RPG sistemi na papiru možda i nisu toliko popularni na ovim prostorima, iako predstavljaju osnovu velikog broja digitalnih naslova koji su slavu stekli i među našim igračima. Za sve one koji nekim čudom nisu upućeni u RPG igre, prije digitalne verzije bijaše ona papirna koju su igrali članovi porodice ili prijatelji. Statistike, koje u današnje doba u sistem upisuje kompjuter zapisivale su se olovkom, a dalji tok radnje određivao je dungeon master, neka vrsta moderatora igre, te je sudbina svakog lika bila uslovljena brojevima koje bi bačene kocke pokazale.

U Švedskoj je 1984. godine objavljen Mutant, papirni RPG koji je stekao veliku slavu osamdesetih i početkom devedesetih, ali je isti potom nestao sa mape, da bi reizdanjem 2014. godine javnost opet bila upoznata sa postapokaliptičnom postavkom svijeta u kojem dominiraju mutanti. Studio The Bearded Ladies zaključio je kako bi ista bila idealna za videoigru, i evo nas.

Određene igre postanu sinonimi za svoj žanr. To je recimo slučaj sa X-Com serijalom koji je od 1994. godine jedan od nasvijetlijih primjera strateških igara, te najvjerovatnije najpoznatiji predstavnik taktičke strategije na poteze. Gurati se u nišu u kojoj se nalazi X-Com je izuzetno nezavidan posao, prvenstveno zbog standarda koje je X-Com već postavio, a zatim i zbog vjernosti publike tim naslovima. Međutim, Mutant Year Zero ne samo da se gura, već i određenim segmentima sebi pravi dovoljno prostora da se može komotno osjećati na tuđem terenu.

Foto: The Bearded Ladies

Postapokaliptični svijet Mutant Year Zeroa bježi od ustaljenih tonova pijeska i hrđe, već je neuobičajeno zelen, pa pretpostavljam da likovi koje vodimo žive mnogo godina nakon apokalipse koja je uništila svijet, te se priroda uspjela obnoviti. Pretpostavka ne dolazi samo na osnovu izgleda svijeta, već i interakcije likova sa okolišem po kojima je vrlo jasno da protagonisti baš i ne znaju mnogo o svijetu naše sadašnjosti. Igru započinjete sa zanimljivim parom koji izgleda kao da je ispao naglavačke iz nakaradnog crtanog filma: divljim veprom Borminom i patkom Duxom koji ne samo što hodaju na dvije noge, već i laprdaju kao većina insana. Antropomorfni likovi bi u drugačijim postavkama možda bili predmet šprdanja, ali su ovdje dobro udešeni, te ne postoje nikakvi momenti naivnosti ili simpatičnosti u vezi njihovog izgleda. Stariji će možda povući paralelu sa Bibopom i Rokstedijem, te nećete mnogo ni fulati ako to uradite, ali dodajte svemu dašak crnila.

Naši likovi su stalkeri koji istražuju Zonu, te se nakon toga vraćaju u centralnu bazu koju zovu Arka. Zvuči poznato? Mutant Year Zero odaje počast i romanu braće Strugatsky koji je postao osnova za film i igraći serijal Stalker. Dux i Bormin u igri pokušavaju naći misteriozni Eden, neku vrsta raja o kojoj se podaci daju na kašiku, pa je takva postavka dobra motivacija za napredak kroz glavnu priču.


Foto: The Bearded Ladies

Iako je vizuelni izgled svih likova u igri odličan, makar bio na trenutke monoton (pogotovo kada govorimo o neprijateljima), čini se da se kreativni tim ispucao upravo na fizičkom izgledu, dok je definisanju karaktera likova posvećeno jako malo vremena. To je možda i najveća šteta, pogotovo kada uzmemo da je igra bazirana na osnovama papirnog RPG-ja koji vjerovatno pruža nebrojene mogućnosti za eksplozijom mašte. Slična je situacija i sa elementima priče koji nisu baš pretjerano razrađeni, odnosno čini se da su tu samo da popune poprilično prazan prostor, ali ne baš smisleno.

Osnovna razlika između Mutant Year Zeroa i posljednjih igara u X-Com serijalu koje su mnogo poznatije današnjim igračima u odnosu na one iz devedesetih je u činjenici da Mutant Year Zero dopušta slobodno istraživanje kvazi otvorenog svijeta u kojem, prilikom nailaska na neprijatelje, počinje borba na poteze. U svakom trenutku, pod uslovom da ste otključali druge lokacije, možete izaći sa određene lokacije i prijeći u drugu.

Ova sloboda pri istraživanju uveliko mijenja vaše mogućnosti prije svake borbene situacije. Dato vam je na slobodu da koristite stealth elemente kako bi se što bolje pozicionirali prije nego uđete u samu borbu sa neprijateljima, ali i da ubijete neprijatelje iz stealth pozicije bez da ovi dignu frku, što će se pokazati kao veoma korisna taktika. Sloboda u kretanju vas izlaže i teškim posljedicama ukoliko dođe do pogreške kakva je snop svjetlosti u krivom smjeru ili buka kada se zahtjeva potpuna tišina. Kako je dio razvojnog tima radio na Hitman serijalu, vidljivo je da su se ranije stečena iskustva odlično upotrijebila za kreiranje jednog, oprostite na igri riječi, zanimljivog žanrovskog mutanta stealtha i taktičke strategije.


Foto: The Bearded Ladies

U borbama igrači mogu koristiti standardna naoružanja, ali i mutantske moći, što donekle širi taktičke mogućnosti. Kažem donekle, jer oružja sama po sebi ne potiču korištenje nekih frapantno različitih stilova igranja. U većini slučajeva, najsigurnijim se pokazao prilazak neprijateljima što bliže i pucanje iza kakvog-takvog zaklona. Drugim riječima, najbazičnija X-Comova taktika.

Bit će vam potrebno manje od 10-15 sati da završite singleplayer kampanju, što je osnovni mod igre i to na normal težini. Trenutno, od multiplayera ni traga ni glasa, iako se može komotno postaviti pitanje da li bi u moru drugih multiplayer igara taj aspekt uopće i zaživio. U junu igrače očekuje besplatan DLC dodatak, a dok se to ne desi, oni sa više živaca mogu isprobati kampanju za jednog igrača sa dodatnim modovima kakvi su veća težina i permadeath opcija.

Mutant Year Zero nije loša igra. Bilo bi pretjerano nazvati je odličnom zbog niza propusta u dizajnu, ali i priči koja definitivno ima veliki potencijal i može biti ispričana mnogo, mnogo bolje. Sve u svemu, ovo je igra koja ne vrijedi 40 eura koliko razvojni tim trenutno traži za nju, ali zgrabiti je na popustu, recimo u trenutno ponuđenom paketu Humble Bundle Monthly po cijeni od 12 dolara, e u tom slučaju se definitivno isplati.