Tokom posljednja četiri mjeseca, u okvire rijetkih sesija igranja ubacio sam dva solidna i žanrovski različita indie naslova: “KuloNiku: Bowl Up!” objavljen u aprilu 2026. godine na Steamu i godinu dana stariji “Blue Prince” koji sam igrao na Playstationu 5. Iza oba naslova stoji izdavačka kuća Raw Fury.
KULONIKU: BOWL UP!
“KuloNiku: Bowl Up!” je veselo šarena “simulacija” kuhanja u kojoj preuzimate vođenje restorana vaše nane, poznatog po slasnim ćuftama. Povratak u grad, kako već i nalaže tradicija u ovakvim igrama, privlači i rivale u spremanju delicija. Kako vrijeme odmiče, sa njima ćete se upoznavati kroz dijaloge i redovne kuharske okršaje Meatball Brawls koji se prenose na lokalnoj televiziji. Rivali nisu jedini likovi koje ćete sretati; grad je živ, te vam tok radnje omogućava da sretnete i druge NPC-jeve sa kojima možete graditi prijateljstva. Prijateljstva će vam otkrivati nove detalje o likovima, i moram priznati da dijalozi u igri, ma kako bili jednostavni, nisu nimalo krnjavo napisani – nijednom se nije desilo da sam poželio pritisnuti skip dugme, što je čest slučaj u ovim igrama.
Osnova KuloNikua je spremanje jela za kupce: ako ste igrali milion i jednu mobilnu igru na ovaj kalup ili meni uvijek dragu Cook, Serve, Delicious!, možete pretpostaviti kako funkcioniše KuloNiku. Ipak, sa bitnom razlikom u odnosu na CSD serijal; ovdje je spremanje različitih tipova ćufti manje haotično i VEOMA zadovoljavajuće, zbog kontrola koje simuliraju kuharske poteze. Svaka od porcija se priprema kroz seriju mini igara; sastojke ćete rezati, kuhati, pržiti i dinstati. Kontrole se brzo svladaju (intuitivnost kombinacije miša i tastature je na takvom nivou da nisam ni probao igrati sa džojstikom), pa se priprema jela pretvara u neku vrstu rituala u kojem sekvence izvodite skoro pa automatizirano, vođeni mišićnom memorijom. Zadovoljstvo.
U gorespomenutim televizijskim okršajima koji se mogu poimati kao boss borbe, spremanje jela postaje prava umjetnost koncentracije. Vremena je malo, svaki okršaj traje tri runde, a rotirajući set ekscentričnih sudija zna tražiti hranu čudniju i drugačiju u odnosu na ono što inače pravite u restoranu. Ove sesije su odmak od gorespomenute mišićne memorije jer predstavljaju novi set izazova
Uz spremanje jela, kroz proces kupovine otključavat ćete dodatne elemente kuhinje i vizualna poboljšanja restorana koja sa sobom donose i specijalne bonuse.
“KuloNiku: Bowl Up!” je rijedak slučaj igre koja težinom odgovara i djeci od 10-12 godina i starijim igračima Imam osjećaj da je igra smještena negdje između blesavosti Overcookeda, taktilnosti zagonetnog Room serijala (ili ako vam je potrebna digitalna kuharska referenca, zamislite igru kao napredni Toca Kitchen) i prepoznatljivog single player iskustva CSD igara.
Uistinu zabava za cijelu obitelj, a s obzirom da Gambir Studio ima i bogat roadmap kojim uveliko kroče i donose redovne nadogradnje, cijena od 12 eura je NIŠTA u odnosu na smirenost i jednostavnost nekog prošlog gaming vremena koje “KuloNiku: Bowl Up!” baš dobro fura.
BLUE PRINCE
Smrt u porodici. U oporuci stoji vaše ime. Dobijate ključeve Mt. Hollyja, ogromnog, kompleksnog zdanja. Vaš zadatak je pronaći put do Sobe 46. Svaki dan imate određeni broj koraka koje možete napraviti. Kad uđete u lobi, možete krenuti kroz jedna od vrata. Kad kliknete na njih, izaberete iduću sobu i gradite put ka veoma jasno ucrtanoj Sobi 46.
