Igrao sam: State of Decay

image

Zombiji su novi vampiri. Nije toliko teško povinovati se zaključku iskazanom u prethodnoj rečenici jer nas živi mrtvaci već GODINAMA (tačnije rečeno, posljednju deceniju) bombardiraju iz svih medija; leševi smrde i na filmu i u igrama i u serijama, stripovima, crtežima, pjesmama. Zombiji su spori, brzi, zli, smiješni, odvratni… kako god da okrenete, zombiji su do te granice postali mainstream da je sasvim normalno vidjeti ih i u reklamama za djecu (u redu, nisam siguran da li postoji reklama proizvoda ili usluga upućena djeci koja sadrži zombije, ali ne bi me začudilo!). Veoma je malo novoga što se može izmisliti u tom svijetu, te se većina današnjeg materijala zapravo svodi na recikliranje onoga što su na određen nivo podigli George A. Romero i slični.

State of Decay je igra omanjeg tima koji se zove Undead Labs i koja je svoj život započela na XBox 360 konzoli. Idejom nimalo drugačija od hrpe drugih naslova, State of Decay je ipak, uprkos ogromnoj količini bugova uspjela osvojiti srca mnogih igrača i igračica – ko bi odolio open world zombie simulatoru sa veoma prihvatljivom cijenom? Naravno, bilo bi sasvim suludo ne očekivati konverziju (port) takve vrste igre na PC, što se na kraju i desilo – do 5.11.2013. godine igra je bila u Early Access fazi dostupna putem servisa Steam, a 5.11.2013. prešla je u punu fazu, s tim što se dešavaju redovni, sedmični apdejti kojima se ispravljaju bugovi i dodaje novi sadržaj, a uskoro se očekuje i veliki DLC (State of Decay: Breakdown bit će objavljen 29.11.2013.) koji će dodatno podići vrijednost igri.

image

State of Decay od samog početka ne štedi igrača, već vas od prve sekunde baca usred zombi apokalipse – vaš lik i njegov prijatelj su zagubljeni na donedavno idiličnom jezeru i trebaju se što prije sakriti i skontati šta se dešava jer se čini da je cijeli svijet poludio. Naoružani granom malo mlatite, malo bježite, malo se skrivate i avantura tako počinje, poprimajući sve veći i veći obim. Kako vrijeme prolazi, shvatate zašto ova igra nosi epitet simulatora zombi apokalipse. Osnovni zadatak će biti preživljavanje, no nije u pitanju samo tamanjenje monstruma, već i kompletan set zadataka koji na prvu izgledaju veoma jednostavni – morat ćete skupljati hranu, medicinske potrepštine, dodatne materijale, oružje i municiju. Morat ćete popravljati automobile koje skršite i pažljivo voziti. Ako pronađete ravnicu u kojoj može uspjeti određeni usjev, imat ćete priliku zasaditi žitarice. Tražit ćete preživjele, te istraživati radijske pozive u pomoć. Zamislite jednu epizodu Walking Deada i šta sve rade junaci te serije i to će biti i vaš zadatak.

Preživljavanje čini okosnicu State of Decaya, dok je sama priča, narativni dio u igri više-manje neinspirativan, usudio bih se reći postavljen reda radi da ljudi imaju osjećaj da igraju nešto sa smislom, te da se nešto dešava. Većinu vašeg vremena provodit ćete lutajući po tuđim kućama, roveći po frižiderima i spavaćim sobama.

Tri su veoma interesantna aspekta State of Decaya: prvi je kvazi real time u kojem se dešava smjena dana i noći. I dok je i po danu strašno putovati svijetom State of Decaya, po noći je strava pojačana na desetu jer iza svakog ugla, na svakoj cesti, polju, u svakoj kući vas može dočekati smrt. Ta smjena dana i noći, kretanje vremena također je demonstrirano i putem količine vaših namirnica – kao član zajednice dužni ste u zajednički štek donijeti što više. Što više budete donijeli, više ćete influence poena imati na raspolaganju uz pomoću kojih možete izdavati naredbe drugim članovima vaše komune. Sljedeći put kada budete igrali, nemojte se čuditi ako vaši likovi budu gladni jer je nestalo hrane u škrinji. Igra i likovi u istoj žive i kada vi ne igrate. No ne brinite, igra ne počiva na temeljima Tamagotchija, već je mogu igrati i casual gameri koji nemaju previše vremena na raspolaganju.

image

Drugi zanimljiv aspekt je mogućnost igranja sa različitim likovima čiju ulogu ćete moći preuzeti tek kada te likove otključate tako što ćete ih spasiti u jednoj od svojih potraga za preživjelima. Kako vaša zajednica bude rasla, rast će i potreba za regulisanjem odnosa sa ljudima, te ćete neke morati istjerati iz skloništa ako postanu prijetnja zajednici. Sa svakom uspješno obavljenom akcijom lik sa kojim igrate dobit će bolje statističke poene, te će vremenom postati okretniji i sposobniji preživjeli unutar zombi apokalipse. No spremite se i na permadeath – kada vaš lik umre, gotov je za sva vremena. U State of Decayu mogu umrijeti svi likovi, te se dobro pazite kada idete u izviđanje i potragu za preživjelima.

