“Evo Šarića… sa desne strane terena po zidu! Šarić se probija, kupi dodatno nitro punjenje i ulijeće punom brzinom! Igrač mu dodaje… Šarić, Šarić, karambolkom i… GOOOOOOOOOL! Pa ljudi moji, je li to moguće?”
Neizmjerno je dobro gledati reprize vlastitih golova u Rocket Leagueu i loše imitirati Mladena Delića. Postoji neko nepisano pravilo da se u multiplayer partiji svi sjajni golovi i katastrofalne greške isprate kroz replay opciju. Niko ne prekida odlične trenutke i svi uživaju u iskustvu. Sjajni golovi su svjedočanstvo vrhunske sposobnosti, onoga što je u modernim igrama postalo bespotrebno otkako je nastupila vladavina loadouta, perksa i DLC-a koji značajno mijenjaju mehaniku igara.
Kakve veze karambolke imaju sa fudbalom? Premisa igre Rocket League je veoma jednostavna. Na širokom, futuristički dizajniranom terenu čiji su zidovi ovalni kako bi se igrači mogli kretati i po njima igra se pravilima osiromašena verzija fudbala u kojem su igrači – automobili. Da, dobro ste pročitali. U partijama kontrolišete svoj automobil kojim se sudarate sa ogromnom nestabilnom loptom koja odskače ko luda. Cilj vam je u pet minuta dati što više golova. Iz svijeta stvarnog fudbala preuzet je koncept davanja golova i sabiranja poena. Ostalo nedostaje zarad fantastične igrivosti – nema faula, ofsajda, kartona, poluvremena. U isto vrijeme igrate svaku od uloga, od golmana do špica tako da su formacija stvar dobrog promišljanja, taktike i prilagođavanja situaciji na terenu. Petominutni mečevi su adrenalinom nabijeni fragmenti vremena, a produžeci koji počinju ukoliko je rezultat izjednačen i traju sve dok ne padne gol su neki od najnapetijih momenata igranja u posljednjh ne znam ti ni ja koliko.
Jednostavnost igre je ono što zaista Rocket League čini posebnim. Vašim automobilom možete upravljati koristeći dvije kamere. Prva je kamera iz trećeg lica, postavljena klasično iza automobila. Drugu aktivirate pritiskom na space bar – Ball Cam rotira kameru ka lopti. Zamisliti da je u toku kontranapad i da vozite po sredini terena dok vaš suigrač vodi loptu po strani. Koristeći Ball Cam držat ćete pravac, ali ćete zarotirati kameru, kao da trčite i okrećete glavu da se informišete šta se dešava oko vas. Ova kamera je toliko korisna da sam ja nakon nekoliko partija prestao mijenjati između glavne i druge, već naučio igrati koristeći samo Ball Cam, pa u svakom trenutku vidim gdje se lopta nalazi.
Pored kamere, kontrole su svedene na goli minimum. Gas, nitro pojačanje koje dobijate prelazeći preko markera na terenu i skok koji možete kontrolisati te auto obrnuti na bilo koju od strana što je izrazito korisno kada trebate loptu poslati u određenom smjeru. Za tako malo kontrola dobijate izrazitu mobilnost automobila. Baš kao i u stvarnom fudbalu, oduševit ćete se kada shvatite da kombinacijom spore vožnje i nitro ubrzanja možete driblati, izvoditi trikove, pa čak i prijeći cijeli suparnički tim u solo akciji. Vrijedi napomenuti da je sama kontrola automobila nešto što se uči i da trikove i čuda ne očekujete u prvih nekoliko partija. Dobro je to što je igra blagonaklona prema novim igračima te ih tu i tamo dovede u poziciju da izvedu neki odličan potez što uzrokuje mnogo sreće i želju za napredovanjem.
