Bez obzira koliko voljeli žanr akcijskog RPG-ja, morate priznati da je to jedan od najispranijih i najneinventivnijih žanrova interaktivne zabave. Iako je sam podžanr donekle i raznolik, ono što se danas kiti ARPG oznakom su point'n'click akcijski RPG naslovi sa kojima se većina upoznala kroz Diablo serijal.
Iako tržište vrvi odličnim naslovima kakvi su veoma često povremeno nevjerovatno jeftini Torchlight 2 i besplatni i odlični Path of Exile, svi ovi naslovi imaju zajedničku mehaniku koja izaziva reakciju daleko od zlatne sredine. Klikati do iznemoglosti ili barem sindroma karpalnog tunela i tako se probijati kroz masu neprijatelja te ponavljati to iznova i iznova može biti ili zanimljivo ili potpuno dosadno. Za mene su ARPG-jevi odličan način da se ubije nekoliko sati vremena, ali daleko od toga da se ijedan takav naslov nalazi u mojoj listi najdražih igara.
Igra Victor Vran razvojnog tima Haemimont Games poznatog po radu na Tropico serijalu je proletila poprilično nisko ispod mog radara. Zainteresiranost za istu pokrenuo je njihov odlični potez da narednu ekspanziju u potpunosti posvete karijeri Motorheada.
Kada tek pokrenete igru, uvidjet ćete da posebnih štelovanja nema – ne postoje klase ni mogućnost kreiranja svog lika. Igrate kao Victor Vran, lovac demona, osoba koja nevjerovatno podsjeća na Van Helsinga, a govori glasom… Geralta od Rivije? Da, glas Victoru Vranu daje američki narator, glumac i režiser Doug Cockle koji je igraćoj zajednici najpoznatiji kao Geralt iz serijala Witcher. Kako je moguće da CD Projekt Red nije pukao ekskluzivu na Cocklea, to mi nije jasno. I dok je Doug standardno odličan, uloga Victora mu ne paše toliko dobro, prvenstveno zahvaljujući tekstu koji izgleda i zvuči kao nešto napisano da premosti priču iz jedne prostorije u drugu.
I zaista, dok je atmosfera Victora Vrana optočena elementima gotskog horora i komedije te samim tim više nego privlačna, priča je glupa čak i za poprilično niske standarde akcijskih RPG igara. Sekvence razgovora su površne i nakon nekog vremena postaju neviđeno naporne. Likovi su jednodimenzionalni i ponašaju se i izgledaju kao placeholderi koje razvojni tim nije izbacio na vrijeme. Iznimka je ironični narator koji prati Victora i lansira šale. Neke od tih su dobre, neke su prosječne, ali neke su ubojite jer probijaju četvrti zid i veoma često ismijavaju i sam koncept akcijskih RPG-jeva.
Kako funkcioniše Victor Vran? U svakom trenutku možete nositi dva različita oružja koja nude po jedan bazični i tri specijalna napada. Oružja se mijenjaju klikom na srednju tipku miša. Samo naoružanje je fantastično, raznoliko i daje igri šmek sjajnih niskobudžetnih horor filmova. Ima tu svega – od ogromnih mačeva i sjekira do sačmarica i pušaka koje ispucavaju munje. Pored oružja, konstantnim napadanjem skupljate overdrive energiju koju koristite za istoimeni specijalni napad. Postoji više različitih overdrive napada koje možete pronaći razbacane po nivoima. Victor Vran nije baziran na sistemu statistika lika, već možete mijenjati pasivne odlike skupljajući kartice sudbine koje donose određena poboljšanja liku. Cijeli sistem se zapravo doima kao ogoljeni bazični RPG sistem za apsolutne početnike i ljude koji nisu upoznati sa samim žanrom. Meni lično nije smetalo i pomoglo mi je da odmorim mozak, ali ako ste ljubitelj ovakvih igara, vjerujem da ćete sa nedostatkom opcija imati problem.
Kontrola lika je ono u čemu Victor Vran briljira. Dok su me drugi slični naslovi zaista počeli smarati nevjerovatno neinventivnim i dosadnim korištenjem miša za kretanje i borbu, Victor Vran donosi sistem viđen u MOBA naslovu Dead Island: Epidemic. Lik se kreće koristeći WASD sistem, dok se miš koristi za skupljanje stvari i borbu. Ovo igri daje element arkadnog akcijskog naslova te kada dodamo i činjenicu da je ovo jedan od rijetkih (ne usudim se reći jedini, ali se ne sjećam sličnog) naslova ove vrste koji dopušta eskiviranje napada kotrljanjem i skokove, dobijate veoma dobru i zanimljivu kontrolu koja reaguje na vašu (ne)sposobnost. Ovakva vrsta kontrole omogućava i onima koji vole gamepadove da uživaju u igri. Probao sam igrati i sa XBox 360 kontrolerom i Victor Vran se sjajno drži.
Već spomenuta površna priča vas vodi iz arene u arenu. Unutar ovih zona možete pratiti glavnu priču, ali i rješavati zadatke. Svaka zona ima po pet zadataka koji se mogu svesti na sljedeće: ubij toliko i toliko, ubij toliko i toliko koristeći to i to oružje, ubij toliko i toliko unutar toliko i toliko sekundi, ubij toliko i toliko, ali nemoj koristiti specijalne napade. Iako su zadaci više-manje isti, njihovo izvršavanje iz zone u zonu postaje sve teže i teže, pogotovo kada se u igru uključe i hexovi, dodatne opcije koje možete aktivirati kako prolazite nivoe. Hexovi su za Victor Vran ono što su mutatori bili za Unreal Tournament – neprijatelji su jači, vi krvarite više, ali dobijate više zlata ili XP poena. Shvatate me. Ukoliko patite od OCD-a, spremite se za sate i sate igranja.
Već nakon nekog vremena shvatit ćete da je Victor Vran igra nastala na poprilično ograničenom budžetu. Ipak, razvojni tim se nije dao smetnuti i pristupili su naslovu kao da rade na AAA igri. Rezultat toga su zaista dobro dizajnirane mape. Čak i dizajn određenih protivnika razbija veo stereotipa i iako ćete se većinom susretati sa klasičnim paucima, kosturima i zombijima, bit će tu i nekoliko odlično dizajniranih neprijatelja.
Igra nudi i klasično co-op igranje koje je zapravo prolazak kroz glavni priču u društvu prijatelja ili nepoznatih igrača.
Šta uraditi po pitanju preporuke Victora Vrana? S jedne strane imamo nevjerovatno nezanimljivu priču, ogoljen RPG sistem što ne mora nužno biti loše, a sa druge odlične kontrole i solidnu atmosferu. Ja ću ipak glasati ZA Victora Vrana, ali kao ARPG rekreativac. U pitanju je šarmantan naslov koji nudi dovoljno zanimljivih ideja i noviteta da se zadržim duže i da mu se obavezno vratim kada izađe Motorhead ekspanzija, ali baš kao i drugi slični naslovi, nakon određenog broja sati utučenih na igru, klikanje, skupljanje i grind da bi kupili precijenjene predmete postaju poprilično nezanimljivi.
Što bi se reklo, pomalo, pomalo, da ti ne pozli.
Victor Vran dostupan je na Steam platformi. Zahvaljujem se EuroVideo Medien na ustupljenom primjerku.