Treći zanimljiv aspekt je sam svijet u kojem se odvija radnja; na raspolaganju će vam biti šesnaest kvadratnih kilometara prepunih fantastičnih lokacija koje će vam pružiti mnogo toga zanimljivog. Malo-pomalo, zavolit ćete ruinirani svijet State of Decaya, a kada počnete ulice grada poznavati kao vlastite, užitak igranja postat će samo još veći.

Postoji nekoliko negativnih karakteristika State of Decaya, ali i jedna opaska koju moram dati. Krenut ću od opaske, a ta je da je SoD zapravo ništa više i ništa manje nego ispoliraniji port konzolaške igre za PC platformu. Većina tih igara bude loše prenesena, neke budu dobro, ali sve zajedno dobijaju dodatne pozitivne poene ako ih igrate sa gamepadom. Iako State of Decay omogućava da igrate koristeći miš i tastaturu, igranje sa gamepadom je i više nego preporučljivo jer je, htjeli mi to ili ne htjeli priznati, kontrola u ovakvim igrama puno bolje riješena na gamepadu nego na tastaturi i mišu. 

image

Negativno, negativno… AI zombija mogao bi biti mnogo, mnogo bolji, većina akcija koje zombiji rade je poprilično predvidljiva, ali ako ste igrač koji nije prekaljeni majstor zombi igara, vama neće ništa faliti. Kamera je boljka većine igara iz trećeg lica, ali ovdje u kombinaciji sa hrpom bugova će biti izvor mnogo, mnogo frustracija i momenata kada ćete odustati od igranja (dok vas ne prođe poriv da zavalite gamepad ili miš u ekran). Treće lice je veoma često nezahvalna postavka kamere, pogotovo što automatsko vraćanje kamere u neki početni položaj nije baš najsretnije riješeno, te ćete većinu vremena vi morati podešavati kameru, a to je u određenim krucijelnim situacijama kad bježite pred 50 zombija, a natovareni ste sa ruksakom punim svega i svačega veoma gadno. Famozni bugovi o kojima sam pisao i ranije u tekst… iako je evidentno da je PC verzija sada u centru pažnje razvojne kuće Undead Labs i da se bugova rješavaju svake sedmice, i dalje ćete zapeti u vratima, zapeti u stijeni, zombiji će proći kroz zatvorena vrata itd. Ti bugovi jesu iritantni, ali veoma, veoma brzo počinjete shvatati mehaniku istih i kako oni nastaju, te ćete uskoro početi i igrati izbjegavajući sve situacije u kojima bi moglo doći do problema. Uzevši u obzir da igra svake sedmice dobija nova poboljšanja i ispravke starih problema, te da samim tim zabava dolazi još više u prvi plan gdje joj je i mjesto, vrijedi istrpiti probleme State of Decaya.

Teško da će se ova igra naći u panteonu sa ostalim odličnim zombi video igrama kakve su Walking Dead i Left4Dead serijal, ali za cijenu od 19 €, ova simulacija sa elementima RPG-ja i akcije pružit će vam sate i sate odlične zabave. Nedostatak multiplayera kojeg su svi željno isčekivali razočarao je mnoge, ali nam je svima stavio do znanja da je ekipa iza imena Undead Labs ozbiljna u tome da ovaj naslov dovede u stanje single player savršenstva, što je veoma, veoma važno za dugo igranje. A što se tiče multiplayera, vjerujem da će se modderi pobrinuti za to iskustvo u bližoj budućnosti. Najbliža usporedba State of Decaya sa postojećim naslovima bi bila GTA sa zombijima i setom pravila vezanih za svijet zombi apokalipse. Znate, ne smijete pucati jer je bučno i bolje bježati nego se otvoreno sukobljavati. Ako vam to zvuči privlačno, nema razloga da se ne obradujete.

State of Decay dostupan je na servisu Steam. Zahvaljujem se Undead Labs na ustpljenom primjerku.