Single player modovi omogućavaju pojedinačne utakmice, igranje sezone i trening koji je razbijen na nekoliko segmenata. AI protivnici su se pokazali kao odličan testni poligon, no možda bi mrvicu manje trebali simulirati ljude sa količinom grešaka. Kako postajete bolji, takve vrste ispada počet će vam smetati. U multiplayeru igra pokazuje svu svoju raskoš. Partije se mogu odigravati u formatima 1 na 1, 2 na 2 i 3 na 3, a svaka postavka zahtijeva pomalo drugačiji pristup igri. Partije sa najvećim brojem igrača su veoma često i najhaotičnije, apsolutno ludilo gdje se zna desiti da zaigrate u timu u kojem se ne zna ko pije, a ko plaća, što dovodi do konfuzije i (blage) frustracije ukoliko vas drugi tim rastavlja na sastavne dijelove. S druge strane, dueli su rezervisani za najbolje. kada igrate protiv samo jednog protivnika, morate ne samo djelovati brzo i odlučno, već i planirati sve akcije po tri ili četiri koraka unaprijed. Dovoljno je jedno krivo pucanje, odbijanje lopte i nemogućnost da je zakačite dok leti iznad vas i desit će vam se da je ispraćate pogledom dok je suparnički automobil lansira u vaš gol. Lokalni multiplayer odvija se putem split screen opcije koja me vratila u neko dobro staro doba rokanja na PSX-u, kada sam ja bio mlađi, a život slađi. Online mečevi se igraju na dedicated serverima što omogućava stabilnu igru uz povremene trzavice kada je velika navala igrača. A navala zna biti velika jer je Psyonix, kompanija koja stoji iza naslova, odigrala pametan potez i učinila igru cross platform kompatibilnom. To znači da se igraća zajednica sastoji od Playstation 4 i PC igrača i da barijere između njih ne postoje. Koristeći Steam listu možete pozvati i svoje prijatelje i igrati sa njima.
Vaše igraće (ne)sposobnosti upisuju se u nekoliko različitih statističkih lista. Postoje liste za rangirane online mečeve u sve tri varijante (1 na 1, 2 na 2, 3 na 3), kao i statistike vaše sveukupne igre što uključuje broj partija, omjer pobjeda i poraza, utrošeno vrijeme i ostvarene pogotke.
Ja inače nisam lik koji se oduševljava grafikom u igrama i generalno mi je vizuelna prezentacija jedna od sporednijih stvari u igranju, ali Rocket League izgleda prekrasno. Stadioni su mješavina organskog i futurističkog sa živim neonskim bojama. Istovremeno su ogromni i mali, u zavisnosti od situacije i brzine kojom se krećete. Automobili također izgledaju prekrasno i imate dojam da su u pitanju zapravo autići na daljinsko upravljanje.
Kako igrate, svaka od uspješnih akcija (asistencija, davanje gola, pucanje u okvir gola…) donosi vam XP poene koji podižu vaš nivo i omogućavaju vam da otključate dodatne kozmetičke stvarčice za vaš automobil. Ima tu svega, od zastava za antenu, novih oblika automobila, boja, šešira, šara, pa čak i vrste i boje traga koji ostaje za vama kada ste u punoj brzini. Ta vrsta šminkanja će vaš automobil učiniti prepoznatljivim, ali neće nimalo promijeniti njegove karakteristike i tu zapravo dolazimo do same genijalnosti ovog naslova.
U vrijeme kada su razvojni timovi navikli igrače da kupovinom stvarnim novcem mogu poboljšati svoje šanse za pobjedu u igrama, Rocket League ulijeće u igraću godinu u najboljem maniru Unreal Tournamenta i Quakea III. Drugim riječima, svi su jednaki, svi na terenu su jednako brzi i spori, a samo će vaša sposobnost, znanje i refleksi biti granica između pobjedničke i gubitničke strane. Ovo nije igra koja onemogućava novim igračima da igraju sa veteranima kako to recimo radi Starcraft II – puno toga u ovoj igri ovisi i o timskoj borbi, agilnosti saigrača, a i nesposobnosti suparničkog tima. Momenti u kojima uspijevate na jedvite jade iskontrolisati veliku brzinu i poslati gol u suparničku mrežu, truba koja označava pogodak i eksplozija iz gola koja odbaci sve igrače unazad kada lopta pređe liniju su ultimativno zadovoljstvo, hrana za dušu i zaista imaju svoju težinu.
Rocket League je primjer fantastične implementacije odličnog dizajna. Rezultat je pristupačan, uzbuđujući i zabavan naslov u kojem je svaka pobjeda razlog za slavlje, a svaki primljeni gol nikako frustracija već želja da se čestita pobjedniku na odlično obavljenom poslu. Svojevoljno i pod punom moralnom, materijalnom, krivičnom i svakom drugom odgovornošću – najzabavniji multiplayer naslov godine.
Rocket League je dostupan na Steamu. Zahvaljujem se Psyonixu na ustupljenom primjerku.