Osim ako nisu u pitanju indie naslovi koji za cilj imaju eksperiment, a ne profit, video igre često imaju tendenciju da apsolutno ignorišu stvarni, mirnodopski, obični život čovjeka. Ako se bavimo ovom stvarnošću, bavimo se nasiljem, mizerijom i patnjom, ali činjenica je da se u životima sviju nas kriju fascinantni momenti koji nas mogu naučiti mnogo više o svijetu oko nas nego jedna digitalna postapokalipsa.
Life Is Strange, avantura DONTNOD Entertainmenta, objavljena je u julu ove godine i u verzijama za Mac i Linux platforme. Igra zadržava format izdavača Telltale Games, što znači da je priča dostavljena u pet epizoda, te je radnja igre samim tim tretirana kao serija. Verziju za Mac i Linux platforme razvio je Feral Interactive koji se može pohvaliti sa velikim brojem odličnih konverzija, među kojima se ističu X-Com 2 i Alien: Isolation. Izdavanjem Mac i Linux verzija, prva epizoda Life Is Strangea dostupna je za besplatan download na Valveovoj platformi Steam.
Igrač preuzima ulogu Max, studentice prestižne Blackwell akademije u gradiću Arcadia Bay. Max je osamnaestogodišnja brucošica i tipični predstavnik svoje generacije: selfiji, fotografija, muzika, komuniciranje kroz socijalne mreže. Ona se sporazumijeva putem ekrana i vokabularom punim slenga. Međutim, Max je u jednu ruku i tinejdžer u svima nama: doza introvertnosti, teških odluka, želje da učiniš pozitivnu stvar kada i moraš birati između dva zla. Ljudi koji je okružuju za vrijeme njenih avantura su dobri, zli, izgubljeni, borbeni, veseli i poraženi; drugim riječima, različiti tipovi ljudi sa kojim se i mi srećemo u našem svakodnenvom životu. Koristeći klišeje u vidu likova, čak i samog grada čijim otužnim ulicama se kreću ljudi izgubljeni u vremenu i prostoru, DONTONOD Entertainment je uspio stvoriti savršenu sredinu u kojoj će se mlađi igrači pronaći, a stariji uspješno evocirati barem dio svojih tinejdžerskih uspomena.
Life Is Strange sa konceptom Telltaleovih avantura dijeli nekoliko glavnih osobina. Prva je da su klasično teške zagonetke sa često iracionalnim rješenjima u potpunosti eliminisane iz naslova, a akcent igre se stavlja na likove, razvoj istih i pozadinsku priču između svakog. Time sama radnja teče veoma glatko i zavisno od vašeg interesovanja za pozadinsku priču, za svaku epizodu bit će vam potrebno od dva do pet sati. Pozadinska priča se skriva u različitim detaljima. Na sve strane oko Max su razbacani predmeti koje Max može pogledati, koristiti ili komentarisati, pa će na taj način igračima biti data dodatna saznanja o Maxinom razmišljanju. Pored predmeta, igra otkriva pojedinosti i kroz Maxin dnevnik u koji možete zaviriti da saznate pojedinosti o likovima i lokacijama i prije samog početka radnje.
Igra je specifična po mogućnosti igrača da premota vrijeme. Ovaj efekt omogućava igračima da saznaju sve moguće opcije i da promijene tok radnje u krucijelnim trenucima. Na ovaj način donekle se može kontrolisati zamah leptirovih krila jer će igra veoma često kratkoročna dobra rješenja pretvoriti u dugoročno gorke i bolne odluke. Izbori koje igrači imaju u ovoj igri nikada nisu grandiozna spašavanja nacija ili borba za nečiji goli život, već sitne moralne odluke koje muče obične ljude kada navečer legnu spavati. Da li sam trebao prešutiti neki podatak? Da li je u redu što sam rekao da nešto što nekoga tišti ne predstavlja ništa posebno? Kako je nekad davno (ne lažite da nije) cijela jedna generacija navijala ili osjećala užas naspram odluka likova u serijalu Beverly Hills – Life Is Strange igračima čini isto (ne)zadovoljstvo, pa nije ni čudo što će sam serijal uskoro zaživiti i u obliku igrane serije.
UI igre je veoma jednostavan za korištenje (jednostavan sistem drag'n'dropa za izbor radnji), a dodatno se olakšava ukoliko posjedujete kontroler gdje svako dugme predstavlja jedan od izbora. Uparite bežični joystick sa velikim televizirom (ili konzolom ako igru igrate na istoj) i uživate ćete u Life Is Strange.
Igra pati od problema od kojeg pati i svaka Telltaleova igra. Ne mogu se oteti osjećaju da je kraj upravo onakav kakav je odredio razvojni tim. Međutim, svi putevi i puteljci su zanimljivi i neki će vas, za razliku od dosta Telltaleovih igra, natjerati da se vratite unazad.
Life Is Strange kroz simboliku, igru snova i jave, te likove koji su svako od nas, predstavlja jednu od najboljih teltejlovskih avantura.
Life Is Strange sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Feral Interactiveu na ustupljenom primjerku.