image
Svako u mozgu posjeduje određene prekidače koji se pale i gase prilikom apsorpcije određenih riječi, fotografija, skica, filmova i muzike. Jedan od mojih prekidača jučer je u potpunosti slupan i svi osigurači su iskočili iz svojih ležišta nakon što sam ugledao naslovnu (elektronsku) koricu ove horror antologije mladih i malo mlađih srbijanskih pisaca. Sam omot i naslov koji nevjerovatno vuku na davno zaboravljene užase horror kinematografije osamdesetih i VHS kultove bili su dovoljan razlog da pružim priliku devetoro autora i autorica koji su u ovu zbirku uglavili užase iz svojih glava.
“Nešto diše u mojoj torti” je horror antologija sa specifičnom tematikom – sve priče vezane su usko ili malo šire za trideset i prvi decembar, doček još jedne Nove godine. No u vremenu, razbacane su od sadašnjosti do ne tako daleke prošlosti.
Da sad ne bih išao previše u otkrivanje detalja priča, više ću vam reći šta možete očekivati od autora koji su zastupljeni u ovom djelu. Bez obzira na čemu zasnivali svoj ukus i afinitete prema horroru kao umjetnosti, to ćete dobiti čitajući ovu zbirku. Od priča koje su opisima skupe, pa sve do onih koje su namjerno tematski u domenu Sleepaway Campa, svaka priča u ovoj zbirci naići će na svoju publiku i sumnjam da će ikome biti dosadno. Radi se o horroru koji odašilje trnce uz kičmu i niz ne samo nasiljem, već i poprilično stravičnom atmosferom, čak donekle i socio-političkom kritikom ljudi i životinja ovih prostora. 
Upečatljivi su likovi koji gamižu i dišu u ovoj torti: od gej zajednice koja igra smrtonosnu igru svakog trideset i prvog decembra gdje se ne zna ko je zapravo pozitivac, a ko negativac do zadnjeg momenta, pa na vojnike koji vole kurve što jebu među ruševinama spaljenog sela negdje u Bosni. Ima tu i divova čiji ožiljci svjedoče o paklu kroz koje su provukli druge samo zarad vlastite zabave i ludila, ali i vampirica buržuja kakve na ljudska bića gledaju sama kao na komad mesa, gdje cijela atmosfera neodoljivi podsjeća na Roijeve epizode Dylan Doga. Zanimljiv spektar ličnost i tolikosvjetski da bez ikakvih problema možete u glavi odrolati filmsku rolu sa svjetski priznatim glumcima dok čitate ova djela.
Andrea Baskin, jedna od autorica, uradila je i lekturu knjige, i priznajem da iako sam našao nekoliko zareza na mjestima gdje ih ja ne bih stavio, lektura je odrađena zaista OK i neće  vas nijedan moment u knjizi bosti u oči.
Imam li zamjerku? Suštinski, ama baš nikakvu. Knjiga je dostupna u vidu besplatnog downloada na oficijelnoj Facebook stranici u tri popularna elektronska formata i iako će to ljubiteljima tradicionalnog formata i papira možda pomalo zasmetati, vjerujte da ne smijete propustiti ovo djelo samo zbog formata. Na kraju krajeva, PDF na stick, stick u kopirnicu i napravite sebi papirnu kopiju. I čuvate je u plastičnom omotu za VHS kasete. 
“Nešto diše u mojoj torti” predstavlja super-zanimljivu, zabavnu i pažnje vrijednu antologiju horrora iz Srbije. Sa autorima koji dišu i pišu poput Barkera ili Victora Millera, teško da možete fuliti. PREPORUKA!