Izrazito je teško započeti predstavljanje trećeg dijela sage o Geraltu iz Rivije. Mješavina je to nestrpljivosti da vam kažem sve zbog čega ovom kompleksnom djelu već sada odlično stoji odijelo igre godine. S druge strane, The Witcher 3: Wild Hunt (u nastavku teksta: Witcher 3) je toliko glomazan u svakom svom aspektu da me količina informacija u glavi naprosto koči. Ne znam odakle početi.
Možda ipak od samog početka. Nisam volio prvi Witcher naslov. Pored priče koja je bila zaista dobra, Witcher 1 mi se činio kao teška, rastegnuta igra, naslov koji je očigledno patio od nedostatka dobre realizacije odlične ideje. Najveći problem originalnog Witchera je količina praznog hoda koju ste morali obavljati između i unutar misija, te apsolutno zastrašujuće loš sistem borbe koji me veoma često dovodio do ludila. U dva navrata sam pokušavao odigrati jedinicu i tek sam iz drugog puta uspješno završio igru – trebalo mi je više od četrdeset sati. Nakon završetka osjećao sam se prazno i nisam razmišljao da se više ikad vratim tom naslovu.
Između prvog neuspješnog i drugog uspješnog odigravanja Witchera 1, moj dobri drug, radijski kolega i član redakcije Info Magazina Dženan Suljević poklonio mi je Witchera 2: Assassins of Kings. Poklon je bila njegova buntovna reakcija na moje protivljenje kupovini te igre nakon što je cijena bila i više nego povoljna. Zaigrao sam drugi nastavak Witchera bez ikakvih očekivanja da bih nakon samo nekoliko sati shvatio da je Witcher 2 ispravio sve ono što me nerviralo u jedinici, pričom postao još moćniji i već nakon deset sati igranja drugog dijela osjetio sam ljubav kakva se rijetko rađa. Witchera 2 sam sa guštom odigrao i to dvaput – jednom slijedeći Rochea, jednom Iorvetha. Bilo je sasvim jasno – Witcher 3 je igra koja se mora odigrati jer ako je dvica ovako dobra, trica će biti neprevaziđena.
Nisam bio u krivu.
KAKVA IGRA… KNJIGA!
Ukoliko ste dosad imali priliku pogledati ili pročitati neki od promotivnih materijala, sigurno ste primijetili da igranje odnosi najmanje stotinjak sati, dok istraživanje i upoznavanje sa svakim kutkom Kontinenta će izuzeti više od dvije stotine sati vašeg rasporeda. Sasvim je jasno da Witcher 3 nije igra koja se treba igrati brzo, već polako i sa guštom. Witcher 3 se direktno nastavlja na dešavanja iz drugog dijela, pa je priče radi možda najbolje da novi igrači odigraju drugi dio prije trećeg. Ukoliko ste odigrali drugi dio, dobit ćete priliku da učitate save fileove, te da igra nastavi da se odigrava jednim dijelom na temeljima vaših prethodnih odluka. Ukoliko te fajlove nemate, sudjelovat ćete u dijalogu čiji je zadatak da simulira vaše akcije iz drugog dijela. Igra nije nemilosrdna prema novim igračima – interaktivni tutorial pomaže svima da veoma brzo shvate i usvoje osnove i počnu se zabavljati.
Ukoliko se dosad niste susretali sa Witcher serijalom, za razliku od većine RPG naslova ne kreirate nepoznatog lika koji će se proslaviti svojim junačkim (ili sramotnim) djelima. Kontrolišete Geralta, jednog od posljednjih pripadnika mutiranih plaćenika. Najčešće hladni i emotivno otcijepljeni od problema običnog naroda, Witcheri će pomoći svima koji plate određenu sumu novca za obavljeni zadatak koji je najčešće ubijanje opasnog čudovišta ili skidanje prokletstva. Geralt je arhetip superheroja, jak i šutljiv, iznimne fizičke građe, seksualne potencije, odrješitosti i sposoban da se uhvati u koštac sa svakim problemom. Pored Geralta, u trojci u određenim segmentima kontrolišete i Ciri, Geraltovu surogat kćerku koja posjeduje određene specijalne sposobnosti, te je igranje njenih dionica također veoma zanimljivo.
Priča je podijeljena na nekoliko sastavnih dijelova, ali uspješno zaobilazi jedan problem koji se barem meni veoma često ističe kod drugih RPG naslova. Kao i u ostalim RPG naslovima, Witcher 3 ima glavne i sporedne misije. Glavne misije su čvrsto uvezane u nekoliko zasebnih cjelina koje se protežu kroz aktove i nisu linearne, te time ostavljaju mogućnost igračima da sami odaberu način na koji će ih rješavati. Ono u čemu W3 briljira na polju priče je činjenica da i kad igrate sporedne misije susrećete jednako fascinantne likove sa zanimljivim problemima. Briljantnost te vrste pisanja radnje je u tome što je malo teško konstantno prodavati priču o superheroju koji spašava svijet, ali u isto vrijeme ima vremena i da pomogne da se sirotoj babi oteli krava. Da morate oteliti kravu u Witcheru 3, otelili bi je na herojski način, bez da misiju smatrate imalo manje važnim dijelom cjelokupne slike. Ono čemu nažalost ni ovaj naslov nije pobjegao je način izvršavanja misija. Najčešće su to kretanja od tačke A do tačke B i vraćanja na tačku A uz eventualna skratanja do tačke C ili D. Klasični je to sistem već viđen u skoro svim RPG-jevima, ali inspirativna radnja i odlični dijalozi i gluma bit će nagrada na kraju svakog vašeg lutanja.
Priča Witchera 3 ne zaostaje u odnosu na one ranije ispričane, već je podignuta na viši nivo. Pitka, mračna i brutalna saga je ispričana kroz fascinantne likove koji su daleko od crno-bijelog svijeta. Nije mi se jednom desilo da za određenog lika pomislim kako je dobar, da bi mi kasnija misija zapravo dokazala je da najgora vrsta šljama. Takvih iznenađenja u svijetu Witchera je jako mnogo, a vi ćete najčešće svojim odlukama više-manje učestvovati u razvoju situacije i odnosu likova prema vama. Mješavina je ovo političkog trilera, drame, fantastike, pa u jednu ruku i crne komedije koja se napokon može okititi epitetom priče za uistinu zrele igrače. Priča Witchera 3 odvija se interaktivno pred vašim očima i klizi kao slova što čine redove strana dobre knjige, te će vas nakon gašenja držati u neizvjesnosti i želji da što prije nastavite igrati. Iskreno rečeno, ne sjećam se kada sam se posljednji put tako osjećao za vrijeme igranja.
DOBRODOŠLI NA KONTINENT
Radnja Witchera 3 smještena je na Kontinent, fantazijski mitski svijet koji se, ako je suditi po računanjima članova najpoznatijeg gaming foruma NEOGAF, prostire na 136 kvadratnih kilometara. Poređenja radi, isto istraživanje kaže da je površina svijeta GTA V 81 kvadratni kilometar, dok je epsko čudo, meni dragi Skyrim, velik (mali?) samo 39 kvadratnih kilometara. Koliko sam Kontinenta dosad vidio, apsolutno ne znam. Ono što znam je da veličina ne predstavlja kvalitetu i iako sam u svojim putešestvijama veoma često nailazio na copy-paste sela i dijelova prirode, daleko od toga da je Kontinent neisnpirativan. Zemlje i vode koje čine svijet Witchera 3 prepune su monumentalnih građevina koje odišu grandioznošću, dok je priroda stvarna – ponekad predivna, ponekad nestvarno odbojna, baš kakva i treba biti. Ulice gradova čine se sigurnim uporištem u toku noći, dok lutanja utabanim stazicama i šumskim puteljcima dok vam mjesec obasjava put veoma često unose nemir u dušu i tijelo igrača, nemir koji se povećava sa težinom igre. Snaga prizora prirode i umjetnih građevina sa kojima se susrećete za vrijeme igraćih seansi postaje još izraženija sa predivnim smjenama dana i noći. Izlasci i zalasci sunca, sumorna kišovita jutra, predivne bistre noći, Witcher 3 konstantno izaziva igrača da stane, odmori i pogleda oko sebe.
Kretanje kontinentom je također iznimno iskustvo. Najbrži način kretanje ja takozvani fast travel odnosno korištenje otkrivenih putokaza kako bi se teleportirali na drugu tačku. Ovaj sistem je već viđen u mnogim igrama, mene je odmah podsjetio na Skyrim. Pored toga, Geralt može hodati, trčati, ploviti čamcima, ali ćete najviše vremena provesti jašući vašeg vjernog konja Roacha. Roach je sjajan iz nekoliko razloga – može kaskati, galopirati i trčati poput vjetra. Posljednji način trčanja troši konjsku izdržljivost i evidentno je koristan da pobjegnete iz opasnih situacija ili zasjeda u koje ćete upasti. Upravljanje Roachom donekle je riješeno kao i u Assassin's Creedu, ali ne tako fluidno. Dešavat će se trenuci kada će Roach zapeti, pa ćete morati i sići sa konja da bi nastavili. Zanimljiva opcija tijekom jahanja utabanim cestama prema određenoj lokaciji je držanje Shift tipke što je određena vrsta autopilota za Roacha. On će galopirati i sam birati (najčešće) najbliži put ka cilju.
TEŽINA I RPG ELEMENTI
Kroz sve četiri težine, borbe čine sastavni dio iskustva. Četiri težine bi se mogle gradirati kao lagana, normalna, teška i ekstremna. Ja sam igru igrao na normalnoj, što je drugi od četiri stupnja i već na tom nivou sam mnogo puta ginuo. Tradicija dobre mehanike borbe prenesena iz drugog dijela se nastavlja. Borba sa neprijateljima poprima formu plesa, baletske predstave u kojoj pažljivo mijenjate defanzivne i ofanzivne položaje sa ciljem svladavanja protivnika uz pomoć čelika i magije. Iako igra vidno pati od konzolitisa i odaje moguću namjeru tima da igraća zajednica koristi kontroler za igranje, kontrolisati Geralta je poprilično lako sa mišem i tastaturom. Morat ćete paziti na dva aspekta svake borbe u koju ulazite. Prvi je vrsta i broj neprijatelja, druga je pozicioniranje istih. Neprijatelji koriste svaki trenutak da vam priđu iza leđa i tako nanesu seriju smrtonosnih udaraca. U prednosti su utoliko što ako vas više neprijatelja napada, veoma lagano možete završiti okruženi, što je najčešće recept za loading posljednjeg savea. Kada se sukobite sa neprijateljima, najbolja taktika je taktičko rješavanje problematičnih strijelaca koji uz pomoć luka i strijele pogađaju i na nestvarnim udaljenostima, onda lakših neprijatelja i na samom kraju, težih, masivnijih oklopnih dušmana.
Ljudi su više-manje lagan plijen za Geralta, prava opasnost stiže u vidu različitih vrsta monstruma i natprirodnih neprijatelja sa kojima se Geralt susreće. Za razliku od prijašnjih dijelova, za vrijeme igre veoma često sam virio u Geraltov Zvjerovnik (moj naziv, moj naziv!), knjigu koja sadrži informacije o svim zvijerima sa kojima se Geralt susreo, te načine na koje ih lakše možete pobijediti. Zvijeri sa kojima se susrećete nisu nasumično razbacane na sve strane, već se najčešće vežu za određene oblasti i dešavanja. Prije no što se zaputite u iste, budite sigurni da ste dobro opremljeni i da imate sve što vam je potrebno da preživite.
Pored željeznog i srebrnog naoružanja (Geralt napokon automatski vadi odgovarajući mač, ole!) i dalje ćete baratati znakovima, odnosno sitnim magijama koje će vam pomoći u rješavanju problema. Svih pet magija se vratilo u trećem dijelu, uz dodatak samostrijela koji sam koristio na samom početku, ali ne tako često u kasnijim etapama igre. Igni izgleda fenomenalno i efektno (nema veće strasti od gledanja negativaca kako gore i mole za milost), a pored njega najčešće sam koristio Axii koji koristite kao neku vrstu mentalne kontrole za vrijeme dijaloga, smirivanje konja u opasnim situacijama i ošamućivanje protivnika kako bi brzo zadali efektan smrtonosni udarac.
