Moonlighter, prvi nema-na-veresiju RPG

Iako je još krajem maja objavljen na Steamovoj digitalnoj distribuciji, čekalo se do novembra da Moonlighter ugleda svjetlo dana na Nintendovoj prijenosnoj konzoli Switch. Na prvu, igra se zaista doima kao kreirana za tu konzolu – brze bitke Moonlightera su kao stvorene za pauzu ili vožnju u gradskom prijevozu, pa se i postavljalo pitanje zašto igra nije objavljena i ranije.

Moonlighter je prodavnica u umirućem gradu (selu?) imena Rynoka. U igri upravljate Willom, klasičnim primjerom protagoniste koji se ne može pomiriti sa svojom sudbinom radnika u granapu, pa iznova sanja o avanturama ratnika i istraživača iza jedne od pet kapija u neposrednoj blizini Rynoke. Danju prodavač, a noću avanturista, Will će vas povesti u višesatnu avanturu.

Koncept razvojne kuće Digital Sun na papiru se doima zaista primamljiv. Jedan dio igre posvećen je avanturama u nasumično generisanim tamnicama. Cilj je skupljanje različitih materijala, dijelova tijela i predmeta koje prenosite u drugi dio, onaj menadžmentski. Svako jutro procjenjujete cijene ratnog plijena i prodajete ga zainteresiranima. Svaki od likova će na ponuđene cijene pokazati jednu od četiri facijalne ekspresije u malom stripovskom balončiću, pa ćete tako znati jeste li predmet prodali za siću ili u potpunosti precijenili. Tržišna vrijednost opada kako količina prodanih predmeta raste, a sakupljeni novac ćete kasnije moći iskoristiti za otvaranje novih prodavnica u gradu gdje će vam prodavači nuditi nove predmete, ili za kreiranje desetine različitih oruđa i oružja.

Nažalost, već nakon nekoliko sati igranja, Moonlighter se pokazuje kao dosadnjikav pokušaj kombinacije žanrova upakovan u ljupke vizuale i odličnu muziku. Svaki aspekt igre je u potpunosti ofalio. Vaš lik se u borbi doima preslabim, a kretanje i sam čin borbe se doimaju  nezgrapni. U svijetu roguelite igara, precizna kontrola je sve, a u Moonlighteru glavni lik se kreće kruto, kao da igramo betu u kojoj finalno rješenje pomicanja po terenu još uvijek nije implementirano. Fali tu fluidnosti koja bi Moonlighter učinila zadovoljavajućim iskustvom.

Ne postoji nikakva posebna shema ni taktika; mudrost nije potrebna da bi vodili Willovu prodavnicu. Sistem kupoprodaje je prejednostavan, nerazrađen, neinventivan. Ni Stardew Valley, na koji me ova igra podsjetila, barem u ovom aspektu, nije bio komplikovan na razini Seginog Football Managera, pa je ipak bio zabavan.

Igra povećava cijene nadogradnji svako malo, za prodane materijale dobijate, u okvirima globalne ekonomije Moonlightera skoro ništa, pa kada se računica sabere i oduzme, Moonlighter se veoma brzo pretvara u naporan grind fest.

Mapiranje kontrola za borbu i kretanje je na Switchu, u nedostatku boljeg izraza, uredno, no problem predstavlja premještanje predmeta iz inventara/spremišta/izloga u izlog/spremište/inventar – taj dio igre izaziva konstantu frustraciju jer igra omogućava slanje jednog, više ili svih predmeta iz jednog u drugi spremnik, pa kad pogriješite, morat ćete klikati i klikati da bi ispravili grešku.

Digital Sun je imao odličnu viziju, ali svi aspekti Moonlightera su prejednostavni, frustrirajući ili nedovoljno dobro riješeni.