stories1
Svako malo pojavi se igra koja me zabavi  na nekoliko sati, dana, sedmica ili mjeseci, ali se veoma rijetko pojavljuju igre koje me uspješno i iznova tjeraju da se cerekam svaki put kad završim sa igraćom sesijom ili započnem novu. Stories: The Path of Destinies je jedna od tih igara.

Svijet lisice-gusara Reynarda je poprilično opasan, barem ako je suditi po njegovim riječima izrečenim fantastičnim glasom naratora koji igračima pojašnjava svaku situaciju u igri. Igra započinje izborom. Reynardo mora izabrati želi li pomoći starom prijatelju ili ići u potragu za antičkim artefaktom božanskih sposobnosti. Kada igrač izabere, započinje igranje nivoa. Sve do idućeg izbora i novih komplikacija.

Stories: The Path of Destinies najlakše je opisati kao interaktivnu RPG knjigu. Dva svijeta su suočena na fantastičan način, a šavovi između elemenata su uistinu nevidljvi. Sa jedne strane igrači prate priču. I to ne bilo kakvu priču. Bajkovita, višeslojna avantura ispričana je jezikom prihvatljivim i djeci i roditeljima. Baš kao u fantastičnim animiranim filmovima, priča Storiesa puna je zanimljivih likova, prevrata i sudbina. Kombinacija je to bajke i basne sa karakterističnim humorom i povremenim razbijanjem četvrtog zida. Za divno čudo, ovi trenuci su uistinu vrhunski napisani te ni u jednom momentu ne djeluju iščašeno, kao da im nije mjesto tu gdje jesu.

Igra omogućava igračima da postignu čak dvadeset i pet različitih završetaka. Svakih šest završetaka podijeljeni su u jednu od linija istine koje će igračima pomoći da otkriju finalnu zagonetku i kraj Storiesa. Suštinski, igru ste završili kada otkrijete finalnu istinu za šta bi vam moglo trebati od tri do šest sati, zavisno od količine vaše radoznalosti na terenu. Nakon toga postoji mogućnost da otkrivate nove krajeve i saznajete dodatne pojedinosti o likovima vaše avanture. I gle čuda! Stories je igra u kojoj igranje nakon završetka ne predstavlja površno odrađivanje i nabijanje sati. Svaki od likova je zanimljiv i ima nešto reći, pa ćete se igri vraćati sve dok u vama titra zanos za Reynaldovim svijetom. Usporedio bih igranje nakon završene i otključane finalne istine kao gledanje behind the scenes materijala za The Shining – volim taj film i interesuje me sav dodatni materijal o filmu.

stories2

Kada igrač izabere, Reynaldo nastavlja dalje potragu za svojom sudbinom (sudbinama?) u izometričnoj perspektivi, u maniri akcijskih RPG igara. Kretanje, borba, kontranapad i poboljšanje likova čine osnovu Storiesa i sve ove funkcije se obavljaju mišem. Sama shema kontrola je poprilično jednostavna, ali nekoliko segmenata nikako ne mogu nazvati dobro odrađenim. Jedan od tih je hvatanje i bacanje protivnika. Naime, ako držite lijevi klik, Reynaldo bi trebao uhvatiti protivnika. Ponovnim pritiskom, protivnik se baca u smjeru u kojem ste okrenuti. Ova komanda hvatanja ponekad zaista zna omanuti, pogotovo nakon već izvršene serije napada na druge protivnike. Prekidanje kombinacije veoma često zna značiti i smrt, pogotovo u situacijama u kojima ste suočeni sa velikim brojem protivnika. Pa ne moraš bacati. Pa ne moraš bacati? Jesam li dobro čuo? Nažalost, određeni protivnici u igri zahtijevaju da ih prvo razoružate bacajući druge protivnike na njih, a tek onda ih možete dokrajčiti. Kada se suočite sa recimo tri takva protivnika, borba se zna pretvoriti u noćnu moru ukoliko kontrole izdaju.

Ipak, pored toga, sam sistem borbe je prihvatljiv i u ostalim segmentima veoma fluidan. Jednostavno pariranje klikom u pravom trenutku, napadi mišem, sve se odvija bez ikakvih problema i igra u ovom segmentu podsjeća na kombinaciju akcijskog RPG-ja i sistema borbe iz Batmanovog Arkham serijala. Još dva uspješno spojena elementa.

RPG sistem poboljšanja likova je poprilično sužen i jednostavan. Dobijanjem bitki dobijate i bodove, dižete iskustvo i nivoe, a na određenim mjestima u igri možete dobijene nivoe pretočiti u posebne sposobnosti koje vam otključavaju dodatne pogodnosti. Reynaldo je na samom početku naoružan sa jednim mačem, a igrajući ćete imati priliku da skupite materijale za izradu i nadogradnju još tri različita mača. Svaki mač ima svoje odlike i svaki služi kao ključ za posebne vrste vrata. U jednom prelasku naići ćete na vrata koja ćete moći otključati tek kada napravite novi mač, što daje dodatnu vrijednost vraćanju i na nivoe na kojima ste već bili.

stories3

Narator Julian Casey odradio je jako, jako dobar posao. Julian daje glasove svim likovima i objašnjava šta se zapravo dešava na ekranu, a upadice su slatke, ali ne i dosadne. Majstorski odrađen posao, čista petica. Što se tiče vizuelnog stila, Stories: The Path of Destinies je mene određenim elementima donekle podsjetio na Torchlight 2. Stories dobro emulira atmosferu crtanog filma koju slijedi i pričom, a kombinacija grandioznih i predivno dizajniranih nivoa te likova sa daškom mange kompenzira nedostatak klasičnih elemenata današnjih RPG-jeva kakvi su bezgranični, otvoreni svjetovi čiji dijelovi se veoma često znaju ne razlikovati puno jedan od drugog.

Ono što suštinski oduševljava u Stories: The Path of Destinies je činjenica da je Spearhead Games uspješno pomogao igraču da prihvati da njegovi izbori u igri utječu na rezultat u istoj mjeri kao njegova akcija za vrijeme RPG dijela. Koliko god uspješno djelovali u akcijskom segmentu, upravo vas idući nespretan izbor može dovesti do završetka koji niste očekivali. No ne brinite, vraćanje na početak u Stories: The Path of Destinies ne samo da nije dosadno, već je i krajnje poželjno.

Stories: The Path of Destinies sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Evolve PR na ustupljenom primjerku.