“Dosta je bilo destrukcije! Vrijeme je za konstrukciju”, reče autor ovih redova i zaigra Cities: Skylines, novu menadžmentsku simulaciju građenja i upravljanja gradićem koji stremi poziciji i tituli svjetskog megalopolisa.
Posljednji put kad sam se upustio u gradnju i menadžment ljudskog naselja nije se dobro završio. Nesretni stanovnici završili su spaljeni, smrznuti ili izgladnjeli do smrti. Ta igra se zove Banished i kidala mi je živce svojom nesmiljenom težinom. Cities: Skylines predstavlja nešto sasvim drugačije, mirnu simulaciju gradnje i održavanja grada. Toliku mirnu i staloženu da to u jednu ruku predstavlja i osnovni problem (o tome ćemo kasnije).
Igru započinjete izborom površine za gradnju. Ponuđeno vam je nekoliko različitih površina, a značajne stavke su vodene površine, kao i količine prirodnih resursa koje imate na raspolaganju. Igraće polje podijeljeno je na zone – počinjete igrati u jednoj, a kasnije možete dokupiti još zona, te se proširiti na sveukupno trideset i šest kvadratnih kilometara, što je sasvim dovoljno prostora da se dugo i dugo zabavljate. Osnovni zadatak bit će spajanje cestovne mreže kako bi ljudi mogli dolaziti i odlaziti iz vašeg grada. Nije baš pametno da učinite istu grešku koju sam činio i ja, pa da krenete širiti cestu na sve strane. Takvim nesmotrenim ponašanjem ćete veoma brzo ostati bez novca i završiti na nuli, odnosno na početku (osim ako niste pokrenuli mod u kojem ne ostajete bez novca).
Gradnja cesta je u jednu ruku srce Cities: Skylinesa. Postoji više različitih vrsta cesta – jednosmjerne, dvosmjerne, autoputevi, izdignute, spuštene, betonske, zemljane, a ceste predstavljaju osnovnu konstrukciju vašeg grada. Možete ih savijati, ispravljati, izdizati, spuštati, kriviti na sve strane, te tako stvarati nevjerovatne izglede čudnovato planske ili sasvim neplanske gradnje. Formiranjem cesta formirat će se građevinske zone oko istih u koje možete smještati zgrade. Razvojni tim Collosal Order radio je na Cities in Motion serijalu i sasvim je jasno da je konstrukcija cesta i regulacija saobraćaja u svijetu video igara ono što odlično poznaju.
Osnovna podjela zgrada je trostruka. Igra od vas traži balans između komercijalnog, industrijskog i rezidencijalnog distrikta, odnosno mjesta gdje ljudi žive, rade i troše svoj novac. Koja od zona vam nedostaje bit će veoma lako uočljivo kroz zonometar koji prikazuje efektivno čega vam fali u gradu, odnosno za kojom vrstom objekata u trenutku vlada najveća potražnja. Ove zone su sami početak gradnje i mogu se polagati uz cestu u nekoliko različitih veličina – u blokovima (cijeli kvart odjednom) ili ručno, kuća po kuća / zgrada po zgrada. Još jedan od načina da uočite na kakve sve probleme nailaze građani i građanke je virtualna socijalna mreža inspirisana Twitterom. Koriste je stanovnici vašeg grada koji očigledno imaju dovoljno vremena pored teških poslova tipkati po mobitelima i obaviještavati vas kako nije u redu da se kupaju koristeći flaširanu vodu jer se vi niste sjetili sprovesti cijevi do njihovog naselja. Zone i naselja ćete kasnije moći dijeliti i imenovati kao zasebne distrikte, što će pomoći kod mikromenadžmenta cjelina unutar igre.
Ono što raduje u ovom naslovu je jednostavnost gradnje i polaganja osnova grada, kao i kićenje dodatnim zgradama. Kako igra ne posjeduje nikakav efektivan početni tutorial, već vas podučava svojim elementima kroz seriju popup ekrana koji se pojavljuju s vremena na vrijeme, jednostavnost gradnje je hvale vrijedna mehanika, te je Cities: Skylines zaista igra koja se može preporučiti i prekaljenim igračima, ali i onima koji ne provode toliko vremena za tastaturom i mišom. Mene su blago rečeno oduševili grafički prikaz i animacije gradnje, te mogućnosti da sa kamerom siđete direktno na ulice i posmatrate elemente istih kao detalje ogromne, nevjerovatno detaljne i tehnološki sofisticirane makete koju su sačinile ruke majstora.
