Moguće je da su neki od vas upoznati sa originalnim Trapped Dead naslovom. Ta igra je je mehaniku Commandos serijala donijela u svijet kreiran po aršinima Georga Romera. Trapped Dead je uistinu bio dobro zamišljena igra, odlične atmosfere i krcata sporim i opasnim zombijima, ali je više-manje neslavno završila. Razlozi tome su mnogostruki. U pitanju je omanji razvojni tim čiji budžet za kreiranje i promociju gotovog materijala i nije bio baš golem, a još gore od manjka reklame su na sam proizvod utjecali bugovi i uistinu loša kamera koja je kvarila doživljaj i uveliko otežavala ionako tešku igru.

Trapped Dead: Lockdown nije direktni nastavak, već zasebno poglavlje smješteno u Trapped Dead univerzum. Lockdown je akcijski izometrični hack'n'slash RPG. Takvih ste se naigrali i nagledali, kazat ću Diablo da ne bih sad sjedio i nabrajao milion i jedan klon. Igru započinjete birajući klasu. Trapped Dead: Lockdown nudi pet različitih klasa i tu već možemo primijetiti da će nas naslov dobro nasmijati količinom nebuloze i silovanja klišeja; tako je klasična klasa barbara reimenovana u MESARA (odmah sam izabrao mesara i dao mu ime Salko – Salko je izbjeglica iz Bosne koja živi u Americi od ‘92), a pored mesara, zombije ćete tamaniti i kao šerif, marinac, plaćeni ubica (?!?) i pazi sad – istjerivač đavola! Klase se razlikuju utoliko što sa svakom možete koristiti drugo oružje i zaštitu, a svaka ima i posebne pasivne i aktivne odlike koje otključavate skill poenima kako nabijate nivo u igri. Skill Tree je raznovrstan, te se pomalo razlikuje iz klase u klasu. Omogućit će svakom igraču da izabere ono što mu odgovara, odnosno ono što ide najbolje uz svako oružje. Frustrirajuća i zamorna je odluka razvojnog tima da onemoguće zadržavanje izabranih specijalnih napada nakon promjene oružja, te ćete tako svaki put kad budete mijenjali oružje morati ponovo izabirati i specijalne napade (bez obzira što jedno oružje mijenjate za isto to oružje u boljem stanju).

Oružja su raznovrsna i potrošna, tako da ćete nakon što ih razlupate dobiti mogućnost da ih popravite kod lokalnog dilera koji se pojavljuje tu i tamo na mapama. Njega zombiji ignorišu, što ne bi trebalo čuditi – čovjek je očigledno nevidljiv, uspijeva se pojaviti i u skrivenim i čuvanim industrijskim kompleksima vukući šoping kolica pretrpana puškama.

Marketinška caka da svaka klasa ima zasebnu priču je istina ukoliko pod zasebnim pričama smatrate da su odvojene ona u kojoj lik plaćenog ubice traži svoju metu u gradu, a mesar svoju kćerku. Lokacije kroz koje ćete proći, kao i neprijatelji su više-manje isti. Težina i količina neprijatelja progresivno raste sa vašim napredovanjem, a bossevi su nažalost ništa više doli jači obični neprijatelji ili recimo posebni likovi vezani za određene lokacije (grobar na groblju, policajac u policijskoj stanici, zatvorenik u zatvoru…). Teška kategorija ne posjeduje neke posebne napade, te ćete nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja bataliti strategiju i navaliti klikati dok ne umru ili oni ili vi.

Razvojni tim je donio jednu veoma mudru odluku, a to je ponovno kretanje sa checkpointa nakon gubljenja života gdje se nivo ne resetuje (broj zombija ostaje isti), a ukoliko ste se susreli sa šefom i oduzeli mu nešto energije, on je ostao na tom nivou. Na određeni način ovo ubija izazov u samoj igri, no s druge strane rješava ljude frustracije ponovnog igranja i prelaska dugih koridora ispočetka, što je po meni u situaciji i igri kakva jeste to hvale vrijedan potez.

