EP III Itunes

Povezati se sa elektronskom muzikom i sličnim zvukom mokrih doboša relativno je lak zadatak bilo kojem djetetu osamdesetih i devedesetih. Istina je da je jedan dobar dio elektronske muzike tog vremena veoma često i uspješno koketirao sa elementima rock’n’rolla, te nije čudo da danas u svijetu uskrsnuće doživljava fantastična synthwave/outrun electro scena, elektronska muzika bazirana na zvuku i estetici osamdesetih, a da veliki broj ljubitelja zvuka i producenata istog dolazi iz rock’n’roll voda.

Kada sam upao u sferu interesovanja za ovim muzičkim izrazom, jedno od prvih imena na koje sam naletio bio je francuski producent Carpenter Brut (sveti Bandcampe, hvala ti na svemu što si učinio za mene). Obavijen velom misterije, ovaj producent me začarao muzikom koju je grijeh gurati u žanrove jer je žanrovski poprilično teško odrediti. No ono što sam čuo na prva dva izdanja njegove neimenovane trilogije koja se završava sa izdanjem “EP III” koje će biti objavljeno 19. januara ove godine istovremeno je plesno, okultno, horor i fantastično.

Na “EP I” i “EP II” Carpenter Brut je kreirao neke od najboljih pjesama moderne elektronske retro scene. Treće izdanje je definitivno pod lupom globalne publike. Pjesme “Anarchy Road” i “Run, Sally, Run!” su već objavljene u vidu singlova i live izvedbe na servisu Spotify i ekskluzivnog materijala za web stranicu Bloody Disgusting. Ako sebi postavljate pitanje da li su te pjesme najbolje što se nalazi na tom albumu – nisu. Dakle, svežite se, ova vožnja će da bude suluda.

Čim čujete uvodne taktove “Division Ruine”, pjesme koja otvara “EP III”, bit će vam potpuno jasno da je u pitanju Carpenter Brut, a da je “EP III” besprijekoran nastavak priče koja se protezala kroz prva dva izdanja. Dojam je jak i nerazrijeđen; kako slušanje ide, tako sve više imate osjećaj da je Carpenter Brut zapravo sve pjesme snimio odjednom, te ih onda podijelio na dijelove. Naravno, to nije istina, već je u pitanju vrstan producent sa glavom i repom i pričom između ušiju koju želi ispričati.

Album odiše svim onim odličnim elementima koje koriste svi producenti ove muzike današnjice, no nijedan kao Carpenter Brut: ovaj Francuz ne koristi pulsirajući bas i synth dijelove kao oruđe, već kao oružje. Njegova muzika je direktna, bez suptilnih dijelova, bez želje da smiri situaciju samo zato jer je treba smiriti. Čak i pjesma “Paradise Warfare” koja u prvom dijelu odiše melanholijom i mekanom, maglovitom seksualnošću osamdesetih koja se provlači kroz dionice saksofona nije suptilna, već otvoreno seksualna.

Singl “Anarchy Road” je fascinantan po novitetu dosad nečujnom u muzici Carpentera Bruta: pjesma sadrži i vokalnu dionicu koju je odlično otpjevao Jim iz grupa Trumps i Erevan Tusk. Jimov glas se u isto vrijeme savršeno uklapa, ali i odskače od muzičke podloge, što pjesmi daje neuobičajenu auru. Pjesma je naišla na polukritike od strane ljudi koji su navikli na Brutova izdanja i kompozicije bez vokala, no upravo zbog vokala i činjenice da je ovo jedina pjesma Carpentera koja sadrži vokalnu dionicu po cijeloj dužini (prijašnje su imale određenu vrstu vokalnih sampleova), “Anarchy Road” je zanimljiv eksperiment za koji bih ja volio da se ponovi češće.

Da je dijete rock’n’rolla, nije teško zaključiti – aranžmani pjesama na ovom izdanju uveliko podsjećaju na rock’n’roll aranžmane što im daje čvrstu konstrukciju i samim tim konkretnost, a ni Brut ne bježi od malih ukrasa koji su karakteristični za rock’n’roll žanrove. Time kiti pjesme, ali u savršenom omjeru – ni previše ni premalo.

Najvažniji pozitivni aspekt trećeg izdanja Carpentera Bruta je zapravo atmosfera koja ni jedne sekunde nije omanula u odnosu na ranija izdanja, a da se zaključiti da je najvjerovatnije i najkonzistentnija kroz cijelo izdanje u odnosu na ranija. Ako ste već gore spomenuto dijete osamdesetih, na svakom taktu ćete vidjeti svoju SF i horor priču, svoj niskobudžetni film sa svojim ličnim junacima i neprijateljima. Neće vam trebati puno da taktove u svojoj glavi raskadrirate i snimite svoj giallo – ova muzika je ništa drugo nego audio verzija VHS ludila koje smo gutali kao klinci.

Danas se u produkciji ovakve vrste muzike vode rasprave o samom zvuku: dok jedni inzistiraju na retro produkciji cijelim putem i dinamici ispred glasnoće, Carpenter Brut je krenuo drugim putem, te je njegova produkcija  evidentno ravnopravna sa modernom produkcijom današnjice. Ipak, daleko od toga da je to negativna strana priče; kada pričamo o Carpenteru Brutu, on glasnoću svojih traka upravo koristi kao jedno od oružja protiv slušatelja, te bi bilo kakva druga vrsta produkcije uveliko naštetila grandioznosti ovih projekata. Fascinantno je to, a CB je vrstan producent – uvjerit ćete se u to nakon što uvidite da slušate jako glasno, ali da vas uši ne bole.

Ako bih baš morao tjerati mak na konac, onda ću reći da bih definitivno volio vidjeti malo bolji omot. Nije da išta fali omotu koji vidite iznad ovog teksta, ali kada se svi sjetimo fantastičnog vizuelnog rješenja prva dva izdanja, teško je ne poželjeti nešto još upečatljivije.

Stvari stoje ovako: “EP III” će se 19. januara naći u prodaji na Bandcampu i iTunesu. “EP III” izdaje sam Carpenter Brut putem svoje izdvavačke kuće No Quarter, cjelokupnu trilogiju (PREPORUKA!) možete kupiti na iTunesu ovdje (ili na Bandcampu), ali najbolje od svega je činjenica da će u martu Neuropa Records izdati trostruko LP izdanje – bit će ovo prvo vinilno izdanje Carpentera Bruta i, usrdno se nadam, nelimitirano, jer ovo trebaju čuti i posjedovati SVI!

Omot trostrukog LP izdanja
Omot trostrukog LP izdanja