Koliko puta smo svi vrištali na ekran na kojem defiliraju političari, glumci ili fudbaleri i govorili: “Ne tako! Ne! Ne treba tako! Kako si glup/a!”
Da ne mozgate, previše puta.
U ljudskoj je naravi da individua misli da bi mogla uraditi bolje i više, samo da joj se pruži prilika. Sreća u nesreći je što se prilika neće pružiti većini ljudi, ali dobro je što možemo bezazleno eksperimentisati uz pomoć video igara.
Reći da je Democracy 3 samo politička strategija, bilo bi pomalo nepravedno. Prije da je Democracy 3 politički simulator čiju osnovu čini strategija. I dok nam igre poput Football Managera pružaju priliku da upravljamo fudbalskim timom, Democracy 3 nas stavlja na poziciju šefa ili šefice države sa jednim jedinim ciljem – izdržati koliko god je moguće na vlasti i izboriti idući mandat. Zvuči lako? Daleko od toga!
Osnovu Democracy 3 čini jako, jako dobar engine koji prati svaki vaš potez i na osnovu vaših izbora i političkih odluka utječe na glasače i njihove odluke da glasaju ili ne glasaju za vas. Odmah na početku, moram vas upozoriti na sljedeće: ni u jednom trenutku, ma koliko dobri bili nećete moći biti popularni među svim biračima razbacanim u dvadeset i jednu kategoriju. Kao i u stvarnom životu, bogati kapitalisti ne mogu shvatiti radnike i srednju klasu. Načitani studenti, liberali i ateisti neće moći pronaći zajedničku riječ sa bogobojaznim patriotima koji zahtjevaju kamere na ulicama i žestoku policijsku kontrolu. Vi ćete kao šef države, u skladu sa vašim ličnim željama, ideologijom koju slijedite i postavkama specifičnim za zemlju koju ste izabrali voditi (ili uništiti) morati odlučiti mnogo toga, kome da se priklonite i kako da pobjedite. Democracy 3 je politika, a politika je igra gubljenja i dobijanja – morate samo znati gdje najviše dobiti, a najmanje izgubiti.
Democracy 3 je u svojoj suštini strategija na poteze (TBS) gdje AP (action pointse) mijenjaju politički poeni koji vam omogućavaju da sprovedete političke akcije. Političke poene dobijate u zavisnosti od lojalnosti vlade vašim idejama; svaki ministar ima određeni set ideja koje poštuje i zastupa, te ukoliko vlastitim potezima uđete u sukob sa tim ministrom, on će vam dodijeliti manje političkih poena, te će vaša moć biti umanjena. Ukoliko je ministar obrazovanja religiozan, poštovat će ukoliko dopustite prikazivanje vjerskih simbola u školama, no neće mu biti nimalo milo ukoliko iz školskih udžbenika izbacite teologiju, a proučavate samo teoriju evolucije i dajete prednost Darwinu. Ministre ćete morati smijeniti i imenovati nove ukoliko vam budu predstavljali problem, no i to dolazi sa određenom cijenom koju morate platiti – niko ne voli kad se oko njega otpuštaju ljudi, pa ni vaši ministri.
Iako se predsjednici (najčešća uloga koju igrate; ponekad igrate i kao ministar ukoliko je uređenje zemlje takvo) ne pitaju ovako mnogo stvari, u Democracyiju 3 vaša je dužnost upravljanje svakim mogućim aspektom državnog uređenja – od zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, pa do pitanja obrazovanja, izgradnje, punjenja i pražnjenja budžeta. Možete uraditi sve i samim tim izaći i iz okvira definicije demokratije. Odobrite policijsko nasilje, odobrite eutanaziju, smrtnu kaznu vješanjem, LSD i heroin učinite legalnim, izbacite religiju iz škola, ukinite je u potpunosti, naoružajte vaše građane, pokrenite rasnu i vjersku netrpeljivost nesmotrenim odlukama ili napravite društvo kakvo ne postoji nigdje na svijetu – društvo slobodno od gladi, građansko društvo, društvo bez vojske i policije, gdje su muškarci i žene ujedinjeni u liberalnim odlukama, stvorite modernu utopiju – bukvalno vam je sve dopušteno. No budite oprezni – neprijatelji vam nisu samo oni koji ne glasaju za vas. Ako budete previše drski i vaši radikalni potezi, ma kako dobri bili, uzbude mase, moguće je da ćete se naći i na meti napada terorista, radikalnih grupa, medija ili vjerskih organizacija. Kako kompleksni bili vaši politički neistomišljenici i njihovi potezi, tako kompleksni će biti i problemi sa kojima ćete se susretati – od pitanja izgradnje novih cesta koje će dovesti do problema zagađenja prostora koji će dovesti do epidemije astme, pa do pitanja ljudskih prava, gay brakova, legalizacije opijata, takse na alkohol, cigarete, vlasništvo, davanja azila političkim bjeguncima ili isporučivanje navodnih kriminalaca zemljama koje to zatraže… Nemoguće je nabrojati sve sa čime ćete se susresti u toku igranja.
