Upozorenje: Ovo NIJE recenzija finalnog produkta. Ova igra se trenutno nudi u pre-alpha/alpha/beta/early access fazi i osvrt je baziran na osnovu verzije igre ponuđene na igranje u trenutku pisanja recenzije. Finalni produkt se može nikako ili drastično razlikovati od onoga predstavljenog u ovom tekstu.
Zombi? Horor? Simulacija? Preživljavanje? Rekao sam sam sebi da neću, ali nešto je odista bilo čudno sa igrom Fun Pimps Entertainmenta (i sa činjenicom da sam ja debil koji mora probati sve što ima hodajuće mrtvace). Čudna je bila upornost zaljubljenika u igru koja je dopirala kroz svu buku koju stvaraju DayZ, Rust i odnedavno H1Z1. Gdje god da se okreneš, neko bi spomenuo 7 Days To Die, rame uz rame sa medijski eksponiranijim kolegama, pa je bilo i više nego logično da isprobam igru koju svi hvale.
Možda je prerano zaključiti odmah na samom početku, ali ovaj uspješni Kickstarter projekt bi bez ikakvih problema mogao nositi podnaslov Minecraft za odrasle, odrasle na trash hororu! Zvuči dobro, zar ne? Da. Da li je dobro? Zavisi šta tražite.
Osnovna mehanika igre je već poznata: vaš lik se pojavljuje na nasumično odabranoj tački mape bez ičega (ili sa skromnim zalihama hrane i vode, u zavisnosti od težine), vaše je da istražujete svijet, pronalazite otpatke i korisne stvarčice, kombinirate ih, pazite na glad, žeđ, snagu i energiju, te pažljivo birate svoje bitke sa neprijateljima, bili oni drugi igrači ili mutanti/zombiji. Ovom aspektu preživljavanja koji je već rastavljen i sastavljen milion puta dodan je i aspekt voxel konstrukcije i destrukcije, što bi ti ga značilo – sve ono što ste vidjeli u Minecraftu, imate priliku uraditi i ovdje, ali u grafički impozantnijem izdanju.
Zadržimo se malo kod gradnje koja je možda i najbolji aspekt ovog naslova. Ovo je unaprijeđena verzija Minecrafta. Kao prvo, sve što u igri vidite možete i uništiti, te iskoristiti ostatke kako bi napravili nešto novo. Vaši blokovi za gradnju nisu jednostavni kao u drugim igrama ovog tipa, već ih možete unaprijeđivati. Primjera radi, konstrukciju zida započinjete sa drvenom konstrukcijom koju unaprijeđujete u drveni blok koju unaprijeđujete u blok sa drvenim pojačanjem koji unaprijeđujete u drveni blok sa metalnom zaštitom. Pored blokova, možete konstruisati i različite druge oblike, a dobra je gradnja baze donekle slična načinu gradnje u stvarnom životu. Prvo možete iskonstruisati konstrukciju, provjeriti da li je sve u redu ili zamijeniti/ispraviti brzo i efikasno dijelove koji nisu, pa kad ste zadovoljni sa prvim slojem, možete krenuti na zidanje. To ovu igru razlikuje od drugih unutar samog žanra, ali i žanrova od kojih je ista sastavljena. Fizika u naslovu igra poprilično značajnu ulogu, tako da više nećete viđati nebulozno visoke tornjeve nepristupačne likovima; ako ne budete pazili na postavljanje pravih temelja, vaše sklonište bi se moglo srušiti kao kula od karata.
Igra trenutno nudi survival i creative opcije za solo i multiplayer igranje. Dok ćete u surival modu morati paziti na preživljavanje i zadovoljavanje svojih potreba, mod za kreativce uklanja neprijatelje i daje vam priliku da opušteno gradite, rušite, kombinirate, sastavljate i rastavljate. Oba moda donose i fantastičan izbor opcija sa kojima možete do najmanje sitnice igru prilagoditi vlastitom ukusu – koliko zombija želite na mapi, koja je njihova osjetljivost, koliko im treba da ‘zaborave’ da su vas vidjeli, koliki su odnosi resursa na mapi, kakav je odnos dana i noći, koliko traju dvadeset i četiri sata unutar igre, koja je čvrstoća materijala i gotovih blokova… sve, ali sve unutar igre je podesivo i pohvalno je što je razvojni tim dopustio igračima da zavire ispod haube. No nemojte misliti da se morate sa time smarati, ako ne želite, ne dirate ništa i krećete u avanturu.
