Upozorenje: Ovo NIJE recenzija finalnog produkta. Ova igra se trenutno nudi u pre-alpha/alpha/beta/early access fazi i osvrt je baziran na osnovu verzije igre ponuđene na igranje u trenutku pisanja recenzije. Finalni produkt se može nikako ili drastično razlikovati od onoga predstavljenog u ovom tekstu.
Simulatori preživljavanja su spektakularna budućnost igraće industrije. Dobro, malo sam sarkastičan, ali to valjda dolazi sa godinama. Igre koje su do prije samo deset godina nudile u najvećem broju slučajeva poprilično linearne misije i zadatke, danas su pretvorene u simulacije otvorenih i opasnih svijetova gdje svaki igrač ima potpuno pravo da radi šta hoće i kako hoće. Ideja na papiru zvuči jako dobro, no u slučaju dosta igara, više je nego očigledno da praznina koja bi trebala predstavljati prednost zapravo predstavlja isključivo i jedino – prazninu. Bezidejnost. Sunovrat u nestanak.
U slučaju Nethera treba rasčistiti nekoliko stvari prije nego što krenemo dalje u istraživanje bespuća razrušenog grada. Smatram da je ovo vrijedno napomenuti jer sam ja bio jedna od žrtava prevare koja se na neki način vezuje i za Nether. Neki od vas bi se mogli sjetiti WarZ-ja, igre iza koje je stajao studio Hammerpoint Interactive koji je na poprilično šugav način pokušao da ukrade igrače DayZ-ju (počnimo od imena). Ta zombie survival igra bi možda i uspjela u svojim zlim naumima da kreatori nisu napravili dvije greške – prva je bila staviti unutar plaćene igre dodatne mikrotransakcije, a druga je bila igru postaviti u slobodnu prodaju na Steam, te usput lagati igrače u opisu igre vezano za neke od najvažnijih elemenata. Uslijedila je masovna buna ljudi koji su se osjećali prevarenima i po prvi i jedini put otkako ja koristim Steam za nabavljanje svojih igara, svakom igraču koji se osjetio prevarenim, Valve Corporation je vratio novac. WarZ je dalje propadao, a na kraju je promjenio i ime u Infestation: Survivor Stories koji se i dalje prodaje na Steamu za trinaest eura. Kakve to sve veze ima sa Netherom?
Hammerpoint Interactive (Los Angeles), razvojni tim iza WarZ/Infestation priče nema nikakve veze sa razvojnim timom Phosphor Games (Chicago) koji stoji iza Nethera. U više navrata na internetu su oba tima odbijala povezanost sa produktom onog drugog, a sličnost u igraćoj mehanici, kao i u dosta drugih elemenata, opravdavaju se zajedničkim investitorima u oba projekta (iako tim Nether kaže da imaju potpunu kreativnu kontrolu nad svojim djelom), te dobro poznatom i vječnom inspiracijom koju ljudi crpe iz tuđih djela. Na internetu sam pronašao podatak da Phosphor Games zapravo čine bivši ljudi iz Midwaya, što će reći – iskusna gomila.
Ako se bojite da pristupite i date svoj novac timu koji stoji iza Nethera, u potpunosti razumijem vaš strah jer sam ja sam bio žrtva laži Hammerpointa i WarZ tima, te mi sve što smrdi iole na njih ne izgleda obećavajuće. U tom slučaju, želim vam reći da je najsigurnije, ukoliko ne vjerujete mojoj intuiciji koja kaže da Nether neće završiti kao WarZ, sačekati još neko vrijeme i vidjeti razvoj situacije.
A mislim da je i vrijeme da se bacimo na priču o Netheru, zar ne?
Nether je MMO FPS smješten u blisko daleku budućnost u kojem imate samo jedan jedini cilj – preživjeti. Postoji nekoliko elementarnih razlika između ovog survival simulatora i sličnih, a kako se ovo ne bi pretvorilo u puko nabrajanje, idemo redom i detaljno.
Za razliku od ogromnog Chernarusa (DayZ) i poprilično velikog Rust Islanda (RUST), Nether je smješten u ruinirani grad čija veličina mape je mnogo manja u odnosu na konkurentske igre. No ono što igra ne pobjeđuje veličinom, definitivno kompenzira kvalitetom – Netherov grad, njegove obrasle ulice, urušene ceste, spaljeni automobili, devastirane zgrade su organizam koji živi sam za sebe i koji pridodaje atmosferi na način na koji nijedna konkurentska mapa ne uspijeva. Netherov grad, donekle baziran na Chicagu, je strašan sam od sebe – ako zamislite tjeskobu grada iz film “I am Legend” i nadodate mrak, prljavštinu i haos, shvatit ćete da vam nisu potrebni ubojiti neprijatelji različitih oblika da bi se bojali. Da, igra čak i u ovoj fazi izgleda fenomenalno i teško da joj se šta može prigovoriti na ovom nivou. Gradom možete ići uzduž i poprijeko, a veliki broj zgrada otvoren je i dostupan vama za istraživanje, te se sama mapa na taj način širi i u visinu. To u jednu ruku mijenja i samu mehaniku igre; dok se u drugim naslovima borite najčešće za život na otvorenim poljanama i vidite uzduž i poprijeko, ovdje iza svakog ugla, i to doslovno – može vrebati smrt.
