Ah, te devedesete. Kao i svaka era prije njih, posmatrane su isključivo kroz roze naočale ili krvave ugruške generacije koja je odrastala u njima. Vrijedi spomenuti jedan od vitalnih trenutaka devedesetih, a to je evolucija video igara. Nove ideje su ruku pod ruku sa tadašnjim modernim tehnologijama donijele revolucionarne rezultate koje su postale osnova onoga čime će nas novi vijek zaigrati.
Jedan od kultnih klasika je Carmageddon. Carmageddon je istovremeno bio novitet i na poljima tehnologije i ideja. Iako mogućnost slobodnog kretanja po mapi 1997. godine nije bila sasvim nova, Carmageddonova izvedba ju je za taj period dovela do savršenstva. No sama ideja Carmageddona je bila daleko važnija za sami uspjeh serijala. Spojivši nevinost auto-moto utrka sa idejama i dizajnom iz filma Death Race 2000, Carmageddon je pripadao vlastitom žanru: autoanarhiji. Igrači su imali tri osnovna načina za završiti trku – proći sve etape prije ostalih, ubiti protivnike ili ono zbog čega je igra bila zabranjena u više zemalja širom svijeta, zgaziti sve pješake na stazi.
Kontroverza je tih godina rađala profit, pa je Carmageddon započeo uspješnu seriju čiji je reboot Carmageddon Reincarnation poprilično nezapaženo prošao kada je objavljen u maju 2015. godine. Treba uzeti u obzir da ideja Carmageddona u današnjem svijetu političke korektnosti i nije baš naišla na plodonosno tlo, ali pogubniji su bili mnogi tehnički problemi zbog kojih je Stainless Games zaključio da je lakše raditi na novom naslovu nego ispravljati stare greške. Rezultat je Carmageddon: Max Damage koji je svim vlasnicima Reincarnationa dodijeljen besplatno, što je i više nego odličan potez izdavačke kuće.
Dakle, Carmageddon: Max Damage je izvinjenje svim vlasnicima Reincarnationa. No odakle početi ako niste igrali Reincarnation? Max Damage je moderna verzija originalnog Carmageddona. Kada prvi put sjednete za volan automobila, date gas, zgazite prvog pješaka ili raznesete prvog protivnika, kalendar na vašem kompjuteru naglo će se vratiti u 1997. godinu. U osnovi, dobili smo grafički remake originalnog naslova, uz nekoliko pripadajućih noviteta. Lako je zaključiti da će se ljubitelji originala u Max Damage osjećati kao riba u čistoj vodi.
Pored free play moda kojeg ne treba posebno opisivati (sami birate sve elemente trke), kampanja Carmageddon: Max Damagea je poprilično duga i detaljna. Sastoji se od šesnaest nivoa koje otključavate igranjem, a na svakom nivou imat ćete priliku zaigrati više različitih modova. Pored klasičnog Carma moda (zgazi/uništi/prestigni), dodatni modovi su varijacija na temu – gaženje specifičnog pješaka, prolazak kroz određene markere na mapi i slično. Dodatni modovi unose osvježenje u samu formulu, pa su zaista dobrodošli. Sama kampanja zabavljat će vas najmanje tridesetak sati, zavisno od vašeg iskustva i želje da pokupite sve medalje na svakom nivou.
Multiplayer zajednica je još uvijek na polupostojećoj razini, što znači da ćete uvijek moći pronaći barem jednu ili dvije trke. Zajednica se okuplja na forumima Stainlessa i Steama, a članovi dodaju druge u prijatelje na Steamu kako bi se lakše organizirali. Tehnički problem multiplayera leži u činjenici da host istovremeno služi i kao server, pa ako je host izvan vaše teritorije ili ima lošu konekciju, trke nekad mogu postati ubitačno asihrone. Ipak, čini se da je Carmageddon u multiplayeru popularniji u Evropi nego u Americi, pa se meni slučaj asihronosti desio samo jednom ili dvaput.
Činjenica da se Carmageddon: Max Damage toliko oslanja na originalni naslov i igrivost iz devedesetih znači da je neminovno sa sobom u novi vijek donio sve prednosti, ali i mane prve igre. Otvorenost svijeta koja je bila inovativna prije devetnaest godina danas zna biti poprilično naporna. Velika mape, iako dizajnirane lijepo i u duhu Carmageddona, ipak ne mogu sakriti prazninu, pa će se misije gaženja pješaka doimati iscrpljujuće, čak i dosadne. Otvorenost donosi još jedan problem – nekad ćete jednostavno propasti samo zato što je određeni protivnik bliže cilju od vas. Dosta ideja dizajna Carmageddona danas su dovedena u pitanje, jednostavno zato što smo 1997. godine bili premladi i neiskusni u postavljanju pravih pitanja. Oko kontrole automobila se također lome koplja. Dok će neki hvaliti vjernost originalu, drugi će proklizavanje i apsolutnu nepraktičnost određenih automobila naglasiti kao jasan minus. Istina je da je u trkama upravljanje automobilom najvažnija stavka, ali Carmageddon je bio i ostao poznat po haosu, u šta spadaju i (nedostaci) kontrole vozila.
Grafički, igra definitivno nije na razini današnjih dragulja, ali izgleda sasvim dobro za ono što želi predstaviti. Lim se gužva arkadno, ali upečatljivo. Igra donosi nekoliko novih, ali i novih starih verzija pješaka koje možemo komadati, gaziti i raznositi, zavisno od vrste automobila. Posebno je zanimljivo udarati ljude sa hodalicama ili bicikliste, jer se njihova tijela dodatno deformišu oko metala. Kako je objavljen u jeku američke predsjedničke kampanje, Stainless Games je kroz Max Damage odlučio reći šta misli o istoj, dozvolivši ljudima da sve pješake u igri zamijene likom Hillary i Trumpa. Mogli bi filozofirati i reći da je u pitanju zanimljiva politička izjava, no vjerujem da su svi ljudi koji posjeduju neku vrstu ekrana na svijetu koja prima vijesti umorni od Trumpa, Hillary i grozota, pa je taj jeftin marketinški dodatak slobodno mogao izostati. Igra sadrži poprilično dobar soundtrack, kombinaciju modernog metala i drum'n'bassa (još jedan naklon ka devedesetima), koji je sasvim neopravdano tih. Za nadati se da će se ovaj problem ispraviti budućim zakrpama.
Vrijedi napomenuti da u trenutnoj verziji igre, Carmageddon: Max Damage ima probleme sa dual core procesorima koji se nalaze u starijim računarima. Ukoliko ste vlasnik jednog od takvih, igra će vam zalediti nakon trke i u garaži, pa ćete je morati ponovo pokretati uz pomoć CTRL+ALT+DEL kombinacije. Ipak, pored ovog problema koji se pojavio i u Reincarnationu, pa je ispravljen zakrpom, Max Damage se odlično ponaša na starijim mašinama, pa će ga bez problema moći glatko pokretati i kompjuteri stari i do deset godina.
Carmageddon: Max Damage je krvavi leš devedesetih. Ovo je naslov usmjeren ka određenoj publici, a ostali ako se nađu u ovoj filozofiji, dobro i jeste. Zato ga i treba ocjenjivati na taj način – Carmageddon: Max Damage je odlična moderna verzija igre iz 1997. godine, no ako niste tada bili uzbuđeni po pitanju masovnih ubistava, sumnjam da ćete pronaći išta zanimljivo u djelu iz 2016. godine.
Carmageddon: Max Damage sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se kući Stainless Games na ustupljenom primjerku.