Sons of The Forest: Veći, ljepši, ali…

U gejmerskoj dekadi iza nas jedan od žanrova u fokusu je definitivno bio survival. To nije ni čudno jer survival žanr sa akcentom na crafting podstiče kreativnost i radoznalost, te u nekim od najboljih naslova žanra nagrađuje inovativnost i inteligentna rješenja. Ako niste otpisali originalni The Forest zbog njegovog četverogodišnjeg razvoja sa etiketom Steam Early Access naslova, znate da je u pitanju solidan survival naslov koji nije briljirao na poljima inovacije ni vizuelne prezentacije, ali je imao zanimljivu atmosferu, različite nivoe izazova za različite vrste igrača, te solidne pojedinačne aspekte poput base buildinga. Sve to je uz posvećenost razvojnog tima i direktnu komunikaciju sa igračima pomoglo da The Forest stekne bazu obožavatelja, te da Endnight lansira i nastavak Sons of The Forest.

Sons of The Forest započinje slično kao i prvi dio, rušenjem letjelice. Ovaj put, vi ste plaćenik koji za zadatak ima spasiti tri člana porodice Puffton. Pater familias je multimilijarder Edward Puffton čija radoznalost i interesovanje za neobičnim predmetima pokreću priču Sons of The Foresta. Radnje originalnog The Foresta i nastavka se isprepliću i predstavljaju kombinaciju SF, avanturističkih i horor elemenata, ali baš kako je slučaj i sa kecom, u Sons of The Forest priča zauzima pozadinsku ulogu u odnosu na survival element. Možda je to i bolje u trenutnom nedvršenom stanju igre (i Sons of The Forest je objavljen kao Steamov Early Access naslov), s obzirom da postoji dosta narativnih rupa. Ipak, već je moguće predvidjeti da ovo neće biti klasična avantura u kojoj će priča biti jedna od niti vodilja, već će njeni elementi predstavljati neku vrstu znanja kojim će se popunjavati rupe u vašoj mašti.

sons of the forest
Prostirka za crafting je mila povratnica u Sons of The Forest

Sons of The Forest vas “ruši” na jednu od tri lokacije u igri, u šumu, na planinu ili na plažu. Igru sam započinjao na sve tri i nisam primijetio neku posebnu razliku; koferi iz helikoptera, baš kao i oni iz aviona u prvom dijelu, omogućavaju vam da se opskrbite i krenete u preživljavanje poprilično pripremljeni. U blizini svake lokacije nalazi se dosta drveća i hrane, te izvori vode koji potencijalno mogu biti štetni. Kad sve saberem i oduzmem, preživljavanje na plaži bilo mi je draže nego ono na planinskom vrhu, s obzirom da je okolica plaže nešto što meni vizuelno više odgovara.

Sons of The Forest nudi smjene dana i noći, te vremenskih uslova koje možete dodatno konfigurisati u opcijama, te igru napraviti realnom ili nerealnom u skladu sa vlastitim željama. Jedna od stavki koja definitivno utječe na napetost igre je izbor težine. Za one koji žele u potpunosti preskočiti borbu sa neprijateljima, tu je Peaceful Mode koji potpuno briše neprijateljske snage iz jednačine, pa će vaš jedini (i to poprilično zanemarljiv) neprijatelj na otoku biti želudac.

Dvije su značajne promjene u odnosu na prvi dio. Prvi je vaš saborac Kelvin koji nažalost ostaje glohonijem nakon nesreće i kojem izdajete naredbe zapisujući ih u blokić i komunicirajući tako sa Kelvinom. Kelvin je AI-jem vođen saborac koji može, između ostalog, hvatati ribu, skupljati resurse, pratiti vas u borbi i graditi građevine. Ima omanju narativnu pozadinu, ali ga generalno igra tretira kao roba i on služi kako bi se single player igri dao jedan kooperativni štih (pogotovo koristan ako nemate prijatelja koji igraju).

sons of the forest
Mnogo je ostataka civilizacije i tajni u divljini ne tako pustog otoka

Iako je u posljednjih deset velikih apdejta došlo do promjena u Kelvinovom ponašanju, i dalje je glup ko točak, odnosno, neće vam se jednom desiti da u posljednjoj fazi gradnje Kelvin potpuno razvali konstrukciju, sruši drvo na građevinu i unazadi vas nekoliko sati. Činjenica da diže palac u zrak nakon katastrofe doima se kao sarkastično priznanje programera da su svjesni da Kelvin može biti mnogo štetniji nego koristan ukoliko mu se za to ukaže prilika. Zato je generalno pravilo: gradite dalje od drugih objekata i Kelvinu izdajte naredbu ukoliko ste spremni oprostiti ako ovaj zajebe. Drugi NPC lik je mutant koji se pojavljuje kasnije i čiji identitet neću otkriti jer je povezan sa samom pričom igre.

Iako je igra vizuelno i idejno procvjetala, Sons of The Forest je ipak izgubio dvije bitke: neprijatelji iz prvog dijela doimali su se kao mnogo strašniji protivnici koji su sa vremena na vrijeme i sami odavali dojam prestrašenih bića koja se brane. Njihovi nasljednici u Sons of The Forest nažalost nisu izbjegli tipičnu boljku nastavaka: sve je veće i brutalnije, ali je nekako nestala mističnost originalnog The Foresta.

To se direktno odrazilo i na samu atmosferu. Iako su šume prirodno lijepe, pećine neprirodno mračne, hladne i jezive, nisam zazirao dok sam ulazio u njih niti sa strahom stupao u tamu noći ili podzemnog kompleksa.

Po pitanju craftinga, Sons of The Forest nudi dva različita moda. Jedan od njih, koji lično nazivam Lego, vam omogućava da skupljate materijale i gradite već gotove građevine na osnovu nacrta. Drugi vam daje elemente građevinskih objekata poput zidova, podova, vrata, krovova i greda, te vam omogućava da pustite mašti na volju i kreirate građevine po vlastitoj želji – ovaj mod je najlakše opisati kao sandbox iskustvo i mnogo je zabavniji kada igrate kooperativno u multiplayeru.

Kako se igra redovno apdejtuje, o čemu vas obavještava i sat unutar glavnog menija, teško je zaključiti kakav će biti finalni oblik Sons of The Foresta. Istina je da je i sam The Forest u mnogo aspekata postao ono što jeste tek kad je igra finalizirana, pa ta baklja nade čađi snažnije i za ovaj naslov. Sadašnje stanje Sons of The Forest pozicionira u kategoriju naslova koji su evidentno produkt ljubavi i posvećenosti; igra je postala veća i bolja u skoro svakom svom aspektu, ali je usput i izgubila nešto od šarma prethodnika, te tako neminovno postala donekle generičan survival crafting naslov.