verdun1

Puzam na dnu rova. Oko mene su razbacana tijela mojih drugova. Nekoliko metara od mene opalila je bomba, te uopće ne čujem na lijevo uho. Naš napad na neprijateljski rov nije uspio. Sada se očajnički branimo, a neprijatelj prilazi sve bliže i bliže. Ne smijem ni jedan moment izviriti iz rova. Micanje sa pozicije značilo bi da sam dezerter. Bio bih streljan. U rov pada bomba. Eksplodirala je i ispustila oblak zelenog dima, ubojitog bojnog otrova. Osjećam se kao miš u zamci. Iperit. Nijemci ga zovu senfgas. Navlačim gas masku i počinjem trčati kao muha bez glave. Osjećam da je neprijatelj sve bliže i bliže, ne vidim g… bajonet se zabija u moja prsa i bez problema probija prsnu kost. Špic izlazi na leđa. Gledam na trenutak u oči svoje smrti koja je došla obavijena u oblaku dima. Iste oči kao moje. Ista maska. Isti jad i očaj. Samo je ovaj put bio malo sretniji. Brzim trzajem vadi sječivo iz mog uskoro beživotnog tijela i trči dalje.

Dobrodošli u Verdun.

Za one koji nisu upoznat sa Bitkom za Verdun, odnosno Verdunskom bitkom, u pitanju je jedna od najznačajnijih bitaka Prvog svjetskog rata u kojoj su se sukobile Njemačka i Francuska. Ova tmurna stranica ljudske historije ispisivana je čitavih deset mjeseci, a pobjeda Francuske skupo je plaćena – ukupni broj mrtvih prelazio je 220000. Upravo je ova bitka osnovna inspiracija za istoimenu igru Verdun koja je nakon više od godinu dana provedenih u Early Access fazi napokon izašla u punom izdanju, te predstavlja jednu od rijetkih igara sa temom Velikog rata i prvu koja se isključivo bavi ovom historijskom bitkom i njenim različitim fazama.

Verdun je striktno multiplayer igra, a nudi dva moda. Onaj meni nezanimljiv, barem u ovakvoj postavci je svi-protiv-svih deathmatch u kojem pokušavate skupiti što više skalpova drugih igrača u zadanom vremenu. Onaj zanimljiviji, osnovni mod je frontline u kojem se šesnaest vojnika sukobljava sa drugih šesnaest. Vojnici su podijeljeni u timove od po četiri člana, te se borbe odvijaju u intervalima. U prvom intervalu napadate neprijateljsku poziciju na mapi, da bi se u narednom morali povući nazad na početnu poziciju ili braniti novoosvojenu. Ukoliko tek počinjete igrati igru, nedostatak kvalitetnog uputstva unutar igre natjerat će vas da zbunjeno lutate po bojnom polju i ginete ČESTO. Tek upornim igranjem, nakon dva ili tri sata, shvatit ćete ko su vaši, ko su njihovi i da ne moraju svi vojnici biti isto obučeni.

verdun3

Verdun teži realizmu, ali ostavlja dozu igrivosti kroz određene elemente. Kako je utemeljen u činjenicama stvarnog svijeta i dešavanjima iz prošlosti, razvojni tim je dugo istraživao historijske elemente vezane za Prvi svjetski rat. Sukobljavat ćete se na bojištima utemeljenim na onim stvarnim, koristeći oružja i noseći uniforme koje su imali vojnici koji su se sukobljavali na Verdunu. Oružjima se jako teško koristiti na samom početku, te ćete samo upornim igranjem steći pravo iskustvo i znanje. Puške sa optičkim nišanom drugačije su koncipirane u odnosu na oružja današnjice, te je snajper koristan tek ukoliko njegov korisnik poznaje osnove ciljanja i pucanja sa jednim takvim oružjem. Iako igra nudi opciju korištenja grafičkog nišana, što je dovelo do velike bune među ljubiteljima realističnog video ratovanja, nišan, kao i svi elementi grafičkog interfejsa se mogu ugasiti i ne pomažu previše nikome osim početnicima koji će veoma brzo naučiti ciljati zadržavajući dah, što je jedini pravi način da preživite i napredujete u ovom ubojitom svijetu.

