Prije nekoliko dana jedna drugarica je na Twitteru objavila simpatičnu ilustraciju djevojčice koja meditira. Oko djevojčice je bio ispisan natpis “Ako ne možeš izaći vani, izađi unutra”, ali na engleskom. Javio sam se i odgovorio da sam to već uradio, aludirajući na obavljeni čin meditacije. Đavo mi nije dao mira, pa sam naknadno napisao i “Zašto ići igdje? Zašto ne ostati tu gdje jesi?”.
Bila je to petparačka zen filozofija, Frankenstein šale i ozbiljnosti na koji je odgovoreno sa “Ne pametuj :)”. “Ne brini, neću više”, napisao sam i upalio film The Hunt koji, kad ga već spominjemo, nije ni izbliza najkontroverzniji film svih vremena. Moja posljednja rečenica shvaćena je kao teško, pogrešno prihvatanje riječi “ne pametuj”. Navodno, nisam razumio šalu, uprkos emoji znaku na samom kraju. Istina je potpuno drugačija – ja zaista nisam bio uvrijeđen, već sam jednostavno odlučio i napisao da neću više i nastavio gledati film. Jer… naučio sam neke stvari u međuvremenu.
Život danas je brz. Ne mogu reći da to nije bio slučaj i ranije, već mogu zboriti samo o trenutku u kojem živim. Ovo je doba ogoljenih, skoro bezvrijednih emocija koje služe u dosta slučajeva kao pogonsko gorivo za izražavanje vlastitog mišljenja preko društvenih mreža. Svakodnevnim studiranjem zena sve više se okrećem od ideje da trebam reagirati na sve. Na ono na šta odlučim reagirati, pokušavam to učiniti mudro i odmjereno.
Prakticiranje zazena je nešto što ima pozitivan učinak na moju psihu, iako ne sjedim u nadi da ću izvući išta iz toga. Jednostavno sjedim. S druge strane, počeo sam voditi dnevnik, odnosno dnevnike koji mi pomažu da balansiram emocije koje svako ljudsko biće ima i od kojih ne treba bježati.
Pisanje dnevnika je sve samo ne zabava; Frida Kahlo i Oscar Wylde su u više navrata isticali bitnost vođenja intimnih dnevnika, a današnja psihologija dokazala je da redovno zapisivanje vlastitih misli može pomoći u razumijevanju, kontrolisanju i kanalisanju emocija.
U doba digitalizacije i dnevnici su dobili svoje tehnološki napredne pandane u vidu aplikacija koje omogućavaju privatnost, superiorno čuvanje podataka i lagan pristup. Čin ispisivanja stvarnog dnevnika, s druge strane, ima i dodatnu, fizičku težinu ljudskog pokreta. Papir trpi, a ulazak tinte u njegove pore čini našu koncentraciju jačom. Vježbamo misli, koordinaciju očiju i ruku, kao i same mišiće. Mislite da ste zaboravili pisati rukom? Najvjerovatnije jeste. Tortura ispisivanja dugih nizova riječi veoma će vas brzo vratiti na staze stare slave i doktorski rukopis donekle učiniti čitljivim.
Ako postoji dilema koji dnevnik koristiti, analogni ili digitalni, evo da je odmah riješimo – kako vam odgovara, u skladu sa vašim potrebama, oba ako treba.
ANALOGNI DNEVNIK?
Pored bullet journala koji koristim kao neku vrstu analognog planera, krajem decembra 2019. godine kreirao sam meditacijski dnevnik u kojem vodim računa o rasporedu sjedenja i emocijama koje se javljaju za vrijeme zazena. To nije bila pomno isplanirana rabota, već sam kupio minijaturnu Moleskine svesku, a onda shvatio da ću se bez obzira na kvalitet iste, zbog formata i svoje neurednosti, dobro namučiti ukoliko je iskoristim za bullet journal. Zato sam se odlučio da u njoj kreiram žurnal meditacije. Sam izgled je potpuni minimalizam, na prednjoj strani imam tabelu u kojoj zacrnim polje ukoliko sam taj dan meditirao. Onda u nastavku na stranicama napišem svoje viđenje dana, odnosno procesa meditacije.
Posljednjih mjesec dana nisam meditirao samo četiri dana. Sam pogled na prvu stranu dnevnika čini da se osjećam dobro, ali ne zato jer sam ispunio kvotu. Kvote nema, već je to vizuelni dokaz da lagano stičem naviku. Navika se onda manifestira i kroz riječi na papiru. Prije sam nakon meditacije odmah stavljao tijelo i usta u pogon, misli bi pojurile autoputem Korteks-9 kao bijesni automobili kada se ukaže zeleno svjetlo na semaforu. Ovako sam nakon sjedenja ostajao još nekih desetak minuta isključivo svoj, upisujući u tišini svoje misli u dnevnk.
