insurgency

Policajci protiv lopova, partizani protiv Švaba i kauboji protiv Indijanaca su vođeni ovom politikom u jednom trenutku postali patrioti protiv terorista gdje su patrioti obavezno Amerikanci, a teroristi obavezno dolaze iz zemalja Afganistana, Iraka ili Sirije, zavisno od toga koji je rat trenutno aktuelan. Igre prate trend stvarnog ubijanja i koliko god rat bio monstrouzan u stvarnosti, na ekranu može imati samo jednu od dvije karakteristike – biti hiperzabavan ili hiperdosadan. Srećom, Insurgency spada u prvu kategoriju ratnih igara.

Kada pričamo o taktičkim vojnim FPS-ovima danas, možemo diskutovati nadaleko i naširoko o kvaliteti, ali činjenica je da su dva veoma popularna i veoma igrana – Counter Strike i Red Orchestra 2 / Rising Storm. U redu, možete tu negdje ugurati i Battlefield, ali ova dva su nam mnogo važnija za priču. Insurgency je igra nastala iz sedam godina starog moda za Half-Life 2, te se prelaskom u samostalni naslov smjestila na ugodnom rastojanju između CS-a (pogotovo naslova Global Offensive koji je poprimio mnoge kritike zbog svoje otvorenosti i pristupa novim igračima, ali i modernizacije same ideje), te Red Orchestre.

Insurgency nas stavlja u ulogu vojnika u jednom od dva tima: sigurnosnog tima (patriote, dobri momci) i pobunjenika (teroristi, loši momci) na mape inspirisane današnjim, modernim ratištima. Osnova Insurgencyija zaista jeste timski rad i bez timskog rada nemate ništa, a zadaci zavise od moda igre. Tri su osnovna moda: taktičke operacije vam pružaju mogućnost strateškog igranja gdje kad poginete, vaš tim mora osvojiti jedan od ciljeva na mapi da bi mrtvi mogli igrati opet; konstantna bitka je bliža arkadnom poimanju rata gdje nakon što poginete imate mogućnost pojaviti se opet na mapi veoma brzo, te je čar ovih modova zapravo napadanje u brojevima, bez mnogo taktike, ali sa mnogo pucanja. Treći mod je kooperativni, gdje sa drugim igračima na serveru igrate jedan od modova protiv AI protivnika, popularnih botova.

Prva dva moda donose po tri podvrste: u taktičkim operacijama u jednom modu ćete morati pronaći i uništiti, odnosno zaštiti, zavisno od izbora tima, dva sanduka koja se nalaze na tri lokacije; u drugom modu cilj vam je osvojiti tri kontrolne tačke ili ubiti protivnički tim. Treći mod taktičkih operacija je operacija izvlačenja VIP-ja, odnosno atentata istog. Zajedničko za svaki mod u taktičkim operacijama je činjenica da kad umrete, nema vam povratka dok vaš tim ne izvrši neki od zadataka (recimo, vraćate se u igru kada neko iz vašeg tima osvoji kontrolnu tačku na mapi). Samim tim, svaki život je više nego dragocjen, srljanja nema i dobro ćete razmisliti prije nego što počnete pretrčavati ulicu. S druge strane, popularnog kampiranja nema jer sat otkucava…

Mod konstantne bitke omogućava vam da igrate igre gdje morate osvajati kontrolne tačke po redu, uništavati sanduke oružja kako bi dobili više vremena ili boriti se protiv protivničkog tima, sa ciljem uništavanja njihovih zaliha. Sveukupno, ako uračunamo i kooperativni mod, pa čak i offline mod koji možete igrati uz malu pomoć komandi koje unosite na konzoli, samostalna verzija Insurgencyija donosi osam modova igre koji su različiti i zadovoljit će i one najzahtjevnije.

insurgency1

Insurgency se kiti mnogim sjajnim karakteristikama – automatsko pronalaženje servera je jedna od njih. Igra će vas veoma brzo baciti na pingom odgovarajući server, u zavisnosti od vaše potražnje za igrom, tako da je samo stupanje u akciju deset sekundi od samog ulaska u igru. Naravno, to je danas standard, ali lijepo je ne gubiti vrijeme, pogotovo kad vremena nemate. U samoj igri, nije svejedno koji tim birate, nije svejedno koju poziciju birate u timu, pa samim tim nije ni svejedno šta od opreme nosite u bitku. Zapamtite da od izbora tima zavise i vaši zadaci. Dalje, izborom pozicije u timu, obavezujete se da ćete obavljati baš tu funkciju. Nema više sumanutog letanja kao u CS-u gdje svako može biti stručnjak za eksplozije i raznošenje. Ovdje snajperisti zaista čuvaju leđa i ubijaju iz sjene, sa daljine. Pješadija je u bliskom kontaktu sa neprijateljem. Bombaši su oni koji su potrebni timu i ako igra zahtjeva bombaša, tim sebi ukida legitiman način pobjede ukoliko neko ne preuzme tu poziciju. Kada se odlučite za ulogu, slijedi izbor naoružanja i dodatne opreme. Na raspolaganju su vam poeni koje trošite na vaše naoružanje, ali i dodatke istom. Nisu to samo kozmetički dodaci, već su funkcionalni, te uveliko mijenjaju karakteristike vašeg oružja i redefinišu vaš način igre. Prigušivači pomažu prikrivanju vaše pozicije na mapi. Teža cijev smanjuje povratni trzaj. Dodaci kao laserski nišan pomažu u ciljanju. Jesam li spomenuo da u igri nemate klasični nišan? Da, zaboravite na klasični dodatak shooterima. Ukoliko ne želite lijepiti tačkicu posred monitora, spremite se da naučite pucati. Srećom, laserski i holografski nišani su dostupni kao dodaci u igri.