Moje ime je linearnost, reče Trapped Dead: Lockdown za vrijeme diskusije o samoj radnji i igrivosti. Za završavanje kampanje sa jednim likom trebat će vam nekih, na trenutke zaista predugih šest sati. Ovo igranje ne uključuje potragu za achievementima koje dobijate na različite načine, a najćešće ubijajući sve neprijatelje na jednoj lokaciji. Ukoliko ste ta vrsta lovca, za jednu kampanju bit će vam potrebno mnogo duže. U šest sati micat ćete se po lokacijama koje nisu nimalo strane svim ljubiteljima horor fantastike – mali grad, podrumi, groblja, čudnovate baze, bolnice. NPC likovi su spektakularno loši i generalno služe za dva tipa dužnosti: jedni vam govore šta je vaš zadatak ukoliko želite dalje, drugi su nevjerovatna smetala koja morate zaštititi od navale zombija ukoliko želite preživjeti. Dakle, hodate, ubijate, pričate, hodate, ubijate, pričate, loading, save, hodate, ubijate, pričate…

Maloprije sam spomenuo spektakularno loše likove – Trapped Dead: Lockdown ima štih niskobudžetnog B filma, tako da ne čudi presretanje prodavača auta koji usred zombi apokalipse gubi kontakt sa kćerkom. Kada pronađete kćerku i raskomadate je (jer je već postala neživi) i saopćite mu loše vijesti, ovaj kaže žalit ću je kasnije i da vam zadatak da mu pronađete nekoliko komada tehnike kako bi ih on preprodao i zaradio još novca. U tom apsolutnom haosu i nepovezanosti sa likovima je donekle i čar. Oni su tu da vas nasmiju, ali veoma često i izbace iz takta svojom nepovezanošću.

Mogućnost kooperativnog igranja donekle će produžiti život naslovu, iako sumnjam da će iko imati pretjeranu želju da igra ponovo nakon što igru prijeđe u osami singleplayera. Vrijedna napomene je u mogućnost da u nekoliko misija vozite automobil sa kojim možete gaziti zombije, što je dobar potez i razbijanje kliktajuće monotonije.

Kontrola lika se obavlja mišem. Lijevom klikom na prazno, igrač šalje lika na tu lokaciju, dok se lijevi i desni klik na lika koriste kako bi se lansirao jedan od dva napada. Posao sa transparentnim kućama i svijetlećim likovima kada se nađu iza zgrade riješio je problem kamere. Dok sam tu i tamo imao problem sa kretanjem lika (jer sam se kretao držeći lijevu tipku pritisnutu), u većini slučajeva navigacija kroz svijet mi nije predstavljala nikakav problem.

Sigurno ste se svi sreli sa naslovom kojeg ste igrali nekad kao klinac, pa kad ga pokrenete kao starija osoba, iskusnija u igraćem svijetu, sa dužim stažom, shvatite da je nešto što vas je oduševljavalo danas apsolutno drugačije od onoga što vi smatrate dobrim. Da je Trapped Dead: Lockdown objavljen krajem devedesetih ili početkom novog milenija, sigurno bi našao svoju publiku. Ima dobru atmosferu, a linearnost misija tadašnjoj igraćoj masi ne bi predstavljala prevelik problem. Danas je ovaj jeftino šarmantni naslov sa definitivno najgorim fontom u igrama ikad suočen sa 2015. godinom, godinom kada igre ne da više nisu linearne, nego se mogu igrati godinama, bez da izgube svoju čar, a moderske zajednice od osnovne igre stvaraju nevjerovatne dodatke i ekspanzije. Taj hendikep će Trapped Dead: Lockdownu pomoći na neki način da pronađe svoju publiku.

U pitanju je naslov za nezatjevne igrače vikendaše, jedan od onih koji nabavite u dosadno subotnje jutro, a završite u nedjelju popodne, prije kupanja i spremanja stvari za školu ili posao. Ako želite kompleksnost likova, dijaloga, atmosfere, igraćih odluka, lokacija i višesatno igranje i dubinu iskustva, preskočite. Ako vam nije problem mlavariti zombije po glavi i upoznati se sa pričom u kojoj se sastaju egzorcista koji skuplja krunice i ubija zombije i plaćeni ubica koji ipak ne može koristiti sačmaricu, a probleme im prave mrtva vještica i suludi naučnik poduprt bogatstvom debelog industrijalca… navalite.

Trapped Dead: Lockdown je od danas dostupan na Steamu. Zahvaljujem se Headup Gamesu na ustupljenom primjerku.