Igrao sam: Pinball FX: Williams Pinball Volume 10

Nakon ljetne suše, u augustu je Zen Studios najavio dolazak Ballyjevog Judgea Dredda na Pinball FX, a u aprilu su objavili jubilarni deseti Williams Pinball paket na kojem su se našle tri table: Diner, Fire! i Comet.

Comet je prvi upis u serijalu Williamsovih lunapark tabli, inspirisan vozom smrti Comet iz čikaškog lunaparka Riverview. Za razliku od nastavaka Cyclone i Hurricane, Cometu je ovo prva digitalna inkarnacija ikad, što je pohvalno iz perspektive digitalizacije i očuvanja baštine igara. Čekamo još Cyclone jer je Hurricane već dostupan na Pinball FX-u.

Dizajn table potpisuju stari znalci Barry Oursler i Python Anghelo. Dvojac se brusio na Cometu da bi nam nekoliko godina kasnije isporučili Pin-Bota koji je dostupan u prethodnom Pinball FX Williams paketu.

pinball fx
Foto: Zen Studios

Iako je Pin-Bot bio strog, ali pravedan, žao mi je što sam nakon višesatnog igranja mogao samo zaključiti da je Comet isključivo nepravedan. Tri komponente čine ovu tablu neprivlačnom za igranje. Mrski side-drain je toliko naglašen da ostavlja osjećaj da igrač nema nikakvu kontrolu nad kuglom, bez obzira na “nudge” komande. Side-drain je stvar dizajna; na nekim tablama su dizajneri bili nemilosrdniji, na nekima su evidentno željeli da igrači potroše penziju u kovanicama, i to se ovdje odlično vidi.

Bodovanje je izuzetno sporo, što umanjuje osjećaj napretka, a kad tome dodamo i zahtjev za izuzetnom preciznošću potrebnom da se ostvari ama baš svaki potez u igri, ukljućujući i uspinjanje uz rampu koja predstavlja konstrukciju voza smrti, što ste veći kežualac, nadajte se manjem napretku.

Možemo reći da fliper Comet pati od boljke od koje pate neki, najčešće raniji radovi u katalozima dobrih autora, bez obzira na žanr; služe kao stepenica kojom se dolazi do pravog kvaliteta koji su nesumnjivo Oursler i Anghelo ispoljili u kasnijim pojedinačnim i zajedničkim radovima, čemu je doprinijelo i značajno unapređenje tehnologije koja je flipere učinili raznobojnijim, bržim i zabavnijim.

FIRE: KRAVE I POTKOVICE

pinball fx
Foto: Zen Studios

Krava Irkinje Catherine O'Leary je kriva za veliki požar u Chicagu 1871. godine; krava je nogom šutnula uljanu lampu, planula je štala, a onda i cijeli grad, što je dovelo do smrti više od 300 ljudi.

Tako barem kaže optužnica koja se vremenom dokazala kao neosnovana, što nije spriječilo da uđe u legendu ponavljanu bez provjere činjenica. Upravo zato mukanje krave (ove životinje su fenomen fliper univerzuma, što preporučujem da istražite) označava početak svake partije na tabli Fire!, još jedne koja se pod etiketom Pinball FX-a prvi put pojavljuje u digitalnom izdanju.

Dizajnerski jednostavna, Fire! posjeduje šmek koji nisam ranije vidio na drugim tablama. Usudim se reći – šminkerski, kao da se pazilo da fizička tabla ne ostavlja dojam igračke, već nekog ozbiljnog komada namještaja. Elementi koji kupuju pažnju od samog početka su modeli zgrada na lijevoj, desnoj i gornjoj strani igraćeg polja, te odličan crtež na djelomično transparentnoj ploči, gdje se kroz providne dijelove vide igre svjetala koje simuliraju požar.

Osnovu mape Fire! čine rampa u obliku potkovice koja pomaže fluidnosti partija. Mala “potkovica” (prevod je nakaradan; na engleskom se kaže “horsheramp ramp”, što je specifična rampa dizajnirana kao U ili, kako joj ime kaže, potkovica) nalazi se na vrhu po sredini i ako se desi da niste dovoljno sretni da zakačite neki od bumpera sa njenih strana, kugla zavrnuta oko osnove male potkovice može komotno završiti u rupi po sredini. No postoji prilika da ne izgubite ako odigrate smireno jer svako malo kraj flipera iskoči crveni “bloker” kakav je prisutan i na tabli Champion Pub, sa kojom Fire! dijeli sličnost i po pitanju dvije crvene “skraćene rampe” na vrhu.

Vremenom sam naučio voljeti Fire!, a u tome mi je pomogao i dobar zvučni dizajn koji naglašava intenzivnost teme, sa vrištanjima, zvucima alarma i sličnim uznemirujućim elementima. Previše sam kugli izgubio na neviđeno, ali 6/10 je ocjena koja bi se bez problema mogla dati tabli za koju prije susreta na Pinball FX-u nisam ni čuo.

DINER: AMERIČKI NAČIN ŽIVOTA U FLIPER VARIJANTI

pinball fx
Foto: Zen Studios

Diner je jedan od najpopularnijih prikaza američke kuhinje i načina života u pop kulturi, od filmova, stripova i slikarstva, pa je neobično kako ove vrste restorana nisu zaživjele širom Evrope, barem kao atrakcija (sigurno ne kao konkurencija mnogo zdravijoj i raznovrsnijoj evropskoj kuhinji).

Tabla Diner dizajnera Marka Ritchieja odlično interpretira dinamiku stvarnog restorana, čemu pomaže i umjetnost Marka Sprengera (također radio na Fire! tabli) koji možda nije potpisao puno, ali ono što jeste, lako je prepoznati, poput High Speeda, nastavka Getaway: High Speed II, Firea! i Stokerove Drakule.

Oni koji su igrali Taxi, prepoznat će da je Ritchie posudio dosta elemenata iz dizajna pravila za tu tablu; umjesto da vozite pet putnika, ovdje pokušavate nahraniti pet veoma gladnih, napornih i glasnih gostiju. Najveća pohvala i razlog zbog kojeg je Diner najkvalitetnija tabla u setu proizilazi iz konstrukcije rampi koje omogućavaju tako fluidno igranje i pružaju abnormalne dopaminske šokove zbog mehaničkih zvukova škljocanja u kombinaciji sa jarkom žuto-crvenom kombinacijom boja i zvučnim efektima. Trenutak kad čujete kad se zaori “Špiiiicaaaa” i krene multiball, to je odlična demonstracija zašto fliper kao forma zabave nikad neće izumrijeti.

Uz svaku tablu, Zen Studios je donio i klasična digitalna grafička unapređenja (screenshoti su sa upaljenim unapređenjima); ja ih inače uvijek gasim jer želim da vidim originalnu umjetnost, ali priznajem da je ovaj put “moderni mod” urađen sa ukusom i odmjerenošću, te elementi ne ometaju igrače u ganjanju bodova.

Za kraj, umjesto klasičnog vaganja na temu preporuke, evo nešto što mi je prošlo kroz glavu dok sam igrao ove table.

Prethodne godine i rad Zen Studiosa su nam već donijeli fliper klasike. Istina, ostalo ih je još za nekoliko godina, ali izvor nije neiscrpan, pa bi bilo dobro da se razmišlja i u smjeru proširenja na Stern i ostale velikane proizvodnje jer bit će pohvalno, ali tek tu i tamo zabavno ako se Williams paketi svedu na digitalne inkarnacije kurioziteta koje većina nas nikad nije vidjela uživo.

Držimo fige, čekamo Dredda, pa onda i 11. Williamsov set.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime