Upozorenje: ovo je predstavljanje DLC dodatka za igru The Talos Principle. Ukoliko ste odlučili pročitati ovaj tekst, pretpostavljam da ste original već odigrali i želite vidjeti da li se isplati igrati i dodatak. Tekst sadrži dosta informacija i o prvom naslovu koje bi vam mogle pokvariti užitak otkrića i igranja. Nemojte reći da vas nisam upozorio.
Postoje igre koje zabavljaju, a postoje igre koje i ispunjavaju i čine vas sretnim. Mrmljate ‘divno, predivno, maestralno’ sebi u bradu dok se krećete svijetovima. The Talos Principle je na samom vrhu liste modernih igara koje su me u potpunosti ispunile osjećajem zadovoljstva jer, budimo iskreni, kada konzumirate toliko naslova i pišete toliko o igrama, u jednom trenutku pažnja vam mora opasti. The Talos Principle je odlučio da me zgrabi za mozak i ne pušta.
Teško je uprijeti prstom u tačan razlog fascinacije The Talos Principleom. Kombinacija je to nekoliko stvari – pitanja kojih su se dotakla znanstvena fantastika i filozofija križaju se pod pravim uglovima i na predivne načine. Koliko god sam uživao rješavajući zagonetke čija je težina varirala od prelaganih do superteških (za mene), utoliko sam više crpio ljepote The Talos Principlea iz dokumenata, Elohimovih monologa i iskrivljenih prepucavanja sa Miltonom. The Talos Principle će vam posebno ostati u sjećanju ukoliko volite filozofiranja bez početka i kraja, što je i suština ove igre; pitanje svjesnosti i postojanja je nešto na šta ni ljudi dosad nisu uspjeli dati pravi odgovor.
Ako čujete nemarne i netačne navode da je The Talos Principle zapravo klon Portal serijala, upitajte se da li je Nakatin Ringu nastao na osnovu Scary Movieja. Koliko je ovo ozbiljan naslov koji dijeli određen stepen mehanike i ideja sa Valveovim ultra popularnim serijalom, govori i činjenica da sam nakon igranja The Talos Principlea počeo petljati sa pronalaskom knjiga filozofskog sadržaja koje su inspirisale serijal, dok je moj posljednji susret sa Portalom bio takav da moram slušati skupinu sa razlogom neimenovanih asocijalnih geekova kako se cerekaju i pričaju o GLaDOS-u kao da je George Carlin. Ništa protiv Portala, odličan naslov, ali ako poredite – #TeamTalos do kraja.
Sedam mjeseci nakon izlaska prvog naslova, Croteamov tim odlučio je svijetu ponuditi novu porciju zagonetki u vidu DLC dodatka Road to Gehenna. Road to Gehenna se pokreće unutar same igre kao odvojeni dodatak i možete ga igrati prije no što odigrate originalni naslov, ali to vam ne preporučujem iz dva razloga. Prvi je već spomenuta maestralna priča ovog naslova na koju se Road to Gehenna nastavlja, dok je drugi nagli skok u težini zagonetki. Ovaj skok očitava se i u tome što od samog početka za rješavanje zagonetki na raspolaganju imate sve objekte, dok originalni naslov objekte uvodi polako, pazeći da tempira novitete.
Nove zagonetke i zanimljiva priča čine meso DLC dodatka. Zagonetke se ovaj put rješavaju na puno širim prostorima. Ako ste igrali originalni naslov, sigurno se sjećate osjećaja slobode i širine koji vas je uhvatio kada ste krenuli probuditi prvog Elohimovog glasnika. Većina prostora u nastavku je široka i zahtijeva postepeno planiranje poteza i mukotrpne izmjene ukoliko dođe do pogreške. To zna dovesti do frustracije, a iste su posebno izražene u dijelovima sa snimanjem vremena. Time loop je, barem što se mene tiče, i najiritantnija mehanika originalnog naslova koja ipak donosi jako mnogo zadovoljstva kada posmatraš rješavanje zagonetke sa strane, tako da tu nastane neka kompenzacija u emocijama.
Izgled DLC dodatka ostao je vjeran originalu. Jako puno grafičkih elemenata se ponavlja i tu je zapravo na snazi reciklaža. Dvije pozitivne stvari se ističu u ovakvom konceptu. Prva je da je sam izgled The Talos Principlea, spajanje antike i elemenata budućnosti bila visokokvalitetna ideja te iako DLC izgledom nije bolji od originala, nije ni jednu sekundu lošiji. Drugi je da je razvojni tim, najvjerovatnije slučajno, stvorio savršenu viziju pakla, barem po mojim aršinima. Ako uzmemo da je Gehenna dolina Hinomova odnosno pakao, boravište izgubljenih duša, uvidjet ćete da elementi koji se ponavljaju zrače dosadom. To nije dosada koju osjeća igrač već likovi u igri. Kroz komunikaciju koja se odvija u naslovu, a koja je vrhunski napisana, stekao sam dojam da se neposlušnici Elohimovog režima bore da u potpunosti ne izgube razum. Najgora kazna nije smrt nego dosada i pasivnost, ideja je dosta epizoda Dylana Doga koje su meni ostale u sjećanju i utabale put ka vlastitoj filozofiji.
Što se mene tiče, nije moglo bolje. Nove, ponekad sulude, ali nenaporne zagonetke, nova kvalitetna priča i nove ideje za promišljanje, The Talos Principle: Road to Gehenna namijenjen je igračima koji su već upoznati sa svijetom originalne igre i žele još. DLC dodatak je opravdao titulu ekspanzije: više svega, ne nužno bolje, ali definitivno jednako kvalitetno.
Road to Gehenna je DLC dodatak dostupan na Steamu. Zahvaljujem se kući Croteam na ustupljenom primjerku.