Lako?
Bilo bi da Mt. Holly nije specifičan po tome što se njegov tlocrt mijenja iz noći u noć, i svaki put vam se prilikom izlaska iz sobe nudi drugačiji set soba. Da, dobro ste pročitali; vaš put do Sobe 46 i njenih tajni bit će uvjetovan srećom i mogućnošću da riješite zagonetke u sobama na koje nailazite… ukoliko se u međuvremenu ne srušite od umora.
Blue Prince je kombinacija escape rooma i igre na ploči; mehanika gradnje tlocrta zdanja DONEKLE podsjeća na Carcassone; za razliku od poznate igre, Blue Prince vas prečesto stjera u slijepu ulicu, zavrti ukrug i ostavi zaglavljene u lošem tlocrtu, kombinacijom lošeg RNG rezultatom i još lošijeg izbora.
Svaka soba je različita; neke jednostavno služe kao prolaz, druge kriju zagonetke koje morate riješiti da bi išli dalje. Određene lokacije vam omogućavaju da koristite predmete koje možete kupiti u drugim sobama ili pronaći na svojim putešestvijama, ali nemojte se previše vezati za njih jer i oni nestaju preko noći.
Zagonetke u Blue Princeu su specifične po jednom, što će neke natjerati da čupaju kosu. Ja pripadam drugoj kategoriji, jer sam uživao u specifičnosti igre koja apsolutno ohrabruje igrače da vode zapisnik svojih aktivnosti i rješenja zagonetki. Ako za vrijeme igranja držite kraj sebe tekicu i olovku, zapisujete rješenja zagonetki ili potencijalne ideje, vrlo brzo ćete shvatiti da ste recimo već u drugoj sesiji naletili na potencijalno rješenje nečega što ste otkrili u sedmoj. Igra se ne libi izmiješati karte i samo će vam ponavljanja i novi pređeni dani pomoći da riješite misteriju Mt. Hollyja.
Svaki dan u igri (jedan prolazak kroz Mt. Holly) traje otprilike 15 minuta. Sa sveskom i zagonetkama, očekujte da ćete po prolasku morati izdvojiti nekih 20-30 minuta. Kad se minute i dani nabešaju, osjećat ćete da je Blue Prince mogao donijeti neke bolje odluke u dizajnu.
Da je Blue Prince manje prepustio nasumičnosti u procesu izbora soba, sigurno bi bilo i manje frustracije. Nije rijetkost da u glavi ili na papiru imate potencijalno rješenje, ali da ne možete provjeriti jer RNG izbor soba ne šalje onu koja je potrebna. Taj osjećaj čekanja prave sobe stvara poprilično zauzeće RAM-a u glavi i podiže napetost u iščekivanju dopaminskog bonusa koji nastaje napredovanjem.
Kad bi mi napokon prava soba došla i kad bih shvatio da ipak nemam rješenje, osjećaj da sam izgubio sat, dva ili više života počeo bi me gušiti, kao da sam najveći glupan koji egzistira na planeti.
Ovo je jedan od razloga zašto sam inicijalno i odustao od potrage za Sobom 46, da bih se u igru vratio u drugoj, nazovimo je interpasivnoj ulozi asistenta; gledao bih suprugu Mimu kako igra, i dobacivao potencijalna rješenja njoj. I ona je na kraju puta u Blue Princeu priznala da se dosta puta osjećala kao da je protraćila večer. Možda da smo od samog početka igrali zajedno, možda bi razočarenje bilo manje.
Blue Prince je zanimljiv koncept, lijepe cell shading prezentacije i skoro nepostojeće muzike koja ipak pridaje atmosferi, no definitivno je i igra koja bi mnoooooogo profitirala od kontrolisanja divljeg RNG-ja ili barem smanjenja vremena trajanja jedne partije.