Balistika metka i tačke pogotka u igri su defintivno drugačije i manje realne u odnosu na one u Rising Stormu / Red Orchestri II, multiplayer naslovu sa kojim se Verdun najčešće poredi. U Verdunu je najčešće pogodak bilo gdje u tijelo instant smrt, a kretnja metka ne opada sa udaljenošću, barem ne intenzivno kako je to prikazano u svijetu RS/ROII. Ukoliko ste jedna od onih osoba koje sitničare i u vezi ovoga, možda bi trebali razmisliti o sljedećem – umjesto da kopiraju RS/ROII sistem, razvojni tim Verduna stvorio je elementima i atmosferom realističnu, ali mehanikom zabavnu i nimalo arkadnu igru. Napredovanje kroz nivoe i mečeve je sporo. Jako mnogo vremena provest ćete čučeći ili ležeći, ganjajući po ekranu glave neprijatelja koje tu i tamo izvire iz suprotnih rovova. Ovo nije igra za ljubitelje Unreal Tournamenta, a čak se i ARMA serijal čini kao hiper adrenalinska akcija u odnosu na Verdun (barem drugi dio koji sam ja igrao).

verdun2

Timsko igranje je osnova Verduna. Igrači mogu kreirati timove ili se pridružiti postojećima u jednoj od četiri uloge. Svaka uloga u timu donosi posebnu odjeću, posebna oružja i zadatke koje morate izvršavati. Veoma je važno da pratite komandira ili da igrate kao komandir ukoliko preuzmete tu ulogu. Bojišta su takva da će biti potrebna sva organiziranost vaših petnaest kolega i vas da se ne bi našli u nezgodnom položaju – sa metkom u potiljku kada vas neprijatelji okruže. XP sistem je veoma dobro smišljen, a funkcioniše na način da igra pamti sa kim ste igrali, te igrajući sa istim ljudima, vaš tim dobija više poena i otključavate nove karakteristike. Ne morate igrati u timu sa istim imenom, već samo sa istim igračima. Jako dobro osmišljena ideja, pogotovo u situacijama kada obično igrate sa još tri prijatelja, ali u nekim partijama neko od prijatelja nije prisutan.

Užasna atmosfera rata na pravi je način prenesena paletom tamnih boja i odličnog zvuka. Imam tu sreću da već neko vrijeme igram igre koristeći odlične slušalice koje izoliraju vanjske zvukove, te sam nakon samo pet minuta u Verdunu, zagnjuren u blato, panično tražeći neprijatelja na tamnosivom horizontu i okružen fijucima metaka i odjecima eksplozija zaista počeo osjećati tjeskobu i neugodu, te sam nakon nekoliko partija morao stati sa igranjem jer nisam imao živaca nastaviti. Pravi haos nastaje kada jedan od timova upotrijebi bojni otrov – pritiskom na tipku 4 na lice ćete staviti gas masku, vaš vidokrug će biti smanjen, čut ćete svoje teško disanje i osjetiti horor rata i isčekivanja bliskog susreta na način koji dosad nije prikazan u igrama.

verdun4

Verdun nema puno negativnih strana, no neke od njih su poprilično iritantne – ponekad ćete se naći zaglavljeni u rovu (jako rijetko, ali kada nastradate zbog toga, normalno je da ćete se iznervirati), ponekad vas komande za prone/crouch neće slušati na najbolji način, a razvojni tim treba poraditi i na sistemu bodljikave žice. Kada se upetljate u žicu, trebate se polako i pažljivo odmaknuti od iste, ali veoma često nećete moći to uraditi na pravi način jer nećete znati u kojem smjeru trebate ići. Kada ste u bodljikavoj žici, okretanje glave znači i okretanje cijelog tijela što vam nanosi štetu. Bodljikava žica ponekad služi i kao blokada za sve metke, pa vas to može omesti u izvršenju zadataka. Ipak, kroz godinu i kusur rada na Verdunu, razvojni tim se pokazao kao pouzdan i vjerujem da će vrijedno raditi na ispravljanju svih grešaka.

Verdun je trenutno najbolja akcijska igra (nije baš da joj je jaka konkurencija) sa temom Prvog svjetskog rata koja na pravi način gradi atmosferu tegobnih dešavanja, ali ima i dovoljno arkadnijih elemenata da ne bude zanimljiva samo hardcore igraćoj zajednici. Dosta igrača pita da li treba igrati RS/ROHII ili Verdun. Vjerujem da ova dva naslova mogu koegzistirati bez ikakvih problema, a Verdun preporučujem ispred ovog drugog svima onima kojima je draža tema Velikog rata i koji ne žele da se (previše) pate sa mehanikom igre. Odavno nisam igrao zabavniji prikaz užasa rata.

Verdun je dostupan na Steamu. Zahvaljujem se M2H i Blackmill Gamesu na ustupljenom primjerku.