Kao što sam već napisao, u Witcheru 3 ne kreirate vlastitog nepoznatog junaka, već vodite Geralta i jednim dijelom Ciri. Geraltovi nivoi rastu na svakih 1000 poena iskustva, te vam omogućavaju da koristite poene na unaprijeđenje različitih elemenata Geraltove vještine, bilo to rukovanje mačevima, znakovima ili ostalim karakteristikama. Svaka od karakteristika se može dodatno unaprijeđivati, a kada svemu tome dodate i korištenje mutagena koje dobijate tijekom borbe sa rijetkim i opasnim kreaturama, na veoma lagan i praktičan način možete kreirati lika koji će djelovati u skladu sa vašim potrebama i načinom igre.
Alhemija kao jedan od najvažnijih aspekata Witcher serijala, a pogotovo na težim nivoima igranja, omogućava vam kreiranje specijalnih ulja, otrova i bombi koje možete koristiti za lakše igranje. Alhemija je u ovom dijelu posebno zasjala funkcionalnošću i lakoćom, te sam je koristio češće nego ikad prije, bez obzira što mi u većini slučajeva produkti iste nisu ni bili posebno potrebni. Broj proizvoda koje možete spraviti je golem i najčešće niko neće koristiti sve napitke, ali je super što i one koje ćete poželjeti napraviti možete kreirati posve jednostavno, putem preglednog menija koji lagano ukazuje na eventualne nedostatke u listi sastojaka.
Pored alhemije, Witcher 3 vrvi i novim, različitim odjevnim predmetima, oružjima i dodacima. Dijagrami koje ćete dobijati pomoći će vam da kreirate nove oklope, a sve predmete koje ne želite možete rastaviti na sastavne i korisne dijelove ili prodati i učiniti dijelom zanimljivog i autentičnog ekonomskog sistema kojem je glavna karakteristika strujanje cijena na tržištu, kao i različite valute koje ne možete koristiti na svim mjestima. Odjevni predmeti omogućavaju vam bolje statistike, ali i specifičan Geraltov izgled te se bez problema integrišu u igranim sekvencama što vašem iskustvu daje element unikatnosti.
DETALJI!
CD Projekt Red je savršeno svjestan da za trošenje više od 100 sati na jednu avanturu igračima ne treba samo dobar sistem borbe i dobra priča, trebaju im detalji koji će svijet učiniti zaraznim, zanimljivim za oči, dušu i um pojedinca koji ga nastanjuju. Witcher 3 je krcat zanimljivim detaljima koji zakuhavaju atmosferu. Područja zahvaćena ratom u igri odišu jadom i čemerom – mrtva tjelesa vise sa stabala, lagano se njišući na vjetru. Kada Geralt ujaše u grad, roditelji djecu tjeraju u kuću, a seljaci psuju i pljuju za njim, izražavajući tipično zgražanje witcherima. Selima u kojima su izvršena masovna ubistva seljana zbog navodnih činova izdaje prolama se plač uplakanih udovica i djece. Atmosfera igre sadrži elemente tipične istočnoevropske mizerije koju mogu prepoznati samo ljudi iz ovih dijelova svijeta. To su oni trenuci kada gledaš palež u Ukrajini i misliš da ti se isti dešava u komšiluku. Kako je CD Projekt Red firma iz Poljske, donekle je prisustvo te atmosfere i logično. Mnoštvo bogova, uvjerenja i različitih običaja ljudi i kreatura svijeta Witchera 3 zaista pravi razliku od naroda do naroda, od grada do sela, od močvare do planine.
U ranijim dijelovima serijala uvijek sam želio vidjeti dodatno pojašnjenje određenih Witcherovih sposobnosti. Svima je bilo jasno da je u pitanju čudnovat i specifičnim čulima obdaren junak, no tek u trećem dijelu ova čula su postala sastavni dio igraće mehanike. Držeći desnu tipku miša, Geraltova čula se izoštravaju, te lakše primijetite živa bića, predmete od vlastitog interesa, ostavljene tragove i čujete udaljene glasove i zvukove. Ovaj sistem vam pomaže da lakše i pomnije planirate napade pored toga što ista čula koristite za rješavanje određenih misija. Korisna karakteristika na težim nivoima igre.
