Nekako, kada se čovjek zanima za previše stvari, veoma je moguće da mu neke prolete ispod radara. Stellaris je bio jedna od tih stvari (igara). U pitanju je pretposljednja (najnovija je Hearts of Iron IV) strategija iz porodice Paradox Interactivea koju razvija njihov matični studio Paradox Development Studio. U pitanju je naslov baziran na Clausewitz engineu koji koriste sve velike Paradoxove strateške igre. No za razliku od igara okovanih historijom naše planete, Stellaris se diže iznad zvijezda… i dalje.
U svojoj suštini, ova igra predstavlja 4X strategiju smještenu u svemirsko okružje. Ukoliko ste igrali ili poznajete koncept serijala kakvi su Civilization, znate o čemu se radi – istražujete, širite se, eksploatišete resurse i uništavate sve pred sobom, borbom ili tehnološko-intelektualnim dostignućima. Međutim, Stellaris je otišao i korak dalje i ponudio mješavinu 4X mehanike i grand strategije sa dodatkom RPG-ja. U svojoj suštini, svaka partija Stellarisa je otvorena priča koja vas ne ograničava ničim osim rezultatima direktno izvedenim iz vaših poteza. I dozom diplomatskih i AI nelogičnosti, o čemu ću malo kasnije.
Pri samom kreiranju nove igre imat ćete priliku izabrati jednu od ponuđenih rasa. Pored ljudi, većina vanzemaljskih rasa inspirisana je životinjskim carstvom naše planete. Ima tu generalno suludih dizajnerskih ideja kakve bi mogle pasti na pamet jedino SF autorima četrdesetih i pedesetih, ali naivnost izgleda je nešto što Stellarisu daje posebnu čar. Svaka rasa ima svoja vlastita pravila, ideje i nit vodilju kojom kroči kroz historiju. Ukoliko vam nijedna od ponuđenih opcija ne odgovara, Stellaris nudi ponajbolju – kreiranje vlastite rase. U procesu kreiranja možete svaki aspekt rase prilagoditi vlastitim idejama. Želite kreirati primitivne ratnohuškače (zar to nisu ljudi?) ili visokointeligentne arahnide koji rade na dijeljenju znanja? Nikakav problem, ali zapamtite da će put koji izaberete u Stellarisu biti onaj kojim ćete kročiti, povremeno se pitajući šta ste mogli uraditi drugačije.
Igra nudi tutorial opciju koja nije izvedena iz glavne igre već je inteligentno integrisana u samo igraće iskustvo. Naime, kako bi vas igra naučila osnovama mehanike, simpatični robot koji predstavlja vrhunsko tehnološko dostignuće zemlje zadaje vam različite zadatke, od kreiranja kolonijalnih brodova pa do održavanja nivoa energetskih resursa kroz igru. Na ovaj način iskustvo učenja igranja je fantastično lagano i pristupačno. Vrijedi napomenuti da je od svih Paradoxovih strategija, kao i 4X igara Stellaris zapravo i ponajviše blagonaklon ka početnicima u žanru. To nikako ne znači da će iskusniji igrači gubiti vrijeme sa igrom, ali lijepo je vidjeti da postoji igra koja na prijemčiv način objašnjava pojedinosti i pravila zajednička svim igrama ovog tipa.
Partiju započinjete u vlastitoj galaksiji iz koje trebate krenuti u dalje pohode. Kao prvo, važno je sa svojim znanstvenim brodovima organizirati istraživanja sistema. Brodovi za gradnju konstruišu različite građevine u istraženim sistemima čime skupljaju resurse koje vaše carstvo koristi za dalju ekspanziju. Pored minerala, energije i hrane koji predstavljaju najosnovnije resurse, vaša koncentracija će biti usmjerena i ka istraživačkim resursima. Vaši naučnici će istraživati u oblastima fizike, inženjeringa i društva. Ovaj 4K naslov ne dopušta vam da analizirate istraživačko stablo, već generiše izbore zaključno sa vašim prijašnjim odlukama što stvara unikatno iskustvo svaki put kada igrate igru.
Posebno važan resurs u igri je Influence kojim se širite u galaksijama, birate vođe i namećete nova pravila unutar samog carstva. Influence je najteže dobiti i na kapaljku se vraća u carstvo. Samim tim, potrebno je pametno, analitički pristupiti ekspanziji carstva i izboru lidera. Kad smo kod izbora lidera, postoji nekoliko različitih vrsta lidera. Mnogo važniji su recimo generali nego sama vlada na planeti. Svaki izbor u okvirima civilnog društva vašeg carstva dolazi uz uslove mandata. Međutim, problem leži u tome što igrači nisu kažnjeni ukoliko ne ispune zadana obećanja, a uslovi su veoma često neostvarivi. Recimo, igra vam zada podizanje broja istraživačkih stanica na planetama, ali vi to ne možete uraditi jer nemate dovoljno Influence poena niti ih možete skupiti unutar mandata kako bi se proširili na druge planete i tako izgradili već spomenute istraživačke stanice.
