image

Ljepota horrora proizilazi iz činjenice da ga svako doživljava na vlastiti način, te da je potrebno malo ili nimalo stereotipa da nam se ispričana priča učini kao nešto najjezovitije što smo imali prilike čuti ili pročitati. Horror je zapravo naše ogledalo, to je osjećaj nelagode izazvan našim vlastitim poimanjima svijeta, te iskustvima koja se vežu isključivo za onu osobu koja o horroru promišlja.

Postoje ljudi koji vole Amnesia serijal, a postoje i oni koji ga ne vole. Apsolutno je besmisleno ubjeđivati ljude da igra iz prvog lica gdje nisi naoružan, gdje dišeš teško i gdje se bojiš i vlastite sjene može  biti dovoljno zabavna. Zato prestajemo odmah i bacamo se na analizu novog nastavka Amnesie.

Amnesia: A Machine for Pigs (u nastavku teksta: AMFP) je horror avantura iz prvog lica, nasljednica igre Amnesia: The Dark Descent (u nastavku teksta: ADD). Kako je osnova AMFP-a sasvim solidna horror priča, bilo bi veoma ružno od mene da otkrivam bilo šta, zato ćemo reći samo da igrate u koži industrijalca Oswalda Mandusa koji se budi iz popriličnog ružnog sna u stanju… amnezije. Ono što zna je da ima djecu, komada dva i da ih treba pronaći. A svijet oko njega baš i nije prijateljski raspoložen…

image

Teško je pisati o AMFP-u, a ne dotaći se usporedbe sa prvim dijelom iz Amnesia serijala. Pored pronalaska dokumenata, čitanja, slušanja snimaka, nosanja jednog objekta na drugo mjesto kako bi se na trećem nešto desilo, akcija je svedena na stealth elemente, tj. šunjanje kako bi pobjegli od nekoliko neprijatelja koji obitavaju u svijetu Oswalda Mandusa. Generalno jednako kao i u ADD-u, ali imam osjećaj, a možda me i vara nakon ovoliko vremena, da je akcije u AMFP još manje, te da je igra baš oslonjena na priču i istraživanje. Neprijatelji su rijetki, ali dolaze kad se najmanje nadate i poprilično su dobro integrisani u samu ideju i priču. Cijela postavka je iz dvorca u ADD-u premještena u maglovitu viziju viktorijanskog Londona, što bi značilo da u AMFP-u očekujte steampunk postavku koja je, barem meni, vizualno privlačnija i bolje iskoristiva za dobru horror priču (muka mi je više od dvoraca).

Sama mehanika igre je zapravo ostala u potpunosti nepromijenjena: kao igrač skupljate puno dokumenata i čitate ih, kako bi vam priča poprimila još bolji smisao, rješavate zagonetke koje su više ili manje očigledne (hardcore igrači će biti poprilično razočarani, kežualci će uživati) i napredujete sve do samog kraja, izbjegavajući povremeno neprijatelje. Vrijedno svake pohvale je uklanjanje napetometra koji je bio jedna od glavnih odlika ADD-a. Napetometar je bio mjerilo napetosti vašeg lika u igri. Iako je na samom početku djelovao kao dobra ideja, kasnije je i više nego iritirao, možda zato jer je zapravo ništa više od sredstva za umjetno induciranje straha i atmosfere. Bez njega, sve je bolje – nije da jurimo za high scoreom u preplašenosti. 

image

Ono vrijedno SVAKE POHVALE u AMFP-u su muzika i atmosfera. Uigrani tandem neće razočarati ni one prekaljene horrordžije, a efekt će biti najbolji ukoliko igrate u mraku, po noći, sa slušalicama na glavi i odvrnutim tonom. Najbolje što AMFP nudi je klaustrofobična atmosfera koja kad zagrize ne popušta i koja postaje sve intenzivnija kako se spuštate u utrobu zvijeri.

Amnesia: A Machine for Pigs je, kao prvo, odličan nastavak horror avanture koje vraća vjeru u horror na digitalnom polju (dostupan za PC, Mac i Linux OS – to je ta indie obzirnost!). Kao drugo, zanimljiva je to igra, interaktivna priča koja će zabaviti i stalne, ali i povremene igrače, ali vjerujem da će u njoj najviše uživati oni koji ne igraju toliko često. Mana je činjenica da kad jednom prođete kroz svijet Amnesie i Mašine za svinje, nemate više razloga da se vraćate, ali će i sam prolazak biti dovoljno zanimljiv i vrijedan vaše pažnje.

Amnesia: The Dark Descent dostupna je za kupovinu putem Steam servisa.  Zahvaljujem se Frictional Games na ustupljenom materijalu.