Witcher 3 pored smrti donosi i romansu. Ponovo ćete moći uživati u seksu sa velikim brojem žena od kojih su neke stare i poznate Geraltove partnerice, ali… Romansa je ovaj put u igru integrisana drugačije. Dok su žene i tjelesna interakcija u prvom i drugom dijelu većinski bili samo ukras i zanimljiv novi aspekt, zahvaljujući novoj i snažnoj priči seks sa ženama u ovom nastavku je bila poprilično teška odluka za mene jer napokon osjećate kako Geraltovo srce bez obzira na njegov status ženskaroša ipak kuca za jednu.
Zanimljiv i očigledno revolucionaran dodatak igri je brada koja raste. Cijelu frtutmu oko rastuće brade na socijalnim mrežama nikako nisam shvatao, ali učinak tog dodatka u igri mi je sasvim jasan. Geraltova brada koja raste kako dani prolaze na savršen način prikazuje proticanje vremena, daje na realističnosti lika, a mogućnost da se obriješ i ošišaš i tako stiliziraš lika je također vizuelno zanimljiv dodatak.
Witcher 3 donosi i mini igru unutar naslova. Kartaška igra gwent je vrsta strateške kartaške igre u kojoj vodite jednu od četiri vojske. Igra simulira bitku, te je cilj da imate više napadačkih poena unutar deset odigranih poteza nego vaš protivnik. Igraće karte se redaju u tri polja u skladu sa vrstama karata, a možete odigrati i specijalne vremenske karte koje mijenjaju karakteristike polja. Znam, zvuči zbunujuće, ali je igra zapravo iznimno lagana i zarazna te ćete dosta vremena provesti igrajući gwent i skupljajući karte. U sam dizajn ove igre uloženo je jako mnogo truda te me ne bi čudilo kada bi (čak se tome i nadam) izdavač izdao zasebnu digitalnu verziju Gwenta, pa čak i fizičke deckove. Ono za čim žalim je nedostatak pokera sa kockama te se iskreno nadam da će u jednom trenutku, kroz buduće patcheve ili najavljene velike ekspanzije, ova igra biti vraćena u glavnu igru.
Svaki trenutak u svijetu Witchera 3 uspješno služi samo jednoj svrsi – odvojiti onoga koji igra od stvarnog svijeta, podvući igru pod kožu i uvući igrača u kožu Blevikenskog mesara.
KREŠENDO RPG TRILOGIJE
Snaga ovog naslova leži u njegovoj cjelovitosti, harmoniji svih dijelova. Iako ćemo biti duhom najuzdignutiji u trenucima teške pobjede nad opasnim neprijateljima, zapravo ćemo pravu snagu Witchera 3 otkrivati upravo u zvucima prirode u ranu zoru kada se sunce pomalja negdje na horizontu. The Witcher 3: Wild Hunt nije samo jedan od najboljih akcijskih RPG-ejeva svih vremena, igra 2015. godine ili RPG trendseter. Ne, ovaj naslov je mnogo više jer djeluje u odvojenom i fascinantnom svijetu Andrzeja Sapkowskog u kojem su u konstantnom sukobu lijepo, ružno, dobro i zlo. Svijetu u kojem svaka akcija neumoljivo vodi ka reakciji, svaka pobjeda traži krv, u svijetu koji je lijep da bi samo nekoliko sekundi kasnije postao poprište groznog masakra. The Witcher 3: Wild Hunt je krešendo završnica jedne jake priče koja na maestralan način ispravlja sve prijašnje greške, ostavlja igrače bez daha i pokazuje razvoj jednog tima od indie junaka do zvijezda vodilja RPG neba.
Igrao sam GOG verziju The Witcher 3: Wild Hunt. Zahvaljujem se CD Projekt Red na ustupljenom primjerku.