Izdavač igre Democracy 3 koju sam također recenzirao ove godine je objavio i simulaciju/menadžment igru Redshirt. U odnosu na Democracy 3, promjenilo se vrijeme, mjesto i objekt vašeg vođenja; niste na Zemlji, već u svemiru, u budućnosti i vodite nikoga drugog nego samog sebe.
Redshirt je zanimljivo koncipirana igra, u to nema sumnje – osnova Redshirta je zapravo igranje Facebooka u svemiru. Zbunjeni ste? Dopustite da pojasnim.
Svemirska stanica Megalodon-9 ima novog stanovnika – vas. Kako započeti život u svemiru, u orbiti prepunoj fascinantnih bića koja traže i ljubav i smrt? Jednostavno, za početak kreirate profil na najvećoj svemirskoj socijalnoj mreži Spacebook. Spacebook je osnova Redshirta, parodija na Facebook na kojoj ćete raditi (skoro) sve što radite i na Facebooku, te ćete tako zapravo povećavati svoj utjecaj kod ljudi kod kojih želite biti eksponiraniji. Eksponiranošću na Spacebooku gradite ime, lice i naličje, oko sebe okupljate vama koristan krug prijatelja (i neprijatelja) i pokušavate uspjeti u karijeri. Ako kažemo da je osnova Redshirta zapravo menadžment i simulacija ulizivanja putem socijalne mreže, nećemo mnogo pogriješiti.
Mehanika igre je takva da svaki dan (u igri) imate određeni broj akcijskih poena koje trošite na određene radnje – kreiranje evenata za prijatelje, postavljanje statusa, slanje privatnih poruka, čak i slanje zahtjeva za vezu. Sve što uradite pomaže vam u kreiranju osobina lika, a kako vam određene osobine postaju istaknutije od drugih, tako ćete imati priliku i da se kandidujete za određene radne pozicije na Megalodonu-9. No neće vaše osobine utjecati samo na poslovnu sferu vašeg života, već i na ljubavnu/seksualnu. Nemojte se začuditi da se šefica (ili čak šef!) zaljube u vas ako ste umjetnički raspoložena duša ili ste svemirski agresivac najgore vrste. Da, sve je moguće, svako voli nešto drugačije…
Dobra strana Redshirta je parodija, satira i cinizam kojima vas igra obasipa od samog početka. Ima tu svega, od već spomenutog Facebooka i generalno satiričnog pogleda na današnje ljudske odnose, pa do parodije na Star Trek i mnoge druge SF naslove. Ukoliko ste tvrdokorni ljubitelj SF žanra, dobro ćete se zabaviti.
Loša stvar Face… pardon, Redshirta je zapravo sama igra u svojoj suštini. Veoma brzo ćete skontati šta da radite, kome da se ulizujete i igra će nakon nekoliko sati izgubiti čar, te postati veoma predvidljiva i jednostavna. Budimo realni, Facebooka ima ionako previše, i bez obzira u kakvu parodiju ga umiješali, Facebook je Facebook, a ja kao igrač igram da bih, u jednu ruku, i pobjegao od gluposti socijalne mreže. A Redshirt je, ponavljam još jednom, ništa više ni manje nego (malo šarenije) igranje Facebooka.
Kad sve saberemo i oduzmemo, nije Redshirt ni toliko loša igra koliko je apsolutno fulana platforma za izdavanje. Ovakva vrsta igara odlično paše na modernim mobilnim platformama, mobitelima i tabletima, te se kao takva igra u sredstvima javnog gradskog saobraćaja ili dok čekate negdje nekoga. Na PC-ju ona baš i nema previše smisla, ma koliko god bila slatka i tematikom zanimljiva. Redshirt ima potencijal, ali nije baš za dubokoumne, te se klati ni tamo ni ‘vamo, a sa cijenom od četrnaest i kusur eura, definitivno je preskupa. Ako ste se već poželjeli menadžmenta i simulacije, ne padajte na humor koji ova igra pruža, već uzmite nešto što će vas zaokupiti na duge staze – dodajte još koji euro više i kupite Democracy 3.
Redshirt je dostupna na Steamu. Zahvaljujem se Positech Gamesu na ustupljenom primjerku.