Igra je kompleksna i svakome ko se po prvi put susreće sa Democracy serijalom, od srca preporučujem da prođe kroz interaktivni tutorial koji se ne završi u jednom komadu, već sa svakom novom situacijom, pojave se i nove informacije o igri. Na prvi pogled, sve može izgledati jako konfuzno (pogotovo glavni ekran sa bijelim, plavim i crvenim krugovima i milion strelica-utjecaja), ali potrebno je samo pola sata koncentracije i naći ćete se u stanju dumanja o legalizaciji marihuane i kako će zapravo reagovati nacija konzervativaca kada zabranite oružje.
Iako igra ima određene specifikacije po kojima možete naštimati težinu igre, jako mnogo zavisi i od činjenice koju zemlju izaberete voditi. Puno ćete lakše igrati kao predstavnik Velike Britanije ili Sjedinjenih Američkih Država nego Grčke ili Argentine. Kad smo već kod Grčke i Argentine, one se ne nalaze na originalnom spisku zemalja (koji je ionako mali), već su napravljene od strane ljubitelja igara i ponuđene besplatno u vidu moda. Iako je ispod haube Democracy 3 veoma složena igra, pravljenje modova za ovu igru je i više nego jednostavno uz samo malo truda – potrebno je u programu kakav je Excel urediti .csv fajl i samim tim stvoriti nove zemlje, tj. nove scenarije za igranje. Već su na besplatni download ponuđene Hrvatska i Srbija, ali bojim se da složeni i idiotski sistem Bosne i Hercegovine još dugo neće biti uspješno unešen u igru jer bi zahtjevao promjenu samog enginea igre – ovo kod nas je sve samo ne demokratija. Da se igra zove Circus 3, bilo bi mnogo lakše. Modovi poput novih zemalja ili moda u kojem je zemlja poharana bolešću i prirodnim katastrofama, te je morate spasiti definitivno unose dašak svježine i produžit će život ionako zanimljivoj igri.
Negativnih strana ovaj naslov nema. Uzmimo u obzir da je Positech Games zapravo kompanija koju čini jedan čovjek – Cliff Harris – i da je ovako detaljna igra apsolutno čudo jer dolazi iz tastature i glave jedne osobe. Već sam pisao o menadžeru wrestling svijeta Total Extreme Wrestling 2013 i sve pozitivno što sam napisao o toj igri možete komotno pomisliti i u slučaju Democracy 3 koja je grafički još ljepša, a čak, za razliku od TEW-a posjeduje i zvučnu podlogu. Tu i tamo u Democracy 3 dolazi do ponavljanja nekih stvari, ali zamjeriti na tome, to bi bilo suludo; mnoge stvari se ponavljaju, a Cliff svakodnevno radi na donošenju novih ideja i ispravkama skoro nepostojećih problema (ja se nisam susreo ni sa jednim).
Ukoliko ste ljubitelj strategija, ne patite od grafičkog pomjeranja granica, već želite nešto zarazno, nešto što će vas tjerati da mućnete glavom, nešto što od vas zahtjeva samo još jedan potez, samo još pet minuta… ne idite dalje od Democracy 3.
Democracy 3 je dostupna na servisu Steam. Zahvaljujem se i Cliffu Harrisu na ustupljenom primjerku, te ukoliko ste ljubitelj DRM free naslova, kupite igru direktno na stranici Positech Gamesa. Igra je izdata i za MAC i Linux platforme!