(IZ)BRIŠI SE

Mjesto gdje Facebook pripada (Foto: TechCrunch)

Svi bi mi voljeli da smo influenseri, da zarađujemo pare guzeljanjem po plažama i na klupama od trstike. Pogrešno. Ne bi svi voljeli da smo influenseri, već bi svi voljeli da uzmemo novac radeći posao za koji ne vjerujem da je potrebno puno truda i zalaganja. Istina je da je posao influensera sličan poslu pop svijezde. Valja se slikati, biti vječno nasmiješen, odgovarati na milion i jedno pitanje, pažljivo slagati sadržaje.

Ako živite od toga, svaka vam čast. Ja ne živim. Ne živi ni 95% korisnika interneta. Vjerujem da ste jedan od njih.

Većina nas je na društvenim mrežama zato jer vjerujemo da tamo trebamo biti. Vjerujemo da ćemo propustiti nešto ekstremno važno. Mreže su ono što su nekada bili forumi ili, još ranije, igranke. Moramo biti tu jer kako ćemo, MAJKE VAM, saznati za neki koncert ako nam ne iskoči obavijest da se dešava?

Kako nastaviti život i odnose sa ljudima ako im ne možemo poslati poruku tu i tamo ili opaliti lajk?

Ovo su istine: ako mislite da nema načina da saznate kad se dešava koncert benda koji navodno volite bez Facebooka, onda je očigledno da vas muzika tog benda i ne zanima. Ako nemate načina da komunicirate bez digitalnih srca, možda jednostavno trebate pustiti određene ljude da otplivaju niz rijeku sjećanja jer vas posebno i ne interesuju. Čak i one koji su sa druge strane planete, a koje neizmjerno volite, danas možete puno efikasnije kontaktirati i uspostaviti bolje i snažnije odnose bez Facebooka, statusa i komentara.

Kad uvidite da se disanje nesmetano odvija i bez društvenih mreža, vrijeme je da se otcijepite od onoga na čemu ste toliko uporno radili: vašeg nevažnog virtuelnog identiteta.

Sve te godinama pažljivo birane i poslagane galerije, statusi puni mudrosti, razasuti komentari saosjećanja, bijesne replike koje pokazuju koliko vam je stalo, sve je to hrpa nula i jedinica koje nisu vi, ne predstavljaju ono što jeste, ni na koji način ne dočaravaju vaše stvarno biće. Sve su to trenuci u vremenu čiji je postanak uzrokovan kratkotrajnim hemijskim procesima, još jedno ulaganje u kasinu koji je Cal Newport tako dobro opisao (ostanite sa mnom do kraja teksta).

Kada se izbrišete, slijedi vam, u zavisnosti od starosti naloga, petnaest do trideset dana u kojem vaša ovisnost o Facebooku počinje pokazivati svoje pravo lice. Vi ste zapravo heroinski ovisnik.

Ukoliko popustite i ulogujete se u otkaznom roku, nalog će biti u potpunosti vraćen i tajmer za samoubistvo će biti resetovan. Većina ljudi padne na ovom testu jer im bez Facebooka u prvih nekoliko dana bude užasavajuće dosadno, odnosno ne shvataju kako su zapravo monotonost svojih života popunjavali jednom besplatnom šarenom lažom koja im je kidnapovala moždanu masu.

Za bolju mentalnu sliku i odnos sa društvenim mrežama morat ćete bar jednom stisnuti zube i sačekati da sat otkuca svoje i da virtuelno Vi nestane. Onda vam se može desiti sljedeće: sloboda ili pravljenje novog profila.

Ako zaista opstanete na slobodi, bez Facebooka, iskrene čestitke. Ja sam nekoliko dana nakon brisanja prvog profila napravio novi. Uradio sam to iz puke dosade, pokušavajući zadovoljiti ideju da je moj život bez Facebooka isprazan.

Otad je prošlo više od deset godina, a ja sam napravio i izbrisao na desetine profila (prvi sam napravio nekad 2006. godine).

Izgubljena bitka ne znači i poraz u ratu protiv digitalnih sila. U čemu je zapravo uspjeh u brisanju i ponovom kreiranju profila? U slučaju kreiranja još jednog profila, potrebno je brisati opet. I opet. I opet i opet i opet i opet, sve dok jednog dana jednostavno ne napraviš profil. No čak ako ga praviš iznova i iznova, mijenja se postavka u mozgu.

Šta više volite: vlastiti mozak ili tuđu ideju o tome kako bi vam mozak trebao funkcionisati? (Foto: Joey Klarenbeek)

Svakim brisanjem profila korisnik postaje sve svjesniji iluzornosti/besmislenosti građenja virtuelnog identiteta i mišljenja u haosu društvenih mreža. Glas si koji urla, a njegov šapat ne čuje niko. Najbolje si građen i osunčan, ali zapravo stojiš sam u mračnoj prostoriji bez prozora. Sve što radiš na mreži je besmisleno.

Malo-pomalo, u mozgu se mijenja percepcija društvene mreže – vidiš da tu prijateljstva nisu ono što si mislio da jesu, da mišljenje nije kakvim se predstavljalo, da diskusije i bijesne gliste nisu konstruktivne i destruktivne kakvim su se činile. Vremenom lajkaš i komentarišeš sve manje jer shvataš da će svi ti komentari i lajkovi ionako nestati u jednom trenutku (i da će se planeta i dalje okretati). Shvataš svu uzaludnost pokreta digitalnog pobunjeništva i više se ne predaješ takvim idejama.

Mijenja se i percepcija drugih ljudi o tebi. Barem je tako bilo u mom slučaju. Dodaju te, pa te odjednom nema nikako. Pa onda ti dodaš njih, pa se opet izbrišeš, pa ih dodaš opet. Dio ljudi nakon što si ih dodao i izbrisao pomisli da si šupak koji ih je blokirao. Kad se idući put vratiš, oni neće da te dodaju, a ni ti ne dodaješ njih, jer baš kao sa komentarima i lajkovima, vidiš da tu i nema baš neke pretjerane potrebe za interakcijom. Na kraju ostaješ okružen sa ljudima do kojih ti je stalo ili se okružuješ različitim sortama korisnika bez ikakvih očekivanja od virtuelnih ljudskih odnosa. Jasno ti je da je to sve bezveze i da si na putu da se izbrišeš opet. I opet. I opet i opet i opet. Sve dok jednom ne budeš slobodna osoba.

Izbrisati Instagram je iznimno lako. Samo posjetiš ovu stranicu, ukucaš šifru i nema te više. Nema čekanja, nema odbrojavanja. Koga, na kraju krajeva, interesuju tvoji doručci, slike zalaska sunca, prstići udrobljeni u sitno kamenje Makarske rivijere? Vjerujte mi na riječ, mnogo više ljudi nerviramo svojim disanjem, nego što ih činimo sretnim svojim slikama. Pogotovo kada postavljamo slike sa odmora, djece i hrane. Ima nešto praiskonsko u tome, mrziti nekog kome je dobro, ko se razmnožio i ko je najeden, te ti to još nabija na nos.

Twitter koristi istu foru kao Facebook. Njihov nalog možeš deaktivirati, i ako se ne uloguješ u roku trideset dana, nalog će biti izbrisan u potpunosti (uslovno rečeno, pitanje je da li ovi ljudi ikad išta izbrišu do kraja).

Ipak, ako ste u situaciji kao ja, gdje morate posjedovati mreže zbog posla, evo nekoliko jednostavnih trikova kako si učiniti bivstvovanje online jednostavnijom rabotom…