sheltered-logo-web

Trendovi u svijetu igraće industrije mogli bi se usporediti sa šumskim požarom – kada bukne, spremite se na pakao. Jedan od ovih trendova su i igre preživljavanja. Priznajmo, svi volimo uživati u krajnjim scenarijima u udobnosti vlastitog doma. Opcije, moralne odluke, pokušaji spašavanja broda dok je i kapetanu, posadi i putnicima jasno da spasa nema uvijek su bili interesantni većini igrača.

Sheltered je postapokaliptična igra razvojnog tima Unicube iza kojeg stoji izdavač Team17.  Da, isti onaj Team17 koji nas već frtalj vijeka oduševljava Worms serijalom. Ali zaboravite na veselje, Sheltered je sve samo ne vesela igra.

U svojoj suštini, da odmah skinemo sa dnevnog reda poređenja, Sheltered se ponaša kao kombinacija igara Fallout Shelter, 60 Seconds i This War of Mine. O dvije od tri sam već pisao pa ako išta bude nejasno iz ove recenzije, navalite na stare tekstove. Cilj igre je jednostavan: preživjeti. Što duže.

sheltered1

Inicijalno igru započinjemo sa četveročlanom (nukleus) porodicom. Dva roditelja, dvoje djece. Nažalost, nemoguće je promjeniti broj članova porodice na samom početku, ali zanimljiv dodatak predstavlja činjenica da možete kreirati porodice sa dva muškarca ili dvije žene i njihovo dvoje djece. Prilikom kreacije likova omogućeno vam je izvršiti određene izmjene izgleda likova. Uz izgled mijenjate i njihove karakterne crte i statistike. Testirajući igru sa tri porodice primijetio sam da same karakterne crte i statistike likova ne igraju ulogu bitnu kao one mikromenadžmenta skloništa u kojem živite i radnih zadataka. Kada kreirate likove, primorani ste da nabavite i kućnog ljubimca. Kućni ljubimci variraju od ribice do konja (???) i iako se na prvu može učiniti da su samo kozmetički dodatak, zapravo su istovremeno i štetni i korisni – štetni jer vam proždiru resurse, a korisni jer svaki donosi određene pogodnosti. Ribice smanjuju stres, mačke tjeraju štakore, psi su pomoć u sukobima sa drugim preživjelima… Na kraju krajeva, kada zafali, mogu se i pojesti.

Nakon što kreirate likove, naći ćete se u skloništu. Baš kao i u mobilnoj menadžer varijanti Fallouta, sklonište je jedan nivo ispod zemlje, a daljim radom možete iskopati nove sobe i nivoe te ih ispuniti različitim tričarijama koje život znače. Sheltered funkcioniše na principu davanja zadataka likovima kojima raspolažete. Smrt je neizbježna i vremenom ćete gubiti članove porodice, ali primati nove preživjele. U svakom trenutku možete imati do šest osoba u skloništu. Čudna i krajnje nelogična odluka proizilazi iz toga da igra završava onog trenutka kada četiri člana porodice umru, bez obzira na druge preživjele u skloništu.

Osobama u skloništu dajete različite zadatke. Sve je konstantno u raspadnom stanju te ćete pored zadovoljavanja vlastitih potreba (hrana, voda, spavanje, higijena, vršenje nužde) morati paziti i na predmete u skloništu i popravljati ih. Stvari se u skloništu raspadaju jednako nelogično kao recimo u The Long Darku – teško je povjerovati da će limena kanta koja se koristi za vršenje nužde trebati popravke svaka tri dana, zar ne?

sheltered3

Naravno, sklonište ne predstavlja jedini aspekt igre. Resursa na samom početku ima malo, ali sasvim dovoljno, no da bi uspješno preživjeli duže od sedam dana, potrebno je organizirati ekspedicije i istraživati lokacije na mapama. Za razliku od This War of Mine koji posjeduju i jednu određenu crtu akcije za vrijeme istraživanja, u Shelteredu se vaši likovi samo nađu na lokaciji, obavijeste vas šta se nalazi da bi izabrali šta želite donijeti nazad u sklonište, a u slučaju sukoba, bitka se odvija na poteze. Bitke su poprilično rijetke u prvih trideset dana (ili je to moja sreća?).

Sheltered posjeduje i primitivan crafting sistem koji od igrača traži da skuplja dijelove. Nadograđujući radnu klupu možete unaprijeđivati objekte ili proizvoditi nove. Sve što vam onda ostaje je odlazak u radioaktivnu pustoš i skupljanje korisnog otpada. Porodica na samom početku ima i pokvaren stari RV. Skupljajući dijelove RV se može dovesti u vozno stanje te će biti neizbježan partner u avanturama i istraživanjima.

Mikromenadžment uz poprilično zanimljiv vizuelni stil obogaćen je i nekim dosad neviđenim inovacijama u svijetu ovakvih igara. Vlastite roditelje, djecu ili kućne ljubimce nakon što umru možete zakopati – ili pojesti. Igra poprilično groteskno prikazuje povraćanja usred radijacijskog trovanja i sve djeluje poprilično depresivno. Zvuči dobro?

Nažalost i ne baš. Nekoliko važnih aspekata igre trebali bi doživjeti velike izmjene kako bi igra bila igrivija duže od nekoliko sati. Automatizacija likova unutar skloništa je jednostavno neispravna. Likovi se ponašaju veoma čudno i najčešće će bacati resurse jer postoji određena granica koja je zadana i čim im žeđ, glad ili umor padnu ispod nje, automatizirani likovi će se poslužiti resursima što u većini slučajeva predstavlja besotrebno rasipanje.

Nažalost, automatizacija se nameće kao logičan izbor, pogotovo kada govorimo o situacijama gdje vodimo više od četiri lika. U skloništu se uvijek ima nešto raditi, uvijek se nešto raspada, uvijek izbijaju problemi. Paziti na sve postaje poprilično stresno jer igra ne dopušta pauziranje i izdavanje naredbi. U jednom trenutku sve se pretvara u festival klikanja, a gube se obrisi strategije koja bi Sheltered trebala biti. Izbacivanjem opcije pauziranja igra je dobila umjetnu težinu koja ne pruža izazov, već stvara teret na plećima igrača.

U jednom trenutku Sheltered postaje uistinu monotona igra. Likovi koje vodite nisu ništa više nego nabacana hrpa piksela. Možda je previše očekivati da budete sa njima intimni ili da se povezujete na način na koji to radite u X-COM 2, ali ja znam da sam doživljavao mnogobrojne traume kada su mi likovi u This War of Mine umirali ili završavali ranjavani ili poluludi.

Sheltered je ciljao na visoko i ugledao se na dobre igre, ali sama realizacija je nažalost, malo je reći, ofalila. Balansiranje, modovi i zadaci bi ga možda donekle mogli vratiti u moj život. Uzdajmo se u trud i sluh Unicubea.

Sheltered je dostupan na Steamu. Zahvaljujem se Team17 na ustupljenom primjerku.