Nakon što je kultna igra mačke i miša The Ship dobila i reizdanje deset godina kasnije (The Ship: Remasted), iskreno sam mislio da će škotski Blazing Griffin pokušati Remasted verziju učiniti boljom, igrivijom i raditi na formiranju nove igraće zajednice na osnovu ljubavi koju su originalnom naslovu upućivali veterani.
Međutim, u svijetu brzog profita stvari veoma često ne idu linijom kojom se kreću idealisti, pa je Blazing Griffin odlučio prepakirati The Ship u Murderous Pursuits.
Iako mu naslov to ne odaje, Murderous Pursuits je idejno i izvedbeno treći naslov The Ship serijala, igra koja se u potpunosti oslanja na ideje originala, usput dodatno pojednostavivši pravila, što je zapravo i prokletstvo ove igre.
Pravila su jednostavna: vi ste jedan od osam igrača koji je u isto vrijeme lovac i lovina. Vaš zadatak je da pronađete svoju žrtvu, ali i da se klonite lovca koji traži metu na vašim leđima. Pored sedam saigrača, na lokaciji se nalazi i određeni broj NPC igrača koji dodatno otežavaju pronalazak žrtve. Cilj igre je imati najveći broj poena u trenutka kada vrijeme istekne. Bodovanje je stvar jednostavne računice; kombinacija korištenja najvrijednijeg oružja u trenutku i ubistvo iz zasjede donosi najviše poena. Igra se veoma često uspoređuje sa multiplayer modom Assassin's Creeda, no pošto isti nisam igrao, ja bih rekao da se radi o kombinaciji The Shipa i Bloody Good Timea.
Ako Murderous Pursuits ima asa u rukavu, to je onda vizuelna prezentacija igre. U mnogočemu nalik na svijet Dishonoreda, Murderous Pursuits smještena je na leteći parobrod koji sadrži elemente inspirisane viktorijanskom erom i steampunk stilom. Brod je velik, zato se partije igraju na manjim mapama podijeljenim na dva sprata, koje predstavljaju različite dijelove broda. Dizajn likova također prati ideju dizajna lokacije, a izgled ne određuje i njihove osobine, već će vaš izbor dvije dodatne osobine donekle odrediti i stil igranja. Nažalost, osobine su nebalansirane; primjerice, nemoguće se odbraniti od efekta šok bombe, što istu čini možda i najvrijednijom specijalnom osobinom koju možete izabrati.
Pronalazak žrtve vrši se uz pomoć toplo-hladno mjerača koji će vam reći da li ste na pravom spratu i širiti se kako prilazite vašoj žrtvi. Iako će u prostoriji sa vašom metom najvjerovatnije biti još NPC likova, najčešće ćete veoma lako pronaći svoju žrtvu. Razlog je pojednostavljeno i predvidljivo kretanje kompjuterski kontrolisanih likova. Oni su uvijek zabavljeni nekim poslom i NIKAD ne trče, što ih u potpunosti odvaja od ljudski kontrolisanih protivnika. Trčanje će zapravo biti prirodna reakcija ukoliko je vaš lovac u blizini, a niste u stanju da se odbranite. Kada je lovac u blizini, na ekranu će vam se pojaviti poruka, a ta dizajnerska odluka donekle uništava paranoju koju bi trebalo izazvati prisustvo ubice. Valjda bi bilo potpuno logičnije da u svakom trenutku zazireš od svake osobe u prostoriji, a ne da budeš upozoren kada je neprijatelj u neposrednoj blizini, pogotovo jer je iznimno lako, kao što sam i već spomenuo, prepoznati ljudski kontrolisane likove.
Igra omogućava igranje protiv AI neprijatelja, kao i kreiranje privatnih sesija u koje možete pozvati druge igrače koji znaju ime servera i eventualnu šifru. Nažalost, Murderous Pursuits ne koristi prednosti digitalne platforme kakva je Steam, te je nemoguće lako pozvati svoje Steam prijatelje u grupu kako bi kreiranje privatne sesije bilo još lakše.
Nažalost, pored vizuelne zanimljivosti, duhovitog najavljivača Mr X-a (koji se pojavio i u The Ship serijalu), igra nakon nekoliko sati postaje dosadnjikavo multiplayer iskustvo koje, zbog male igraće zajednice, postaje još dosadnije jer svi znamo da je lakše loviti AI protivnike nego ljude. Iako je Blazing Griffin najavio dodatne napredne, čak i jednokratne modove, verzija igre koju sam ja igrao i o kojoj pišem je preskupa za ono šta nudi i doima se kao Early Access naslov čiji razvojni tim još uvijek nije osmislio u kojem će smjeru igra krenuti.
Murderous Pursuits sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Evolve PR na ustupljenom primjerku.