Vaš grad će rasti kako vrijeme prolazi, a (ne)zadovoljstvo stanovnika očitovat će se kroz količinu sadržaja i veličinu grada. Na samom početku nisu vam dostupni svi objekti, već ćete napredovanjem otključavati nove. Prvo ćete izgraditi osnovnu, pa srednju školu, a tek onda fakultet. Time ćete unaprijediti edukacijski nivo vašeg stanovništva i pomoći ka podizanju standarda i otvaranju novih radnih mjesta koja će biti profitabilna za sve. Kako grad bude rastao, pojavljivat će se novi problemi, a neki će biti konstantni – količina buke i nedostatak zelenih površina konstantno će vas izbacivati iz cipela jer ćete u svakoj fazi gradnje morati kuburiti sa tom problematikom.
Deluxe verzija igre donosi i pet lokacija iz stvarnog svijeta u igru kakve su Ajfelov toranj i Brandenburška kapija koje koštaju popriličnu sumu novca, ali kada se napokon nađu u vašem gradu, dovode veliki broj turista i njihov novac ostaje u vašoj kasi. Cities: Skylines dopušta i nešto što ja zovem skupštinski menadžment, odnosno regulaciju poreza i zakona unutar gradova, iako u dosadašnjoj igri nisam primijetio da se dešava previše promjena u skladu sa vašim potezima. Ili to ili ja ne znam obavljati svoj gradonačelnički posao.
I šta sad – mala provincija postaje gradić, gradić se diže do nivoa grada, grad postaje metropola, metropola se grči da propara neboderima oblake i… najveći problem Cities: Skylinesa je u činjenici da je zaista, kao što sam već napomenuo, previše opušten i previše sandbox da bi ga igrači željni izazova prihvatili kao nešto što se dugo čekalo u svijetu graditeljskih simulacija. Ne postoje prirodne katastrofe, čak ni sulude budalaštine kakve su napadi vanzemaljaca koje je SimCity serijal posjedovao. Ukoliko se desi da se mučite sa požarima ili bolestima, rješenja su jednostavna koliko i gradnja vatrogasne stanice ili bolnice. Ne postoji sistematsko rješenje problema ili poteškoća koja se mora ukloniti na više nivoa. Ako nemate striktno želju da se bavite laganom gradnjom koja igru u dosta slučajeva dovodi na nivo casual zabave, možda bi trebali još malo sačekati da vidite šta će moderska zajednica uraditi po pitanju zatezanja atmosfere u vašem gradu.
Kad smo već kod moderske zajednice, činjenica je da je Colossal Order odlično isplanirao integraciju Steam Workshopa u sam naslov. Moderi su podivljali i već sada sa Steamove radionice Cities: Skylinesa možete skinuti desetine odličnih modova koji krpe nedostatke, mijenjaju igru ili donose novitete koje hardcore igrači željno traže. Upravo će ova vrsta otvorenosti Skylinesa biti i ostati najjača snaga naslova.
Do samog kraja izbjegavao sam usporedbe sa SimCity serijalom iz prostog razloga što većina usporedbi koje počnu završe na tome da je Cities: Skylines i više nego očigledno čeljade Maxisove i Electronic Artsove franšize po pitanju atmosfere, u jednu ruku čak i dizajna. Usporedbe se nastavljaju dalje tako što se Cities: Skylines naziva činom spasenja igraće zajednice od vječno mrskog i okaljanog SimCity naslova iz 2013. godine koji je mnogima ostavio gorak ukus u grlu nakon hrpe problema i lošeg odnosa izdavača ka kupcima nakon izdavanja. Istina je da je Cities: Skylines iznimno zabavan naslov čiji će rok trajanja biti produžen svaki put sve dok moderska zajednica osjeti da ima materijala za produžetke, te se isti bez problema može preporučiti svima, ali pogotovo onima koji žele laganu, opuštenu, napetosti lišenu gradnju.