Igrao sam: SOMA

somalogo

Sreća u izbjegličkoj nesreći devedesetih bila je činjenica da sam četiri godine proveo na morskoj obali. More sam uvijek cijenio kao najmoćniju silu prirode, a ono što mi je golicalo maštu i tjeralo me na razmišljanje bile su eventualne tajne koje more krije. Uvijek me istovremeno plašio i fascinirao moment kada roniš i pogledaš u tamno plavetnilo, u daljinu. Šta se krije u toj tami, na još većoj dubini?

Neugodni osjećaj uzrokovan gledanjem u morsko plavetnilo se vratio godinama kasnije, kad sam dobio priliku da zaigram naslov SOMA iza kojeg stoji švedski Frictional Games. Da, isti onaj razvojni tim koji je kreirao Amnesia i Penumbra serijal.  Što se tiče Amnesie i Penumbre, neke od igara iz serijala su bile dobre, neke su bile bolje, a sa SOMOM, Frictional Games se odmiče od zemlje koju poznajemo i šalje nas u nepoznati univerzum na našoj planeti – ispod površine Atlanstkog okeana.

Simon Jarrett je dvadesetšetogodišnji Kanađanin zaposlen u lokalnoj striparnici. Nakon što je doživio stravičnu saobraćajnu nesreću u kojoj je izgubio prijateljicu, Simon zadobija oštećenje mozga koje prate glavobolje i oštra bol. Jarret u potrazi za rješenjem pristaje na skeniranje mozga koje vodi izvjesni David Munshi. Nakon što prođe proces skeniranja, Simon se budi na nepoznatoj lokaciji. Potpuno izgubljen, Simon počinje lutati prostorom za koji brzo saznaje da je stanica PATHOS-II, locirana na dnu Atlantskog okeana. Kako je dospio tamo, gdje su svi i kako da spasi vlastiti život kada mašine polude, samo su neka od pitanja na koja će Simon uz vašu pomoć trebati odgovoriti.

soma1

Ako ste ranije igrali naslove Frictional Gamesa, nema iznenađenja ni sa SOMOM. Ako niste, snaći ćete se vrlo brzo. U igri se krećete iz prvog lica, a HUD je nepostojeći što pomaže uživljavanju u sam naslov i izbijanju osjećaja ovo je samo igra koji obično i nažalost prati horor naslove. Vidjeti i svoje udove je prava rijetkost, viđate ih samo ponekad – kada se penjete uz stepenice, liječite ili mašete omnitoolom, futurističkom verzijom švicarskog nožića. Kada naiđete na neprijatelje koji znaju u određenim trenucima biti naporni, ali nikad nepravedna i frustrirajuća komponenta, nema borbe – morate bježati, sakriti se ili proći neopaženi. Ako vas neprijatelji spaze, u zavisnosti od neprijatelja na kojeg ste nabasali, možda ćete moći pobjeći. Ovo znači da igra sadrži jako mnogo šunjanja i odmjerenog kretanja, virenja iza ćoška i slušanja otkucaja srca. Ako niste raspoloženi za to već bi da sukobe rješavate u stilu Serious Sama, SOMA nije igra za vas. Umiranje je rijetkost i neprijatelji će morati nekoliko puta zaredom da vas rane kako bi umrli, ali i kad se to desi, čar SOME je u tome što ne osjećate bijes, već se rado vraćate u igru i pokušavate opet. Kreiran je nevjerovatan balans koji zadovoljava ljude koji žele uživati u priči.

A priča je, malo je reći, fenomenalna. Iako će svim ljubiteljima SF-a i horora na pamet dok budu prolazili kroz hodnike i tijesne, vodom ispunjenje procjepe padati različita literatura, filmovi i muzička djela, autori su uspjeli ispričati svoju priču na osebujan i lijep način. Priča kreira snažnu kombinaciju sa ostalim elementima igre. Kako ne želim nikome kvariti ni jedan trenutak igranja, reći ću samo da snaga SOME počiva na priči koja usmjerava igranje i iskustvo, a rastvara se kao latice ruže pred igračima, nudeći višeslojnost i različite teme o kojima se da diskutovati. SOMA je interaktivno filmsko iskustvo čiji je kraj režiran fantastično, a paleta emocija koja će se probuditi u vama isključivo zavisi od vaših promišljanja i ideja o ljudima, ljudskom postojanju i načinima na koje ljudska rasa može, treba ili možda čak i neće sačuvati svoj trag kroz vrijeme.

soma2

Na polju vizuelnog dizajna, SOMA ostavlja u prašini većinu indie igara godine. Kada prvi put krenete kročiti okeanskim tlom, obuhvatit će vas nevjerovatna kombinacija strave i oduševljenja. SOMA na savršen način miri i prožima prirodno sa vještačkim, meko ljudsko tkivo sa čipovima i senzorima. Kako budete išli dublje, u veći mrak, osjećaj izolovanosti će se povećavati, a slijedit će ga strah i napetost koja je stalna i ne jenjava. Ništa u SOMI, ma koliko lijepo izgledalo, nije opuštajuće. SOMA crpi vaš strah na osnovu atmosfere i nabrijanosti, ne jeftinih iskakalica. Samim tim, igra eliminiše mogućnost igrača da se navikne na izazivanje reakcije jer ne postoji konkretan razlog da se pokrenete već vas igra pokreće sve vrijeme. Određeni elementi dizajna idejno su me podsjetili na majstora Gigera, što se fantastično uklopilo u cijelu ideju.

Rijetko kad pretražujem imena ljudi koji su radili na igri, ali ako odsad vidim da je na audio dizajnu za igru radio Samuel Justice iz Engleske, slijedi impulzivna kupovina. Nevjerovatna je količina detalja uložena u zvuk. Dok se drugi producenti igraju zvukom, Justice i njegova ekipa iskoristili su svaki ton da ga usmjere ka samo jednom cilju – da se igrač osjeća konstantno bespomoćno i ugroženo. Terena i prostora za eksperimentisanje je bilo jako mnogo, što je tim iskoristio na odličan način. Od suhih zvukova unutar PATHOSA-II, pa do kretanja mračnim okeanskim ambisom, zvukova neprijatelja, prirodnih i mehaničkih zvukova, SOMA bi se mogla dokazati kao revolucionaran materijal na polju horor, ali i ostalih igara kada je u pitanju dizajn zvuka.

Kroz SOMU ćete prolaziti od osam do maksimalno dvanaest sati, sve zavisno od vašeg interesovanja da istražite svaku sobu, pročitate svaki dokument i poslušate svaki audio zapis. Što se mene tiče, nakon jedanaest sati igre, nakon što sam pogledao odjavnu špicu, zaključio sam da je SOMA već osvojila titulu horor igre godine. Definitivno je najbolji naslov Frictional Gamesa dosad kada obuhvatimo sve aspekte jedne igre, jedan od kandidata za igru godine, a sve što ovaj švedski tim odsad bude objavljivao uveliko će se suditi po standardima koje su nametnuli ovim remek-djelom.

OBAVEZNO.

SOMA je dostupna na Steamu. Zahvaljujem se Frictional Gamesu na ustupljenom primjerku.