Jedan od najdražih momenata igraće industrije mi je Payneov slavni bullet time. Jednostavni potez kojeg je bijelom svijetu predstavila Matrix trilogija uistinu ima nekoliko mrvica božanskog u sebi. Usporavanje vremena, brže reakcije, izbjegavanje skoro pa nemogućeg i superiornost nad refleksima drugih, sve to je bullet time učinilo jednom od meni omiljenih igraćih mehanika. SUPERHOT se u cjelokupnosti bazira na ovoj mehanici. Ovaj, usudim se reći, strateški FPS na poteze tvrdi da se vrijeme kreće samo kada i vi.
Osnovu SUPERHOTA čini story mod koji vas smješta u različita okružja u kojima imate samo jedan cilj – pobjediti određeni broj neprijatelja koji nemilosrdno hrle ka vama iz različitih smjerova. Ovi naizgled nepovezani nivoi spojeni su pričom koja se izlistava ispred očiju u vidu chata ispisanog na starom DOS terminalu. Priča je dobra, matriksovska i uživa srušiti četvrti zid što je čini još zanimljivijom. Vrijedi napomenuti da je i poprilično kratka te ćete nakon otprilike tri sata završiti glavni mod igre. Ako želite samo priču, sačekajte sniženje.
Šta nakon priče? Red je na endless i challenge nivoe koji će vam pružiti sate zabave. Endless mod je, baš kako mu i samo ime kaže, beskrajan. Vaše je da pokušate preživjeti što duže i neutralisati što veći broj protivnika. Svaki izazov se sastoji od više nivoa baziranih na određenom ograničenju. Samo katana ili goloruka borba samo su neki od izazova. Kada otključate sve, SUPERHOT će vam dopustiti da igrate endless mod unutar izazova što predstavlja najveće moguće dostignuće i test sposobnosti.
Konstantni bullet time bi mogao zvučati kao poprilično dosadnjikava inovacija, srećom to nije istina. Postoji nekoliko razloga tome. Prvi je neistina koju je razvojni tim iznio u svom opisu igre. Vrijeme nikad ne stoji u potpunosti, već se sasvim sporo kreće kada vi stojite, a ubrzava kako vi činite poteze, bilo to okretanje, nišanjenje ili kretanje. Vremena za strategiju ima, ali ne previše. Dodajte na to svo različito vatreno (pištolj, sačmarice, automatske puške) i hladno oružje (bejzbol palice i katane), goloruke napade i napad predmetima iz okoline koje mogu koristiti i vaši protivnici i kompleksnost se podiže nekoliko nivoa. Da bi nivo završio, potrebno je da primite jedan metak ili udarac. S druge strane, vašim protivnicima nekad će biti potrebno i više udaraca. Cijela mehanika se više doima kao koreografija plesa nego pucačina. Postoji nešto zaista maestralno u brzom udarcu u lice, hvatanju pištolja u letu, ispucavanje četiri do pet metaka, bacanju pištolja u lice neprijatelju, hvatanju njegovog oružja i ubijanju trojice sačmaricom te zamicanju za ugao u trenutku dok gledate kako meci završavaju u zidu iza vas, a ne u vašoj glavi. Svoje najbolje i najbrže borbe možete spasiti i uplodovati na mrežu killstagram.com koja je napravljena specijalno za potrebe SUPERHOTA.
Stilski, SUPERHOT je savršen. Minimalizam vlada. Svijet je bijele boje, protivnici i tragovi puščanih zrna crveni, oružja i predmeti za onesposobljavanje su crni. Ova paleta boja dopušta vam da se koncentrišete na samu igru i donekle je podloga za priču. Protivnici ne krvare već se po primanju metka razbijaju na dijelove. Pucanje u glavu ne znači ništa osim vječnog zadovoljstva pri pogledu na rasipanje stotina krhotina.
Lako je uživate u SUPERHOTU – u pitanju je zanimljiv igraći eksperiment sa odličnom vizuelnom prezentacijom.
SUPERHOT sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Evolve PR na ustupljenom primjerku.