Prije devet dana nastavile su se televizijske muke Ricka Grimesa i trenutno najpoznatije družine u borbi protiv hodajućih leševa. Prva epizoda nove sezone svojom (ne)kvalitetom označila je povratak na dosadnu i razvučenu teritoriju u kojoj televizijska verzija The Walking Deada obitava sve vrijeme svog postojanja sa izuzetkom prve i dijela pete sezone. Ipak, to nije spriječilo gledateljstvo da u milionskim brojevima prate nastavak zombi drame.
Zapanjujuće je (barem meni) da se u slučaju The Walking Deada danas najmanje spominje originalni medij, strip, koji ja i dalje vjerno i sa ljubavlju pratim. Razlog tome je vjerovatno sama komercijalna isplativost produkta. Svoj dio nemrtvog kolača sada već godinama uzimaju i proizvođači igračaka, video-igara, igara na ploči, muzike, maski i mobilnih aplikacija. Sve što na sebe nalijepi logo The Walking Deada može se nadati potencijalnoj milionskoj publici.
Izdavačka kuća Team 17, vjerovatno najpoznatiji po Worms serijalu, 2014. godine objavila je mikromenadžment simulaciju bijega iz zatvora The Escapists koja je poslužila kao osnova novog naslova iz 2015. godine. Ove godine cijeli svijet je zatvor u Escapists verziji The Walking Deada i naše je da preživimo. Bijega nema.
Imam tu nesreću da dosad nisam imao priliku igrati Escapists tako da mi je ovo prvi susret sa eskapizmom Teama 17. Iako su promotivni isječci bili poprilično naivni, očekivao sam žešću dozu franšize u samom naslovu. To se nije desilo. The Walking Dead je u The Escapists fazonu sabijen u slatkastu osmobitnu grafiku i iako je publika dosad imala priliku svjedočiti raznoraznim morbidnostima upakovanim u slatka pakovanja, duh The Escapists: The Walking Deada je naivan, usudim se reći nintendovski. Iako pokušavate preživjeti u svijetu zombija, pucate, bodete noževima i pikselasta krv se tu i tamo prolije po ekranu, sve je dočarano jednostavno, suptilno, dječije. To je poprilično zanimljiv pristup tematici The Walking Deada, stripa u kojem su donošene i krajnje šokantne, komercijalno neprihvatljive odluke. Sama ideja mi se svidjela, posmatram je kao zanimljiv način da se mlađa populacija uvede u svijet zombija, barem u zemljama gdje se pazi šta djeca igraju i gledaju. Ipak, ako očekujete klasičnu brutalnost ili čak površnu iščašenost televizijskog Grimesa, ovdje ih nećete naći. Nema psovki, nema crijeva, samo slatki pikselasti likovi, skoro kartonski prikazi likova iz stripa / serije i zelenkasti mrtvaci.
Igra donekle prati radnju strip, pa ćete prve upute o preživljavanju dobiti u bolnici u kojoj se Rick budi iz kome. Umjesto CG sekvenci, priča između segmenata nivoa i samih nivoa odvijat će se u stripovskim tablama iz aktuelnog stripa, ali sabijen u osmobitni format. Na početku zanimljivo, kasnije poprilično naporno. Tutorial je kratak i nedovoljno dobro objašnjen, pa sam se dobro namučio sa postavljanjem sanduka da bih se propeo u ventilaciju, a kasnije i sa komandama kopanja rupe. Imam osjećaj da je Team 17 ciljao na već uigrane igrače Escapista što je poprilično problematična odluka jer su ipak ovaj put radili sa velikom franšizom čiji ljubitelji ne moraju nužno biti i njihovi prijašnji kupci. Nakon uputstva, zadesit ćete se na farmi porodice Greene, a preživljavat ćete i u zatvoru, Woodburyiju i Alexandriji. Dolaskom na farmu započinje stvarna igra.
The Escapists: The Walking Dead igra se u danima koji predstavljaju krugove, odnosno poteze unutar kojih obavljate različite funkcije i time rješavate probleme koji su postavljeni ispred vas. Većinu vremena morat ćete obavljati svakodnevne zadatke: jutarnji i večernji zbor, doručak, ručak i večera te radni zadaci, a između ovih tački imate slobodno vrijeme koje ispunjavate pretražujući okolinu, skupljajući crafting recepte i opremu te ispunjavajući male zadatke koji vam donose naklonost grupe (“Zombi mi je oteo sapun. Ne mogu to podnijeti! Vrati moj sapun”, viče Lori i neće da uzme nijedan drugi sapun koji joj nudite osim njenog). Razmažen količinom stvari koje istoimeno možete uprtiti u Creativerseu i Terrariji koje igram u posljednje vrijeme, u The Escapists: The Walking Deadu dobro sam se mučio sa cijelom sistemom craftinga jer u svakom trenutku možete nositi maksimalno šest predmeta. U samom početku taj sistem izgleda zanimljivo, ali kada skontate da je jedini način da predmete nanosite na jedno, centralno mjesto kako bi bili efikasni u proizvodnji novih, to vas počinje opasno umarati. Igra u potpunosti ovisi od craftinga, a ovaj aspekt nije najbolje rješen.
Mislim da je korisno da objasnim šta znači mikromenadžment u ovom naslovu. Cilj svake mape je riješiti sve zadatke u što manjem broju dana, a to će od vas zahtijevati pažljivo planiranje onoga što u jednom danu želite uraditi između već određenih dešavanja. Da li je to bildanje vaših statistika na spravama (snaga i brzina) i igrama (inteligencija) ili istraživanje terena i potraga za materijalima i stripovima (bonusima) razbacanim po nivoima? Na papiru to izgleda kao jako razumna organizacija, ali u praksi obavljate zadatke koji se svaki put naglo moraju prekinuti jer Rick Grimes, pored preživljavanja, zaista mora otići na porodični ručak ili oprati veš. Nakon dva do tri dana unutar igre, mikromenadžment prestaje biti zabavan, a postaje odrađivanje što dovodi do smrti samog naslova kojeg od suviše niske ocjene usljed dosade spašava negativna činjenica da igra sadrži samo četiri nivoa, ne računajući tutorial kao peti! Dodajmo na sve to poprilično nespretno riješene kontrole (kombinacija miša i tastature) i borbu koja je, ukoliko niste naoružani vatrenim oružjem (a najčešće niste) više kocka nego stvar pameti, strategije i umijeća i dobijete igru koja ne drži vodu baš najbolje.
Donekle mogu razumiti šta je Team 17 pokušao sa ovom igrom. Naslov koji se ponaša kao (S)NES materijal i ima taj određeni šarm ipak bi trebao izazivati i određenu vrstu nostalgične povezanosti mene kao igrača sa njim da bih ga mogao ocijeniti kao kvalitetan u 2015. godini. No ono što je ovih dana bilo na pladnju je osmobitna igra poprilično dosadne, pojednostavljene i nezanimljive mehanike bez pravog izazova i sa površnim likovima, ali jakim imenom. Ako je suditi po riječima i kritikama igrača, The Escapists: The Walking Dead nije dobro The Escapists iskustvo, a ja na osnovu odigranog broja TWD naslova mogu slobodno reći da je ovo dosad i najnezanimljivija (da ne koristim grublje riječi) digitalna inkarnacija Kirkmanove postapokalipse.
The Escapists: The Walking Dead je dostupna na Steamu. Zahvaljujem se kući Team 17 na ustupljenom primjerku.