Posmatram naslove posljednjih nekoliko igara koje sam igrao. Stubovi Vječnosti. Pustoš 2. Doba Čuda 3. Atomski Razbijač Zombija.
I onda na recenziju dobijem igru koja se zove Ja Sam Hljeb… ili I Am Bread.
Uspio sam propustiti cijeli early access period ovog naslova i to isključivo vlastitom voljom. Koliko god me tematika borbe jedne kriške hljeba koja želi da se tostira interesirala na morbidan način, toliko mi je želju gasila činjenica da su autori igre Bossa Studios, isti tim sadista koji je proizveo jednu od najiritantnijih igara svih vremena – Surgeon Simulator. Gledajući slike iz igre, postao sam svjestan da je Bossa Studios još jednom izvršio savršen zločin – kreirali su igru sa gnusnim kontrolama, sve zarad našeg uživanja koje proizilazi iz patnje koju osjećamo svaki put kad je pokrenemo.
Prije nego objasnim koje sve sulude načine igranja nudi ovaj naslov, možda bi bilo dobro da pojasnim kontrole. Slasticama iz pekare se može upravljati uz pomoć tastature, iako je džojstik definitivna preporuka. Svakom uglu peciva (kod šnite su četiri ugla, dok su kod, recimo, bageta dva) dodijeljena je po jedna tipka (brojevi od 1 do 4). Kada ugao prijanja na bilo koju površinu, ukoliko pritisnete njegov broj, pecivo će se uglom uhvatiti za površinu, te ćete po osi tog ugla moći da se krećete i okrećete. Možete uhvatiti i više uglova odjednom, te će vam to pomoći da po prvi put u historiji bilo kojeg medija jednom komadu hljeba date Spidermanovske sposobnosti – penjat ćete se po zidovima, skakati sa kauča na stolice, rušiti boce, tanjire, razbijati tegle, prosipati džem i puter. Kontrole je najlakše opisati kao fustrirajuću kombinaciju QWOP-a i Surgeon Simulatora, te će vam iste čupati živce, no dobro je što sa vježbom postajete sve bolji i bolji. To je znak da kontrole rade, ali da je sistem na koji mi percipiramo kretanje u igri na samom početku sasvim pogrešan.
Na početku igre imate dostupan samo Story mod. Priča je, za divno čudo, sasvim solidna i donekle uspijeva opravdati činjenicu da upravljate šnitom hljeba koja ima zadatak da se tostira. Sad, kad smo već kod tostiranja, mape predstavljaju sobe u stanu. Počinjete u kuhinji, onda idete u dnevnu sobu, pa u toalet… Nećete u svakoj sobi pronaći toster, ali ćete pronaći izvore toplote koje možete koristiti da se tostirate: fen, televizija koju prethodno morate razbiti (!!!), sijalice koje gore… Nivoi su odlično dizajnirani i omogućavaju fluidnost pokreta kad se već naviknete na igru. Finalne ocjene u igri računaju se na osnovu utrošenog vremena i energije (jestivosti) naše heroine, Šnite. Ukoliko šnita padne na pod, jestivost će brzo krenuti opadati, te ćete se morati što prije skloniti sa poda ukoliko ne želite krenuti ispočetka.
Sam naslov igre može zvučati netačno jer ćete igrajući igru dobiti priliku da upravljate i drugim proizvodima iz porodice pekarskih delicija: pored hljeba, maltretirat ćete se i francuskim bagetom, krofnom i hrskavim krekerom. Svaki od ovih proizvoda dostupan je igračima u modovima koji se otključavaju igrajući glavni mod. Francuski baget zvijezda je Rampage moda u kojem vam je cilj napraviti što veću štetu upravljajući pecivom. Hrskavim krekerom upravljat ćete u Cheese Hunt modu gdje će vam zadatak biti pronaći pet komada sira. Bagel Race je nevjerovatno iritantna i teška utrka, a vaše vozilo će biti krofna koja se treba otkolutati do cilja. Mod nazvan Free Roam nema ciljeve ni vremensko ograničenje, možete ga iskoristiti da istražite mape i otkrijete najlakši način da pristupite mjestima za tostiranje, dok je mod Zero G nadograđena patnja iz Story Moda – isti nivoi, isti zadatak, samo u nultoj gravitaciji! Da bi upravljali pecivom, koristit ćete mini raketni pogon zakačen za hljeb.
Ukoliko vam sama ideja igre i mehanike upravljanja zvuči privlačno, teško da postoji nešto što će vas posebno odbiti. Doduše, postoji jedna boljka koja čupa živce, a to su uglovi kamere koja nekad zaista poludi, pa dobijete nepogled na vlastito tijelo, a upravljanje kamerom mišem je poprilično težak posao jer je miš preosjetljiv, ma koliko smanjili osjetljivost u meniju sa opcijama.
Baš kao i Surgeon Simulator, najveća boljka i prednost I Am Breada čuče u originalnosti naslova. Koliko god željeli i uspijevali pobjeći od naslova koji je kao stvoren da ga igraju slavni na Youtubeu kako bi pokazali svoje (ne)umijeće u vođenju kriške hljeba, moram priznati da I Am Bread ipak predstavlja šalu, ali jako dobro koncipiranu i programiranu šalu. Očita originalnost naslova, kao i kontrole koje dovode do nervnog sloma definitivno nisu za one slabih živaca (ja zaista ovakve igre moram uzimati u malim dozama jer me mnogo nerviraju, koliko god mi bile simpatične idejom i izvedbom), no ukoliko ste uživali u Surgeon Simulatoru, I Am Bread će vam donijeti osmijeh na lice.
Igra je izašla iz Early Accessa i puna verzija je dostupna na Steamu. Zahvaljujem se kući Bossa Studios na ustupljenom primjerku.