Civilization VI (Switch): od zemunice do atomskog rata – u trolejbusu

Kada je obznanjeno da će serijal Sida Meiera premijerno osvanuti na Nintendo Switchu sa svojim šestim izdanjem, prvo pitanje koje sam postavio je – hoće li Switcheova baterija to moći izdržati?

Za one koji ne znaju, serijal Civilization postao je sinonim za ‘još-jedan-potez’ igre, vrstu strategija na poteze čije se partije znaju otegnuti do kasno u noć, ili u nekim slučajevima, i duže od deset godina. Civilization je serijal koji igraču nudi mogućnost da ispuni znatiželju, eksperimentiše sa socio-političkim postavkama i vidi koliko i kako bi opstao kao vladar nacije.

Civilization VI se već ranije pojavio na mobilnim spravama, pa iz tehničkog ugla gledano, nije ni toliko čudo što je u novembru objavljen u verziji za Nintendo Switch. Ova verzija igre sadrži osnovnu igru, ali i četiri DLC dodatka koji proširuju obim scenarija koje možete zaigrati i na Switch dovode Perzijance, Makedonce, Australijance, Vikinge i Poljake. Ipak, u igru nije uključena prva ekspanzija za Civilization VI, Rise And Fall, pa se postavlja pitanje da li ćemo nju, ali i Gathering Storm najavljenu za februar 2019. godine ugledati u Nintendovoj prodavnici, i kad. S druge strane, u Nintendo Shopu već su dostupna dva DLC dodatka koja trebate platiti, a to su Kmeri i Indonezijci, odnosno Nubijci i njihovi pripadajući scenariji. Potpuno bespotrebni dodaci ukoliko ste tek kupili igru, što je nešto što znate i sami, ukoliko ste kao i ja u serijal utrošili stotine sati.

Civilization VI je na Switch stigao u stilu. Ne radi se o nekoj vrsti razvodnjene igre niti o posebnoj verziji. Ovo nije Civilization VI Touch, već ista ona Civilizacija koju su igrači na PC-ju mogli zaigrati u oktobru 2016. godine, a na drugim platformama kroz 2017. godinu.

Firaxis je kreirajući Civilization VI slijedio Meirovo pravilo 33/33/33 koje označava da nastavak treba imati 33% istog materijala kao prethodnik, 33% posto nadograđenog materijala, kao i 33% novog materijala. Formula se, kao i u ranijim slučajevima pokazala veoma uspješnom.

Ukoliko ste igrali Civilization V, grafički prikaz i heksagonalno pokretanje likova bit će vam dobro poznato, no razlika ima i većina ih je jako dobra (osim grafičkog prikaza – ne znam gdje im je pamet bila kad su smišljali koncepte izgleda). Podjela grada na distrikte sada omogućava novitete, redefiniše pozicioniranje i nadograđuje samu ideju borbe za grad jer se i distrikti mogu rušiti prije preuzimanja samog (centra) grada. Igra više nego ijedna prethodna omogućava da na različit način dođete do pobjede, iako će većina ići na vojnu pobjedu. Prijašnji nastavci su bili kritikovani zbog prikaza i same mehanike koja svaku naciju predstavlja kao imperijalističku, eksploatatorsku i željnu rata, što je donekle i jedini smjer u kojem možeš ići ako poštuješ sva pravila 4X igara. Novi uvjeti pobjede u šestom dijelu omogućavaju razvoj i drugih grana, religija igra veoma značajan faktor i može dovesti do dodatnih sukoba, a otkrića na mapi, te razvoj civilizacije koju vodite kroz gradnju omogućit će i brži tehnološki napredak.

Najvažnije pitanje: kako se Civilization VI ponaša na Switchu? Nevjerovatno dobro, ako uzmemo u obzir veličinu Switcheovog ekrana i dostupne kontrole. Optimizirani Aspyrov port u potpunosti koristi hardver Switcha i nudi nekoliko različitih opcija upravljanja. Ja sam lično uvidio da je igranje u Handheld modu mnogo pogodnije za nove igrače – ukoliko korištenje Joycona predstavlja problem, činjenica da Switch dopušta i korištenje touch screen opcije se može iskoristiti za mnogo brže upravljanje.

Dva glavna menija igre pojavljuju se pritiskom na dugmad L i R i neće trebati mnogo da se igrači naviknu na korištenje svih raspoloživih tipki Switcha za upravljanje civilizacijom. Problematična odluka, pogotovo ako se radi o novim igračima je nedostatak objašnjenja ikonica, barem u modu u kojem se koristi Joycon za upravljanje; ukoliko koristite touch screen komande, dugim pritiskom na ikonu, pojavit će vam se opis.

Tehnički, igra se doima ispolirana, iako rijetko, VEOMA rijetko zna doći do usporavanja u kasnijim fazama igre. Ono što ne možete ubrzati je početno učitavanje, preko čega se može prijeći – tih četrdesetak sekundi do minutu ne bi trebalo da od igrača pravi razmažena derišta.

Pored standardne igre, moguće je i već spomenuto igranje posebnih scenarija, ali i kreiranje igara sa vlastitim pravilima, u tim partijama moguće je u potpunosti izmijeniti skoro svaki aspekt igre. Zabrinjavajuće za neke bi moglo biti potpuno odsustvo online multiplayer i pass'n'play opcija, ali igra ipak podržava LAN multiplayer za četiri igrača. Kad se malo bolje promisli, pitanje je da li bi se online multiplayer u slučaju Switcha uopće isplatio, iz različitih razloga, prvenstveno jer je konzola u dosta slučajeva ovisna o potrošnoj bateriji i kretanju iz zone jedne konekcije u drugu.

Civilization VI uspijeva u istim stvarima kao i prethodnici, a to je da za razliku od dosta drugih 4X naslova uspješno upozna početnike i podsjeti veterane na svoje mehanike – ni u jednom trenutku, ma kako komplikovana bila, Civilization VI se ne doima kao nešto što se ne može savladati.

Civilization VI je predivan, višeslojan naslov koji je doživio fantastičnu premijeru u svom prvom konzolaškom pojavljivanju. Dolazak ovakvog, usudim se reći, i edukativnog naslova na konzolu proizvođača koji se tradicionalno priklanja mlađim naraštajima igrača otvara put ka novim, komercijalnim portovima odličnih igara, ali i mogućnosti da svoju djecu zarazite i nabijete im podočnjake kakve ponosno nosite godinama. Dakle, još jedan potez i gotovo?