Istraživanje svemira ili rana igra kako se ova faza naziva u krugovima ljubitelja strategija je ništa manje no veličanstvena. Kroz misli su mi, u procesu istraživanja i koloniziranja dalekih svjetova, proletili Carl Sagan, Arthur C. Clarke, Star Trek i mnoge druge SF reference. Odista, Stellaris igra na kartu buđenja skoro pa dječije znatiželje u igraču. Istraživajući galaksiju susretat ćete se sa različitim anomalijama ili ostacima prijašnjih civilizacija. Ovi događaji opisani su kroz mnoštvo teksta, a izbor po pitanju ovih dešavanja donekle će utjecati i na vašu igru.
Pored anomalija, neizbježno je da se u procesu igranja susretnete i sa drugim civilizacijama. Njih će biti tačno onoliko koliko ste ih zatražili za vrijeme procesa kreiranja igre, a njihovo ponašanje bit će uzrokovano njihovim karakteristikama. Nažalost, njihova umjetna inteligencija pada na nekoliko testova. Prvi je zatucanost vaših suparnika. Veoma često, suparnici vas od samog prvog susreta ili vole ili mrze te rijetko dolazi do nekih značajnijih promjena na terenu uzrokovanih vašim odlukama. Ukoliko se ne vrijeđate laserom i kamenom, sa drugim rasama ćete nekulturno komunicirati diplomatskim krugovima. Diplomatija je Stellarisova zasad najveća boljka. Kompjuter bira čudne poteze, donosi još čudnije odluke i sam kreira univerzum u kojem imate osjećaj da ste jedina razumna rasa, dok su odluke svih ostalih rasa rezultat galaktičke slučajnosti. Diplomatija je primitivna i poprilično šuplja, pa ćete i prije samog poteza moći naslutiti kakav će biti ishod vaših odluka.
Nažalost, postoje samo dva načina da se pobijedi u partiji Stellarisa. Nije problem što je jedan kolonizacija određenog postotka naseljivih planeta, a drugi vojna dominacija nad ostalim carstvima, problem je što su oba načina usko vezana za ratovanje. Kada partija uđe u finalnu fazu, odnosno kada razotkrijete cijelu galaksiju i vidite odnose i gdje su trenja između vaših suparnika i vas, neće biti druge nego da stupite u otvoren sukob sa ostalim carstvima gdje je ishod najčešće jednak odnosima vojnih snaga, ranijim istraživanjima i pametnom dizajnu brodova koje možete lično sastavljati u ne baš komplikovanom meniju za dizajn letjelica. Borbe izgledaju lijepo i ništa više od toga, a nije da ne bi bilo bolje da su recimo rješene u stilu Age of Wonders III gdje i taktika čini značajan aspekt.
Izgled igre je ono što me posebno razveselilo. Igra se bazira na dosta teksta, dok je grafička prezentacija minimalna i ne odvraća pažnju igračima. To je posebno važno u kasnijem stadiju igre kada se jedinice nađiđaju. Interfejs je posebna poslastica. Lišen apsolutno svih bespotrebnih detalja i u uskoj saradnji sa kraticama na tastaturi, Stellarisov interfejs je nevjerovatno fluidan i omogućava brzu i efikasnu kontrolu svakog aspekta igre. Ukoliko i postoji nešto što ne možete obuhvatiti pažnjom, opcija pauziranja, ubrzavanja i usporavanja igre definitivno će biti solidan dodatak i pomoć svakom strategu. Igra me svojim izgledom na ekranu za pregled galaksija podsjetila na drugi Neptune's Pride što je ako mene pitate veliki plus.
Stellaris sija u multiplayeru. Sve nedaće vezane za AI kompjuterskog protivnika apsolutno nestaju kada vam se sa druge strane nišana nađe ljudski protivnik. Partije mogu sadržavati do 32 igrača i u takvim igrama (a bio sam u dvije) se zaista ne zna ko je veće đubre, no istini za volju, naprosto uživaš i kad te ljudi (ptice? pauci? lignje?) rastavljaju laserima na sastavne dijelove ukoliko oni koji ih vode imaju imalo roleplaying duha u sebi, pa glumataju i na chatu pišu nevjerovatne stvari dok te šalju u knjige historije. Stellaris naprosto traži roleplaying i ukoliko se opustite i podarite tu stranu sebe igri, vratit će vam se višestruko.
Važno je napomenuti da je Stellaris potpuno podložan različitim modifikacijama. Već se na Steam Workshopu nalazi popriličan broj različitih modova, a mnoge raduju i nadolazeći total conversion modovi kakvi su Star Wars i Star Trek. Ovakvo uplitanje zajednice u samu igru ispravit će sve ono na šta Paradox Development Studio eventualno ostane gluh te će se rok trajanja Stellarisa definitivno produžiti.
Ekipa koja stoji iza višestruko komplikovanih naslova kakvi su Europa Universalis i Crusader Kings uspješno je ukrotila zvijer žanra i isporučila igru koja na zabavan način miri 4X i grand mehanike. Ovo je igra koja će biti zanimljiva kako početnicima, tako i iskusnim igračima zbog svoje otvorenosti, pozivanja na roleplaying i mogućnosti modificiranja skoro svakog njenog aspekta. Ipak, za nadati se da će buduće zakrpe pomoći rješavanje pitanja kritične, površne diplomatije, ali i unijeti dodatne uslove kojima možemo izvojevati pobjedu na svemirskom frontu jer mi je suviše tmurna budućnost u kojoj trebamo i moramo klati da bi se izdigli iznad svih.
Stellaris sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Paradox Interactiveu na ustupljenom primjerku.