Zvuk pneumatike i uvrtanja šarafa; simfonija neorganskog zvuka umiruje me već mjesecima, izolovanog na planeti koju i dalje tek upoznajem, te nikako ne smatram svojom. Ja sam usamljeni pionir, uposlenik korporacije Ficsit koji usred nedođije pokušava izgraditi ne kolosalnu već funkcionalnu tvornicu sa ciljem proizvodnje materijala koji će pomoći realizaciji projekta Assembly. Dobrodošli u Satisfactory.
Nakon pet godina Early Accessa, u septembru prošle godine igračima je napokon dostavljena 1.0 verzija igre. Satisfactory me na prvu nije privukao; gradnja baze (tvornice), crafting i automatizacija mi se nisu činili privlačni. Razlog tome je što sam jednostavno osjetio zasićenje nakon deset godina igranja naslova koji se jako malo razlikuju jedan od drugog. Ipak, jedan element me natjerao da promijenim mišljenje i zainteresiram se: ime izdavača Coffee Stain Publishing koji stoji iza meni dragog serijala Sanctum, te odlične Huntdown o kojoj sam ranije pisao.
Kada pokrenete igru prvi put i postavite osnovu baze na jednoj od četiri ponuđene lokacije koje su dio istog svijeta, veoma brzo ćete otkriti da je osnova igre, barem u ranoj fazi poprilično majnkreftovska. Igra od vas traži standardne stvari – skupljajte različite prirodne resurse, pretvorite ih u nešto drugo i kad skupite dovoljno, igradite novu zgradu koja će vam pomoći u daljem ostvarenju ciljeva. Ovo je dobro poznata formula koja će svim igračima sličnih igara biti jasna i pristupačna.
Za razliku od spomenutog Microsoftovog/Mojangovog megahita, Satisfactory ipak nudi detaljan tutorial i ne pretpostavlja da ste ranije igrali igre ovog tipa. To progresiju čini mnogo fluidnijom jer neke od stvari nisu toliko logične, s obzirom da se nalazite u svemiru, okruženi svemirskim tehnologijama.
Ovaj tutorial igračima je dostavljen kroz monologe vještačke inteligencije koja se zove ADA. Ona ne samo da daje uputstva šta raditi, već i postavlja osnove priče. Satisfactory nema jasnu priču, ali postavlja okvire unutar kojih svaka osoba može zamisliti ono šta želi dok obavlja različite zadatke i otključava nove izazove. ADA se može posmatrati kao bezbrižnija i manje zlokobna verzija GLaDOS, što je u jednu ruku čini mnogo grotesknijom, pogotovo u trenucima kada je jasno da je razvojni tim koristi za kritiku ne samo kolonijalizma, već i kapitalizma.
Ručno građenje u Satisfactoryju je iznimno zadovoljavajuće i priznat ću da većinu vremena provodim nekonvencionalno igrajući Satisfactory: gradnjom neoptimizirane, spore tvornice i proizvodeći dosta resursa svojeručno. No ja nisam nikakvo mjerilo za bilo šta osim za vlastitu zadovoljštinu; Satisfactory pokazuje svoju kompleksnost kada stupite na teren automatizacije. U ovoj fazi ne možemo ne spomenuti odlični Factorio (koji sam kupio zato jer mi se svidio Satisfactory!). Satisfactory uzima formulu Factoria i igrača, umjesto da sve posmatra iz perspektive relativne udaljenosti i lakše kontrole, baca u sam centar haosa, zahvaljujući prvom licu.
Iako u kasnijoj fazi igre možete otkriti tehnologije koje vam omogućavaju lakše građenje tvornica i pregled sistema, počeci su ono što je mene natjeralo da se zaljubim u Satisfactory: hodanje kroz prolaze između haotično naslaganih zgrada u potrazi za crvenim svjetlom koje signalizira da je tu iskočio osigurač, traženje pokretne trake na kojoj sirovine stoje jer je jasno da nešto nije dobro optimizirano, sve su to momenti koji vas tjeraju da osjećate da zaista pripadate tom svijetu i da je vaše prisustvo važno.
Jasno je da je Satisfactory maraton, a ne sprint – ništa se ne može izgraditi preko noći i takav pristup bi mogao frustrirati mnoge igrače u današnjem vremenu. Zato se ekipi koja potpisuje Satisfactory treba skinuti kapa, zbog implementiranja sistema koji funkcioniše kao onaj u Civilizationu. CIV je imao “još jedan potez”, Satisfactory ima “još jedan proizvod” štih izgrađen na optimalnom sistemu koji igrače a) postepeno i jasno gura ka novim, kompleksnim rješenjima i b) čini da igrači osjećaju da su uradili nešto, ma kako taj cilj bio mali u cjelokupnom procesu. Ovo je urađeno kroz neke zaista mudre dizajnerske odluke: vizuelne prikaze i to-do liste, te sistem koji ti ne pokazuje gdje se nalaziš u sveukupnoj progresiji, već se koncentrišeš samo na jedan dio posla.
Na planeti na kojoj se odvija Satisfactory postoje opasne zone i opasna domaća vanzemaljska bića, ali nijedno od njih nije smrtonosno, već predstavljaju minornu smetnju. Ako tražite da survival bude važna stavka, Satisfactory bi mogao biti teško razočarenje. Meni lično ovakva postavka odgovara – ja sam igrač koji je i u Factoriu odmah na početku ugasio neprijatelje – nisam upalio Peaceful mod koji omogućava da te neprijatelji napadnu ako ih ti napadneš, već sam ih ugasio skroz.
Uradio sam možda najveći grijeh u procesu testiranja Satisfactoryja igrajući ga solo. Igra je, veoma vidljivo, snažno orijentisana ka co-op avanturama i vjerujem da se tu osjeti njen puni potencijal. Kao solo igrač, možete sve uraditi, ali nikad nećete biti efikasni kao grupa igrača koja se raspoređuje i obavlja zadatke, razmjenjuje resurse teleportima ili kolosalnim sistemom tračnica između različitih lokacija.
Zbog veličine svijeta i kompleksnosti koju pruža, sreo sam se sa nekoliko bugova u igri, pa čak i momenata neoptimiziranosti, ali ništa od toga me nije sprečilo da se dobro zabavim. Nažalost, nisam uspio (jer nemam vremena ni pameti) da kreiram kompleksnije tvornice kakvih je YouTube prepun (ne gledajte na samom početku ako postoji mogućnost da se obeshrabrite jer su ljudi abnormalni), pa vam ne bih mogao sa sigurnošću reći da li kompleksnija građa uzrokuje pad optimiziranosti.
Satisfactory je i više nego zadovoljavajuća kombinacija nekoliko različitih žanrova, meni najvjerovatnije i najdraža u podžanru automatizacije. Bilo da se ponašate kao proto-industrijski kromanjonac koji voli da lupka čekićem i sam proizvodi metalne ploče ili ste softverski inžinjer koji ne može podnijeti da bilo koji aspekt tvorničke proizvodnje pati (jer realno, uvijek se nešto može dodatno optimizirati), čekaju vas stotine sati zabave. Odlično lansiranje iz Early Accessa u punu verziju – uistinu zadovoljavajuće.