Francuska razvojna kuća Motion Twin osnovana je 2001. godine i dosad su objavljivali igre za mobilne telefone. Njihov prvi ozbiljan uradak je upravo Dead Cells, koji je u avgustu 2018. godine nakon višemjesečnog tesanja i prolaska kroz Early Access fazu napokon objavljen u svojoj punoj verziji.
Očigledno inspirisan klasicima iz serijala Castlevania, Dead Cells je akcijski platformer koji počiva na fantastičnom sistemu generisanja nasumičnih tamnica, velikom broju različitih neprijatelja, oružja i predmeta, kao i nemilosrdnoj težini koja će vas veoma brzo ubijediti da je jedini način da igrom zavladate taj da umrete, pokušate opet, umrete opet i pokušate još jednom. Ponovite ovo formulu nekoliko hiljada puta i moguće je da ćete ugledati odjavnu špicu.
Početak svake partije je u potpunosti isti. Ispadate iz neke cijevi jer ste ljepljiva hrpa nečega sa svijetlećim centrom, odrolate se do oklopa, uđete u isti i krećete u avanturu. Priča je više-manje beznačajna i akcent igre definitivno nije na njoj, što je smješta u funkciju spoja akcijskih dijelova. Prvi nivo je uvijek isti, a upornim igranjem počet će vam se otključavati i dodatni putevi, kao i novi nivoi u kojima možete završiti. Igrač na samom početku ima dva oružja (najbolje je da se opremite kombinacijom oružja za blizinu kakvo je mač i oružja za napad na daljinu kakvo je luk), a kasnije možete pronaći i dodatne predmete (do dva komada) koji pomažu u nakani preživljavanja. Neki od ovih predmeta su potrošni, dok druge možete koristiti iznova nakon vremena hlađenja.
Dead Cells od igrača traži strpljivost, ali ne i tromost. Vrijeme na svakom nivou se mjeri, te ukoliko ste dovoljno brzi i sposobni, na idućim nivoima možete otključati različite bonuse koji će vam olakšati tumaranje po tamnicama. Između nivoa nalazi se neka vrsta lobija u kojem je vrijeme pauzirano – tu ćete nadograditi oružje, napuniti energiju i ostvariti bonuse. Bonusi se dijele u dvije kategorije: neki od njih su stalni i pomoći će vam da pri ponovnim igranjima dospijete u visine (ili dubine) koje ranije niste mogli dosegnuti. S druge strane, u drugu kategoriju spadaju kratkoročni bonusi koji su uz vas sve dok ne umrete.
Dizajn nivoa je maestralan. Veoma često, nivoi u nasumično generisanim igrama nakon određenog vremena postanu monotoni. Da li su za to odgovorni sam algoritam koji generiše nivoe ili vizuelna prezentacija blokova od kojih se nivoi sastavljaju, zavisi od naslova do naslova. U slučaju Dead Cellsa, grafika i grafičke ideje su prelijepe, neprijatelji su zanimljivi, a algoritam generisanja stvara nivoe koji ni u jednom trenutku ne postaju dosadni, što je iznimno važno zbog toga što igra inzistira na repeticiji.
Kako se ponašanje neprijatelja u Dead Cells bazira na skupovima paterna, odnosno igrač treba naučiti određenu sekvencu kako bi uspješno porazio dušmane, fantastična kontrola glavnog lika je ono što Dead Cells izdvaja iz hrpe sličnih naslova. Kontrole su fluidne, responzivnost je na najvišem nivou, što omogućava igračima da povezuju poteze u combo sekvence i da nivoe čiste od neprijatelja veoma uspješno.
U posljednjih nekoliko godina postalo mi je izrazito važno da igra nije dosadna i da svojim stilom od mene ne zahtjeva sate i sate navikavanja na kontrole i svijet u kojem se dešava. Dead Cells je jednostavnim pristupom, sistemom nagrada za riskantne poteze, ležernošću i nedostatkom (evidentnih) bugova bez puno muke zauzela poziciju na samom vrhu najboljih igara u 2018. godini. Fantastično debitantsko ostvarenje francuskog tima koji je odlično implementirao onu o nenamaštavanju tople vode.