvaljen je od strane publike i kritičara jer se radi o djelu koje kroz filter osamdesetih provlači ideje koje generalno pripadaju SF žanru pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka. Šarenilo Killer Klownsa izrodilo je mnogobrojne licencirane predmete, pa je sasvim moguće da znate za vizuelni identitet filma bez da ste isti gledali.

Što bi Amerikanci rekli, ovo nije prvi rodeo Illfonica u podžanru asimetričnog horora. Već su se ranije oprobali sa igrom Friday The 13th na kojoj su sarađivali sa Gun Mediom koja je pod imenom Gun Interactive lansirala Texas Chain Saw Massacre.

Killer Klowns From Outer Space slijedi provjerenu formulu asimetričnog horora, povremeno odstupajući od iste u dovoljnim količinama da KKFOS ne možemo posmatrati kao blatantnu kopiju sličnih igara.

U KKFOS-u tim od sedam ljudi suočava se sa timom koji čine tri vanzemaljska klauna. Klaunima su na raspolaganju hladna i “slatka” oružja, odnosno pucaljke od kojih neke pretvaraju ljude u kukuljice od šećerne vune. Ove kukuljice klauni zatim kače na kuke razbacane širom mape. Kompletiraš jedan set od četiri kuke i na toj lokaciji se počinju pojavljivati NPC klaunovi koji ometaju ljude u ostvarivanju njihovih ciljeva. Kako su dodatne kukuljice razbacane širom mape, ako ih nakačite sve na kuke, pokrenut ćete “klaunpokalipsu” koja je de facto pobjeda klaunske ekipe.

Snaga ljudskog tima je ono što zapravo razlikuje Killer Klowns From Outer Space od ostalih igara ovog tipa. Tim ljudi najbolje prolazi ako se šunja po mapi i sklanja od klauna koji pored oružja imaju i određene specijalne osobine koje se otključavaju kako partija teče. Međutim, ako dođe do borbe, klaunima bi bilo bolje da se sklone od grupe ljudi, pogotovo ako je ista naoružana oružjem razbacanim širom mape. Čak i jedan naoružani čovjek može, ako je igrač dovoljno sposoban, ubiti klauna i poslati ga u respawning limbo. Dva ili tri naoružana igrača sigurno nisu nešto s čim se želite sukobiti sami.

Ljudski igrači imaju tipične ciljeve za asimetrične horor igre – pronaći određene predmete kako bi otključali izlaz i pobjegli sa mape. Kad smo kod mapa, odlična vizuelna prezentacija zadržana je i u KKFOS igri, što ne treba čuditi, jer je Illfonic već sa Petkom 13-im pokazao da im je jako stalo da igra bude što autentičnija (što je odličan izbor jer su horor fenovi nekada i bezobrazno muhanati). Crescent Cove izgleda prelijepo, iako pet dostupnih mapa u jednom trenutku počnu zamarati jer je svaka od njih umotana u tamu i ukrašena neonskim svjetlima (opet, u skladu sa temom filma). Ne bih se žalio da dobijemo i besplatne dnevne varijante mapi. Isti nivo pažnje posvećen je i zvuku, od klaunskih osmijeha do “gacanja” klaunskih nožica.

Što se tiče same igrivosti, Killer Klown From Outer Space se doima kao puno usmjereniji ka kežualcima nego slične asimetrične igre. Bilo da igrate kao ljudi ili klauni, dobro ćete se zabaviti, i doima se da se većina igraće zajednice sa tom idejom i hvata tastature i džojstika. Kao i slične igre, KKFOS ima dizajnerske greške koje se u dosta drugih naslova (Dead By Daylight, recimo) često iskorištavaju i dovode početnike do ludila, te ih se time tjera da odustanu. Ovdje je svaki meč bio jednako zabavan, bio u pobjedničkom ili gubitničkom timu.

Nažalost, nakon određenog perioda igra počinje pokazivati i svoju jedinu negativnu osobinu, a ta je da postane dosadnjikava kada otključate sve zaključane predmete i bonus materijale. Lijepo je vidjeti da možete kreirati vlastitog lika i kozmetički ga srediti, ali jasno je da 5 mapa, jedan igraći mod i nekoliko načina bijega kroz nekoliko sati postanu nedovoljno privlačni za išta više od dvadesetominutnih sesija.

No možda je to i u redu. Killer Klowns From Outer Space ni u jednom trenutku ne glumi naslov koji će graditi jaku kompetitivnu zajednicu, već je igra koju možete uzeti, odigrati nekoliko partija i preći na nešto drugo. U jednu ruku, takvim duhom se doima kao savršena razbibriga smještena na mobilni telefon dok sjedite u čekaonici, a s obzirom da je nasilje svedeno na minimum, odnosno u domen ničega brutalnijeg od onoga što smo mogli vidjeti u Ptici Trkačici, igru možete dati i djeci.

Iako je Illfonic već počeo da prodaje DLC dodatke kozmetičke prirode, iskreno se nadam da će shvatiti zabavni potencijal svog multiplayer naslova i obradovati nas novim modovima i mapama. Šteta bi bilo da Killer Klowns From Outer Space prirodno odumre nakon godinu-dvije zbog monotonije koju u ovoj verziji prirodno inicira nakon višesatnog igranja.