Iz rubrike “Osjećate li se staro?”: franšiza Tekken stara je 23 godine.
Moj prvi susret sa Tekken serijalom desio se u podzemnoj, ilegalnoj igraonici u sarajevskom naselju Dobrinja. Zavaljeni na prljave kauče i buljeći u katodne televizore sa kojih nas je u oči tukla za to vrijeme najfenomenalnija grafika koju je svijet vidio, moja ekipa i ja smo uživali u drugom dijelu Tekken serijala. Nabavljanje vlastite konzole neke dvije godine kasnije sinhroniziralo se sa izlaskom trećeg nastavka Tekkena koji je, sada je to već jasno, jedan od klasika videoigraće industrije. Reći ću bez imalo razmišljanja – Tekken 3 mi je najdraža tuča svih vremena. Iskreno izvinjenje velikim ljubavima Street Fighteru 2, Mortal Kombatu 3, Bloody Roaru 2 i neobjavljenoj hrpi crijeva i sadizma – Thrill Killu.
Bilo je potrebno 23 duge godine da Tekken doživi premijeru na PC-ju. Samim tim, sedmi dio popularnog serijala je prvo upoznavanje PC igrača sa serijalom, u slučaju da su živjeli ispod kamena dok su vikali kako pripadaju PC master rejsu. U pitanju je port ispoliran u Unreal Engineu, što znači da je igra dobro optimizirana i ono najvažnije – stabilna. Kad smo već kod tehničkih aspekata, multiplayer netcode koji predstavlja boljku skoro svake igre ovog tipa na PC-ju je uistinu dobar, i iako postoje ljudi koji se žale na sam netcode, ja nisam nailazio ni na kakve probleme. Borbe putem kabla su tekle fluidno kao da protivnik sjedi sa mnom u sobi. Iskreno rečeno, fali kiselost na licu druga kada ga utabate, ali šta se može… Bandai Namco je uspio blasfemiju učiniti funkcionalnom – uspješno igranje na tastaturi je zapravo sasvim izvodljivo! Ja imam taj uvrnuti fetiš da pokušam igrati koristeći tastaturu i zaista, u Tekkenu 7, početne postavke kontrole su sasvim razumne i omogućavaju uspješno igranje, te izvođenje kombo poteza.
Kampanja za jednog igrača The Mishima Saga, odnosno Tekkenov story mode, pokušava zaključiti priču u porodici Mishima, ali i ostalim učesnicima turnira Kralj čelične pesnice. Nisam siguran da li mi je priča bila konfuzna zbog traljave naracije ili čisto što nisam toliko mario za ovaj aspekt igre i imao sam rupu u igranju Tekken serijala. Istina je da story mod pokušava u jako kratkom vremenskom okviru dati odgovore na mnogobrojna pitanja vezana za likove iz serijala i izvodi to uz pomoć anonimnog novinara-istraživača koji služi kao narator, te igranih sekvenci. Ipak, samo igranje story modea je bilo zanimljivo iskustvo jer nisu bile u pitanju samo obične borbe od nekoliko rundi, već kombinacija toga, pucnjave iz trećeg lica i mini igara za testiranje refleksa.
Sedmi dio Tekkena doima se kroz cijelu priču doima kao finale nečega što je stvarano dvadeset i kusur godina, samim tim, igrači iz logičkih ili emotivnih razloga očekuju povratak nekih starih lica. Postoje dvije istine: sa 36 boraca i ukupno 10 novih, Tekken 7 postava nikad nije izgledala šarolikije. Druga istina je da fale neki od najznačajnijih likova iz serijala. Anna Williams, Lei Wulong, Julia Chang, samo su neki od likova koje bih lično volio vidjeti. U slučaju Leija koji je baziran na liku i djelu Jackieja Chana interesovanje je toliko da je čak i producent igre Katsushiro Harada diskutovao sa ljubiteljima serijala na Twitteru o Leiju. Likovi su doživjeli manje ili više radikalne izmjene izgleda koje su u nekim slučajevima odlične, a u drugim potpuni promašaj. Tako mi je trebalo i po nekoliko sati da se naviknem na novi izgled određenih likova.
Ono što je dobro u cijeloj priči je mogućnost da igrači otključaju nove sadržaje skupljanjem valute koju dobijaju igrajući igru u svim njenim modovima. Zaključani sadržaj je zaista raznovrstan, od filmića iz svih dijelova Tekken serijala, pa do uistinu enormnog broja kozmetičkih dodataka kojima možete u potpunosti izmijeniti izgled vašeg omiljenog borca.
No kakav je Tekken kao tučnjava? Sasvim solidan, usudio bih se ocijeniti. Borba je fluidna baš kao i u ostalim nastavcima serijala, iako mi se čini da određeni likovi imaju prednost u izvođenju kombo poteza nad drugima. Negativna strana Tekkena 7 su promjene nekih od najkarakterističnijih Tekken poteza, pa ako ste povratnik u serijal i mislite da je pametno da odmah krenete u borbu protiv igrača širom svijeta – pazite se. Premijeru u Tekkenu 7 imaju Rage Arts potezi čije je aktiviranje dopušteno kada vaš lik primi veliku količinu štete i na putu je da odapne. Slični Ultimate Combosima iz Street Fighter serijala, Rage Arts predstavljaju moćnu seriju poteza razorne moći koji se aktiviraju pritiskom na jedno dugme. Kako se igra ne bi pretvorila u predvidljivu borbu između igrača koji gledaju kako aktivirati Rage Arts i završiti, sam potez je moguće blokirati veoma lako, dovoljno je odmaknuti se, promijeniti poziciju ili ga blokirati zalutalom šakom ili nogom.
Netcode Tekkena 7 je uistinu dobar, kako sam već i napisao. Veći je problem pronaći meč. Iako Steamcharts.com navodi u prosjeku 2000 igrača koji igraju Tekken 7, pitanje je koliko ga ljudi igra u multiplayeru. Znao sam čekati i po desetak minuta da bih pronašao suparnika, a u određenim dijelovima dana (popodne), protivnika nećete naći ni na mapi. Ukoliko imate prijatelje voljne da zasjednu na kauč ili ste aktivno povezani sa Tekken igračima putem Steama, vrijednost ove igre mnogostruko raste.
Tekken 7 nikad neće zauzeti mjesto u mom srcu koje pripada njegovom skoro dvadeset godina starom pretku, ali evo već sedmicama zauzima mjesto na mom hard disku i pokrećem ga svako malo kako bih se riješio stresa. U pitanju je zaista solidan upis u serijal i dostojanstveno predstavljanje kralja PC populaciji.
Tekken 7 sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Bandai Namco Entertainment na ustupljenom primjerku.