Nether iz naslova su zapravo glavni neprijatelji svakog igrača. The Cull, postapokaliptični događaj koji je uzrokovao cijelu havariju uzrokovao je i mutacije koje su izrodile Nethere. Trenutno će vas na mapi vrebati sedam vrsta Nethera, gdje svaki ima svoj sopstveni način napada i kretanja, te nećete biti sigurni ni na zemlji, a ni iznad tla. Ono što neprijatelje u Netheru čini još većim izazovom je činjenica da svaki ima mogućnost teleportiranja, te je time početak igre uvijek težak. Od srca vam savjetujem da se šunjate sve dok ne naiđete na bolje naoružanje i ne shvatite ko koga tu na ulicama. Šunjanje je pametna strategija zbog još jednog razloga, a to je činjenica da kreature koje obitavaju na ulicama grada zapravo love na osnovu zvuka – doslovce su slijepe, ali jedno nepažljivo pretrčavanje uzrokovat će haos koji vas može koštati svega.
Nisu samo neprijatelji posebni u Netheru, već i svaki igrač briljira na drugom polju, ovisno od načina igranja i to zahvaljujući još uvijek nedovoljno razgranatom, ali zanimljivom stablu sa karakteristikama. Svaki put kad uspijete preživjeti do novog nivoa u Netheru, moći ćete unaprijediti svoje statistike, te ćete u zavisnosti od svog načina igranja bolje nišaniti, bolje trčati ili se bolje skrivati. Zapamtite samo da kad umrete, sa vašim likom umiru i sve njegove karakteristike, te sa novim likom krećete od samog početka.
Igra sadrži i takozvane sigurne zone koje su sigurne samo onoliko koliko igrači sarađuju zajedno – u sigurnim zonama vas drugi igrači neće moći ubiti, ali će neprijatelji moći napasti sigurnu zonu. Ukoliko je ne odbranite, zaštita će pasti i svi će se naći u opasnosti. To je dobra stvar u Netheru, ako ste dosad i imali komoditet da budete solo igrač u takozvanim timskim igrama, ovdje vas samovanje veoma često može koštati života, te ćete morati dobro odvagati u napadima na druge, ali i u udruživanju sa drugima. Sigurne zone će nuditi zadatke koje ćete moći ispunjavati za novac (najčešće kurirske poslove), ali i prodavaonice u kojima ćete moći prodavati i kupovati dijelove oružja, oružje, hranu, piće, medicinski i sanitetski materijal, te druge namirnice.
Odbrane sigurnih zona nisu jedini trenuci u kojima ćete biti prisiljeni da surađujete sa drugima kako bi opstali što duže. Plemenski sistem Nethera omogućava da se pridružiti grupacijama unutar igre, te da zaigrate i neke od, nazovimo ih, mini-igara unutar Nethera. Ukoliko ste pripadnik određenog plemena, imate zadatak kontrolisati teritorije; čuvati svoje i napadati tuđe, te svakim satom u kojem kontrolišete teritoriju, dobijate više novca koji možete trošiti unutar igre.
Dolazimo i do najveće negativnosti same igre, mikrotransakcija. Iako razvojni tim blebeće konstantno da mikrotransakcije imaju striktno kozmetičku vrijednost i da se njima neće narušavati balans u samoj igri, pitanje je dokad će situacija biti takva. Sama činjenica da možeš kupiti nešto pravim novcem unutar već plaćene igre mi se ne sviđa, ali eto – čim ima ljudi koji su spremni da za drugačiji skin plate, i ponuda će postojati.
Sa serverima koji opslužuju i do 64 osobe, zanimljivom horizontalno-vertikalnom mapom koja izgleda bolje nego bilo šta u sličnim igrama, zanimljivim neprijateljima, nedostatkom zombija (da, i meni su se na vrh glave popeli) i popriličnom orijentacijom ka timskom igranju, Nether ima mogućnost da postane jako, jako dobra igra. Iako nedovoljno inventivan u smislu izbora pruženih igračima, kao i sa definitivno manjom promotivnom kampanjom, Nether trenutno izgleda i ponaša se bolje čak i od neprikosnovenog kralja simulacija postapokalipse – DayZ-ja. Bugova ima jako malo, a nijedan na koji sam ja naletio ne lomi igru – viđao sam i finalne produkte sa mnogostruko većim problemima. Phosphor Games ima nebrušeni dijamant u rukama – koja je veličina dijamanta i do koje mjere će ga brusiti, ostaje da se vidi.
Nether je dostupan u tri verzije na Steamu koje se razlikuju u količini Nether zlata i dodatni ključeva za goste. Najjeftinija verzija košta 13,99 €. Zahvaljujem se Phosphor Gamesu na ustupljenom primjerku.