Novosadski studio Mad Head Games je, kako barem informacije razbacane širom interneta kažu, jedan od vodećih studija HOPA žanra. HOPA, ukoliko niste znali, je skraćenica od engleskih riječi Hidden Object Puzzle Adventure. Kako ne bi mrljali po jeziku i nevješto prevodili izraze, reći ćemo da se radi o igrama sa elementima avanture, logičkih zagonetki i pronalaženja vizuelno skrivenih predmeta. Ovakve vrste igara ili volite ili prezirete, zlatne sredine nema.

Ja sam prema HOPA-i generalno suzdržan. Shvatam poentu žanra i nisam jednom uživao u ovakvim naslovima. Međutim, HOPA igre veoma često ne nude ništa više doli dobro isprobanih i utvrđenih mehanika, što me navodi na pomisao da je u ovoj grani biznisa puno bitnije igranje na sigurno nego pokušaj eksperimentisanja i inovativnost. Samim tim, svake prestupne godine zaigram HOPA naslov.

Mad Head Games je donekle pokušao da promijeni ustaljeni obrazac sa avanturom Adam Wolfe. Adam Wolfe sastoji se od četiri epizode, i iako je svaka zasebna, igranje sve četiri daje odgovore na zamršenu, kompleksniju priču koja se proteže kroz igru. Kako ne bih kvario užitak igranja epizoda, reći ću samo da Adama kroz avanture vodi želja da pronađe davno nestalu sestru. Neće vam trebati puno da shvatite da je lik detektiva paranormalnog Adama Wolfea uveliko baziran na likovima Dylana Doga i Maxa Paynea. Od njegovih ličnih tragedija, predmeta koje posjeduje, pa do načina na koji priča svoju priču, Adam Wolfe je i više nego očigledan hibrid najpoznatijeg talijanskog strip zavodnika i legendarnog digitalnog hard boiled policajca.

Igra Adam Wolfe razlikuje se od sličnih naslova u nekoliko bitnih elemenata. Prvi je sama atmosfera igre. Iako je radnja jednostavna, puna horor klišeja i generalno ne toliko pamtljiva, atmosfera igre je ipak mračnija u odnosu na slične naslove. U igrama ovog tipa rijetko se viđaju scene nasilja ili prizori koji snagu crpe iz okultnih tema. Time je Adam Wolfe ipak, barem na papiru, posvećen užem krugu casual igrača.

Druga bitna razlika između ove igre i sličnih naslova je hvale vrijedan izostanak forsiranja scena sa traženjem skrivenih predmeta, već igra vješto balansira na žici između point’n’click avanture, jednostavnih logičkih zagonetki i potrage za skrivenim predmetima. Nijedna zagonetka u igri nije uzrok pretjerane glavobolje, sve su lijepo integrisane i sam tok radnje, odnosno pripovijedanje priče teče glatko, bez zastoja i gubljenja vremena.

Adam Wolfe je naslov koji je evoluirao ne samo u domeni atmosfere i priče, već i interakcije – igra posjeduje i nekoliko neuobičajenih akcijskih sekvenci, a dva dodatna moda analiziranja scena dostupna u određenim situacijama omogućavaju igračima pristup različitim mehanikama dosad neviđenim u ovakvim naslovima. UI igre je veoma jednostavan i pregledan, zvuk je pristojan, sa ne baš odličnom, ali sigurno ne i iritantnom glumačkom postavom, a jedina zamjerka koju imam na grafičku prezentaciju su standardno mutne animirane scene koje su kao zaštitni znak svake ovakve igre.

Adam Wolfe igračima pruža do osam sati zanimljivog HOPA iskustva. Novosadski tim uspio je evoluirati žanr, zakotrljati ga naprijed, iskoristiti klišeje, ali i dobro integrisati eksperimentalne ideje u poprilično mirne vode casual igara. Iskreno rečeno, pitanje je da li ovaj žanr može i kako zapravo može otići dalje od ovoga što je prezentovano u ovoj igri.

Adam Wolfe sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Mad Head Games na ustupljenom primjerku.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here