Sedam izrazito dobro dizajniranih mapa razbacanih na poznatim svjetskih zonama sukoba (Afganistan, Irak, Somalija…) je trenutno dostupno za igranje. Mape su pravedne prema oba tima, a pružaju jako mnogo mogućnosti za skrivanje i taktiziranje. Ako dosad niste naučili rabiti komande za naginjanje u stranu i izvirivanje iza ćoška (obično postavljene na slovima Q i E ako se krećete sa WASD kombinacijom), ovdje će vam iste biti izrazito korisne u gustim situacijama.

Ja nisam neki poseban kritičar grafike, kao ni izgleda igara, smatram to poprilično nevažnom tačkom u ocjenjivanju naslova, no moram pohvaliti činjenicu da je Insurgency rađen na Source engineu. Iako Source nije vrhunac današnjih grafičkih prezentacija u igrama, sama igra izgleda veoma lijepo, a prati je i izrazito dobra mehanika pucanja i trzaja, te dobre animacije. Pored svega toga, Source je prijateljski nastrojen i prema starijim konfiguracijama kakva je ova moja. Nema puno fulanja kad je Source u pitanju, za FPS-e je to klasično dobar engine.

Ako dosad niste razmišljali o nabavci headseta, odnosno slušalica sa mikrofonom, Insurgency će vam dati sve razloge da to uradite. Skoro niko u igri nema vremena, želje ni volje da tekstualno razgovara sa suigračima, te se većina komunikacije odvija upravo preko VoIP-a. U gustim situacijama, to spašava glavu. U drugim slučajevima, zavisi na kojem ste serveru, VoIP je glavni uzročnik ekstremne zajebancije – ako igrate u sigurnosnom timu, ljudi se najčešće deru “America, Fuck Yeah!”, parodirajući najpoznatiju pjesmu iz filma “Team America”, dok igrajući sa pobunjenicima veoma često možete čuti pretjerano parodiranje scena iz istog filma sa uzvicima “Derka Allah Mohammed Jihad” ili najobičnije “Allahu Ekber”, a primjetio sam da je običaj i žrtvovati na početku runde šaržer u zrak u Allahovo ime. Za one kojima ovo možda zvuči pretjerano, u pitanju je najobičnija zabava i lijepljenje stereotipa na već stereotipno okruženje.

insurgency2

Koja je najveća mana Insurgencyija? Najveća vrlina ove igre je i najveća mana – timski rad. Ukoliko ne pronađete server gdje su svi igrači veoma ozbiljni (sretno vam sa tom potragom) ili nemate barem još sedam prijatelja sa kojima možete igrati na nekom praznom serveru, a da vam je svima ping sasvim dobar (sretno i sa tim), veoma često ćete se naći u situaciji da niko nikoga ne sluša i da se ideja timskog rada pretvara u istu glupost u kojoj je odavno zaglavio Counter-Strike. Sreća u nesreći je činjenica da poznati i popunjeni serveri veoma često imaju i veoma neugodne admine koji odmetnute ratnike koji ne poštuju pravila kažnjavaju nogom u virtuelno dupe kako bi se oslobodio prostor za ozbiljnije igrače.

Sa cijenom od 13,99€ koja je trenutno veća od cijene Counter-Strikea: Global Offensivea (10,99€) i jednaka cijeni Rising Storma/Red Orchestra 2 multiplayera koji imaju jako mnogo igrača, pitanje je koliko objektivno se može preporučiti Insurgency. No, evo zašto ga preporučujem subjektivno: veoma dobra igra koja ima sve karakteristike ova dva naslova, Insurgency bi mogla, ukoliko razvojni tim nastavi podržavati igru kroz godine, postat indie vojno čudo od igre. Sad zasad, stotine servera i hiljade igrača koji igraju i uživaju u ovoj igri su jako, jako dobar razlog da se Insurgency ne zanemari kako godine budu išle.

Insurgency je dostupan za kupovinu putem Steama. Zahvaljujem se New World Interactiveu na ustupljenom naslovu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here