Horor žanr je iznimno zahvalna podloga za video igre. Sve ono što volimo kod horor filmova, horor igre nam isporučuju u istoj, ako ne i većoj mjeri. Dobijamo priliku da stupimo u interakciju sa svojim strahovima, a rezultati su vizuelne ili psihološke prirode.
No šta kada je horor duboko ukorijenjen u svima nama? Šta kada je osnova horora lični strah, lična bolest, a ne okidač kojim bi mogli potaći emocije koje nas podsjećaju na nešto?
Matt Gilgenbach ima/je imao probleme sa više različitih psiholoških poremećaja i stanja. Depresija, anksioznost, opsesivno-kompulzivni poremećaj. Imao je probleme sa spavanjem. I odlučio je da se izbori sa svojim demonima, pretočivši ih u video igru.
Neverending Nightmares ne dopušta preveliku interakciju igraču, ali to ne znači da je siromašna iskustvima i utiscima; naprotiv, Neverending Nightmares je prozor u psihološko stanje čovjeka koji egzistira na istoj planeti sa svima nama, osobe koja je odlučila podijeliti svoje crnilo sa svima koji žele uzeti dio istog.
Smještena na granici između video igre i interaktivne priče, Neverending Nightmares nam dopušta da vodimo Thomasa koji se budi iz noćne more i vraća u… noćnu moru? Tema Neverending Nightmaresa je upravo sami naslov – beskonačna noćna mora gdje ni u jednom trenutku ne znate granicu između jave i sna jer možda granica i ne postoji. Da li je naš život san nekog drugog bića? Oprostite mi na dilandogovskom momentu.
Kao Thomas morate tumarati beskrajnim hodnicima, skrivati se od malobrojnih neprijatelja, riješiti misteriju vezanu za vašu sestru. Igra vam ne pruža zagonetke i cilj igre nije da produži vrijeme koje ćete provesti u njoj, već da vam duboko protrese i natjera da i nakon što skinete slušalice sa ušiju, ostanete zarobljeni u Thomasovoj noćnoj mori.
Pored činjenice da Neverending Nightmares iskustvo ne pruža odgovore ni na jedno pitanje, već dopušta interpretacije i promišljanja (baš kao i svako pravo umjetničko djelo), igra uveliko briljira na dva polja – poljima zvuka i slike.
U doba kada većina igraće industrije poseže za supermodernim izgledom (najčešće AAA naslovi) ili retro izgledom (najčešće indie naslovi), Neverending Nightmares uspijeva ostati prepoznatljiva roba. Ručno crtani interijeri i eksterijeri, te groteskni likovi graniče sa ludošću koja vapi za doktorskom analizom. Viđali ste dosad i morbidnije i krvavije, ali ovako abnormalnu postavku niste. Dovoljno je pogledati nekoliko slika priloženih uz ovaj tekst i prihvatiti da će naizgled naivna vizuelna prezentacija uspjeti ostvariti vezu sa vašom podsvješću i natjerati vas da iskusite pravi strah.
Slika ne vrijedi pišljiva boba bez zvuka, pravilo je koje vrijedi za porno filmove, ali i video igre. U Neverending Nightmaresu kompozitor Skyler McGlothlin uspio je komponovati fantastičan ambijentalni soundtrack koji će vas tjerati da konstantno gledate oko sebe dok igrate ovu igru. Znam, vidjeli ste to milion puta, natpise da se neka igra treba igrati u mračnoj sobi, noću, sa slušalicama na ušima. U slučaju ove igre, takva postavka je jedina koja će vam dati unikatno iskustvo.
Neverending Nightmares pruža nekoliko različitih krajeva, a nakon što završite igru jednom (trebat će vam cirka sat i pol do dva), možete krenuti od sredine, gdje se putevi račvaju, što je dobro ukoliko ne želite iskusiti sav užas opet.
Jedini problem Neverending Nightmaresa je činjenica da je igra više-manje linearno iskustvo – jednom kad je završite, nemate više šta igrati, ali kao što već rekoh, ovo je priča koja vrijedi biti ispričana.
Dosad nas je igraća industrija častila hiljadama inkarnacija bolesti, poremećaja i noćnih mora, no nikad do sad niko nije uspio napraviti noćnu moru dostupnom, opipljivom i strašnom na način na koji je to uradio Matt i Infinitap Games. Ovo nije samo igra koja ima za cilj da prestraši, odnosno zabavi, već je ideja i donekle dublja, usudim se reći humanija – upozoriti ljude na postojanje mentalne bolesti i pružiti ruku podrške onima koji pate. Definitivno jedan od indie naslova godine, vrijedan vašeg vremena i tankih živaca.
Neverending Nightmares je dostupan na Steamu. Zahvaljujem se Infinitap Gamesu na ustupljenom primjerku.