Igra nudi dvije osnovne mape. Prva je okrug Navezgane (to je apačka riječ koja znači ubica čudovišta), grad sa mnoštvom dodatnih sadržaja. Veoma velik, krcat zombijima i zanimljiv za istraživanje. Druga mapa je ona koja se generiše i pazite sad – ta mapa je beskonačna i generiše se na osnovu imena koje date samoj mapi. Beskonačnost je odlična ideja, kao i generisanje na osnovu imena, no činjenica je da su generisane mape mješavina svega i svačega, različitih elemenata igre, te ćete iz pustinje ulaziti u snijeg, iz snijegom prekrivene planine u spaljene šume i tako dalje. Ako vas ne nervira besmisao takve postavke, samo naprijed.
Vaši neprijatelji su zombiji, odnosno mutanti svih vrsta. U svom proputovanju kroz pakao izmišljenog svijeta i Navezgane sreo sam više od petnaestak zombi vrsta koji donose različitu težinu i ponašanje, te ako vidite ledenog drvosječu zombija, bježite. Također, naišao sam i na divovske stršljene, mutirane kukce, bijesne zombi pse. Generalno je ispoštovan svaki kliše koji je horor žanr iznjedrio. Neprijateljski AI nije nešto posebno dobar u ovom trenutku, ali je mnogo bolji nego u konkurentskim igrama kakva je recimo DayZ – neprijatelji vas mogu primjetiti na osnovu vida, sluha i mirisa. Da, mirisa. Ako nosite meso sa sobom ili ste povećali težinu igre, neprijatelji će vas nanjušiti i kroz zidove vaše kuće, te početi bijesno udarati o zidove i vrata. Veoma zanimljiv koncept koji dodatno otežava preživljavanje. Animacija neprijatelja je poprilično kruta, ali me podsjetila na prvi Deus Ex, pa mi se zbog toga učinila simpatičnom.
Moram priznati da je igra teška i na najlakšoj od šest postavki. Ovo je jedan od rijetkih naslova koji stvara pritisak već od samog početka, tjera vas na konstantno kretanje. Igru dodatno otežava i wellness sistem koji predstavlja stanje vašeg lika. Wellness se kreće od 0 do 200, a igru počinjete sa 100 poena. Ako se redovno podmazujete hranom i pićem, vaš wellness raste, te postajete brži i agilniji. No ako umirete ili ste često gladni i žedni, vaš wellness pada, te vam opadaju i karakteristike lika. Jesam li napomenuo da kreiranje vašeg profila u igri nije više samo pitanje davanja imena? Nisam? Pa, igra omogućava da kreirate sebe u modu koji me donekle nebuloznošću količine opcija podsjeća na Smackdown! VS Raw serijal i njihove sulude beskonačne opcije kreiranja. Odredite koliki će vam biti obim bicepsa i krivljenje nosa, sve samo da vi budete sretni.
Naravno, kada napravite svoj prvu sjekiru i samostrijel, te otkrijete čar građenja objekata u kojima se možete skrivati za vrijeme noći, sve će postati ne samo lakše, već i zabavnije. Igru odlikuje onaj klasični sindrom majnkraftizma. Prvo vičete šta je ovo, koji je ovo ku*ac, kakva glupost, da bi dva sata kasnije kada ste izgradili prvi sprat svoje kuće rekli aaaa, tako to dakle ide… i ostali budni pola noći.
No u današnjem dobu, 7 Days To Die ima jednu veliku manu koja se može i mora ispraviti. Ovdje nisam subjektivan, već nažalost, krajnje objektivan.
Vidite, svijet u kojem je smješten 7 Days To Die izgleda ne samo naivno, već i krajnje ofucano jeftino. Ima nešto krajnje problematično kada te u izgorenoj šumi napadne zombi medicinska sestra sa grudima Lolo Ferrari utrpanim u tijesnu latex haljinu. Problem je i zvuk koji se ponavlja u krug, semplovi koji su preuzeti iz kolekcija iz javne domene (plakanje bebe, satanistička molitva – mi smo taj zvuk koristili na špici emisije Izvan Svake Kontrole!). To je čudna čorba, pogotovo u nasumično generisanom svijetu gdje imate osjećaj da igrate jeftiniju, bugovima nagriženu verziju Fallouta. Mislim da će 7 Days To Die trebati bitno poboljšati ideju svijeta u koji je igra smještena – ovdje se ne radi o grafici, već o organizaciji. Uzmimo u obzir da je ovo alpha i da je već najavljeno novo audio lice igre, te vjerujem da je ovo što trenutno imamo na raspolaganju samo privremeno rješenje.
7 Days To Die po svemu sudeći ima potencijala da se odvoji od čopora sličnih igara i da započne nešto svoje, prvenstveno zbog zanimljivog konstruktivnog elementa u svojoj srži, međutim, kroz proces razvoja i puta ka finalnoj verziji igre, morat će se dosta raditi i na samoj ideji. Padale su i bolje i gore igre na testu bezdušnosti.
Testirao sam Steam verziju 7 Days To Die koja je dostupna ovdje. Zahvaljujem se Fun Pimps Entertainmentu na ustupljenom primjerku.