Ispisivanje fizičkog dnevnika se može pretvoriti u pravi užitak ili noćnu moru. Osnovni razlog zbog čega će pretegnuti vaša priča na određenu stranu je vaš lični odnos ka istraživanju ovog procesa. Pisanje dnevnika nije pisanje za Nobelovu nagradu niti je nešto čime se trebate dodatno opterećivati. Nemojte ni počinjati ako vam stvara tegobu. Kada birate odgovarajuću svesku i olovku, shvatite da i tu postoji mnogo izbora, samim tim i mnogo mjesta za pogrešku. Neke vrste papira i olovki će vam bolje ležati nego druge. Možda ćete pronaći papir i olovku koji vam odgovaraju, a jedno upareno sa drugim je potpuna katastrofa (primjera radi, neke vrste rokovnika jednostavno ne trpe tintu iz nalivpera). Uživajte u procesu.
… ILI DIGITALNI DNEVNIK?
Postojanjem digitalnih aplikacija mnogo toga je olakšano onima koji se žele okušati u ovoj vrsti (samo)discipline. Meni je tu iskreno potpuni pobjednik singapurski Journey iz više razloga: multiplatformske podrške, odnosa cijena i kvaliteta ponude, te dizajna.
PC i Android korisnici su dugi niz godina bili žrtve jako lošeg dizajna potencijalnih digitalnih dnevnika, što je singapurska kompanija Two App maestralno riješila. Journey je multiplatformska aplikacija, što ubija svaku vrstu ograničenja. Bilo da koristite Windows, Mac, Linux, iOS ili Android, moći ćete skinuti odgovarajuću aplikaciju. Journey je besplatan unutar browsera, a za napredno uređivanje se plaća mjesečna ili godišnja pretplata.
Upravo je kod plaćanja nastala najveća promjena u odnosu na period od prije tri godine kada sam posljednji put testirao Journey.
Ovo su sadašnje opcije pretplate:
- korisnici mogu platiti mjesečnu pretplatu od 2,38 dolara ili godišnju od 29,99 dolara za puni pristup online editoru i aplikacijama koje mogu instalirati na bilo kojoj platformi
- korisnici mogu platiti licencu za aplikaciju na samo jednoj kompjuterskoj platformi u iznosu u 17,99 dolara ili 8,70 dolara na Androidu
- korisnici mogu besplatno koristiti osnovni browser dnevnik bez mogućnosti formatiranja teksta i sa samo jednom slikom po upisu
Kada sagledate ove opcije, sasvim je jasno da se najviše isplati opcija broj jedan, odnosno mjesečna pretplata od 2,38 dolara ako niste sigurni da ćete sto posto pisati cijele godine. Prvo, dobijete pristup punom online editoru, ali i aplikacijama.
Ukoliko želite puni pristup na jednoj platformi, a na netu bi eventualno pregledali tekst, onda se kupovina licence za jednu aplikaciju čini kao odgovarajući potez. Međutim, ako ste kao i ja u konstantnom jedrenju između dva ili tri operativna sistema (Windows, Linux, Android), onda vam ova opcija baš i nije najbolji izbor.
Besplatno je… pa, besplatno, ali vas toliko ograničava da onda komotno možete pristati i na digitalno offline pisanje u Notepadu.
Sinhronizacija podataka i kupovina se na svim vrstama platformi vrši putem Google naloga, odnosno e-maila i Google Drivea. To je jedna od dvije mane Journeya. Ako ste opsjednuti sigurnošću, druga je ta što se kontrola pristupa aplikaciji putem jedinstvene šifre veže isključivo za spravu na kojoj Journey koristite. Šta to znači? Šifru ćete morati sami podesiti u postavkama na svakoj spravi odvojeno i paziti da je podesite SVAKI PUT kada se ponovo vrši povezivanje sa Googleom i sinhronizacija. To je recimo slučaj kada promijenite Google šifru, pa aplikacije povezane sa Googleom gube pristup. Za ne povjerovati je da ovaj problem u dizajnu nije riješen još od 2017. godine.
Zašto onda predlažem Journey nakon ove tirade o propustima? Zato jer ćete se brzo navići, te otkriti sve čari i fenomenalnost Two Appovog alata. Jednostavan, elegantan dizajn je jedan od najvažnijih aspekata Journeyeve kvalitete. Široko polje za pisanje, oku ugodni fontovi, dnevna i noćna tema čine pisanje u Journeyu opuštajućim iskustvom. Journey omogućava pisanje lišeno bilo kakvog ometanja, bez previše sjaja i dodatnih opcija.
Tekstualne upise možete dodatno obogatiti multimedijalnim dodacima kakvi su klipovi, audio materijali i fotografije, podaci o mjestu pisanja, raspoloženja i temperature. Pretraživanje upisa vrši se po datumima, ali i tagovima, pa je moguće da uz pomoć tagova analizirate svoje navike, odnose sa osobama i dešavanja u životu. Popularna throwback opcija može vam godinu dana nakon pisanja nekog upisa servirati isti u sadašnjosti, te vas podsjetiti zašto trebate biti zahvalni za neke stvari.
Vrijedi ponoviti još jednom. Čak i u slučaju dnevnika, nameće se jedan te isti zaključak, onaj koji proizilazi iz skoro svakog sukoba između analogije i digitale – važan je sam proces, sve ostalo je alat. Ono što preferirate u trenutku, ono što vam se čini kao dovoljno dobro u rješavanju zagonetke, ono što će vam pomoći da lakše spavate nakon što završite sa misijom – to je ono što trebate odabrati. No prije svega, odaberite pisanje. Pisanje vas trpi, pa i takve kakvi jeste.