Budimo realni: svijetu video zabave je potrebna hitna infuzija novih ideja. Jasno, ono sa čime smo svi mi kao igrači suočeni kada za određeni produkt kažemo da je dobra igra je zapravo nadogradnja ideje, dodatnim idejama nakrcana i grafički respektabilna mašina – prije su mašine sadržavale mali broj zupčanika, a sada godinama i godinama postaju sve kompliciranije. Ali budimo realni, zaista – većinom se igramo sa jednim te istim igračkama.
The Stanley Parable je tu da ismije vaše svako očekivanje. Očekujte neočekivano je ništa drugo nego izlizana floskula jer je The Stanley Parable odlučio da bude još radikalniji.
Samostalni Source mod iz 2011. godine dobio je i svojevrsni facelifting u vidu ovog naslova koji je nadograđeniji, moderniji, ali sa jednako suludom idejom i šarmom.
Sama bit The Stanley Parablea je priča koju gradi igrač i koja je toliko dobra da je zapravo apsolutni grijeh otkrivati bilo koji aspekt iste osim onoga što možemo svesti pod sinopsis. Nalazite se u koži Stanleya, uposlenika broj 427 koji cijeli svoj život sjedi u neinspirativnoj kancelariji neimenovane korporacije. Njegov zadatak je da pritišće tipke na tastaturi redom koji mu glas nadređenog kaže putem interfona. Stanley se ne žali, ne misli da mu je loše, ne misli da postoji išta drugo. Stanley živi svoj život i ne preispituje. No jednog sudbonosnog dana, Stanley uvidi da su sve njegove kolege… nestale. Ne znajući šta drugo da uradi, Stanley ustane i izađe na hodnik ispred svoje kancelarije i uputi se prema sali za sastanke…
Od tog trenutka svijet The Stanley Parablea i Stanleyeva sudbina su u rukama igrača, a svaki izbor donosi novi put i novi (ne)mogući završetak.
Ali kako vi kao Stanley znate šta da radite i kuda da idete? Srce, šarm i humor ove igre je Narator (namjerno velikim slovima), vaš unutarnji glas. Naratoru u igri je glas posudio Kevan Brighting, a sama uloga Naratora je montipajtonovsko – daglasadamovskog karaktera; sulud je to lik koji odražava sumnje, preispituje, povlađuje, kritikuje i dira u svaki aspekt vašeg bića i vaših izbora. Narator vas prati sve vrijeme i ne libi se komentarisati svaki vaš izbor u igri, ali vam i daje i preporuke, te upozorava sukladno sa vlastitim stavovima. Replika ima jako mnogo i teško da ćete naići na istu, ali i kad naiđete na istu, moguće da će biti snimljena drugačije / komičnije / sarkastičnije, tako da će i ponovni susret biti zanimljiv.
Izbor je suština i osnova mehanike ove igre – vi ste ta osoba koja odlučuje da li će slijediti upute Naratora ili se zapustiti u pravcu suprotnom od ponuđenog. Svaki izbor mijenja i finalni ishod, a igra se u jednom trenutku pretvara u hommage, pa čak i ismijavanje mehanike drugih igara (namjerno ne želim odati kojih). Sve u The Stanley Parableu podložno je promjenama, pa čak i najmanje sitnice poput emocija bivaju radikalno promjenjene sa jednim jedinim dugmetom koje ste pritisnuli, a niste trebali. Ili ste trebali, a niste. Ili ste trebali, a jeste. Ili niste i niste. Sve krajeve i mogućnosti ni ja nisam otkrio jer ih ima jako mnogo i generalno, ako slijedite upute Naratora, veoma brzo ćete završiti igru, no ako budete neposlušni i krenete svojom rutom… avantura će postati jako, jako zanimljiva.
I sam Stanley je zanimljiv lik, pandan, čak i predstavnik običnog, nevažnog čovjeka iz svjetske srednje klase. The Stanley Parable ne preispituje samo izbore igrača u domeni video igre, već i naše izbore u stvarnim životima koje možemo istestirati u igri; sumnju, poslušnost, nedostatak želje ili previše želje da talasamo.
The Stanley Parable je teško nazvati igrom; zanimljiv je to sociološko-igrivi eksperiment koji definitivno nije za sve (na Steamu je dostupan i FANTASTIČAN demo koji vrijedi odigrati bez obzira odlučite li kupiti igru ili ne), ali oni koji se usude provjeriti do koje mjere se usude kršiti ili poštovati pravila, bit će nagrađeni neponovljivim igraćim iskustvom, digitalnim mindfuckom kakav svijet igara dosada nije vidio.
The Stanley Parable je dostupna na Steamu. Zahvaljujem se Galactic Cafeu na ustupljenom primjerku.
