Sa Hearts of Iron serijalom prvi put sam se susreo poprilično kasno – prošle godine kada sam u nasumičnim paketima GOG.com rasprodaje izvukao Hearts of Iron II i DLC ekspanzije. Strategija se pokazala kao obimna i poprilično teška, pa sam u jednom trenutku izgubio interes jer nisam imao vremena da stalno šaltam između Youtubea, napisane pomoći i igre.
Početkom jula sam dobio priliku da zaigram Hearts of Iron IV, najnoviji dio franšize objavljen 6. juna ove godine. Iza igre, kako je i očekivati, stoje Paradox Interactive i njihov interni razvojni studio Paradox Development Studio, a Hearts of Iron IV radi na Clausewitz engineu. Tu nema pretjeranih iznenađenja, ukoliko ste igrali jednu od ranijih Paradoxovih strategija, znate o čemu se radi. Razlika je što je ovaj put igra dobila i grafički facelift koji se meni nije pokazao kao najbolja opcija. Iako igrom dominira poprilično skladna paleta boja, 3D modeli su, jednostavno rečeno, nezgrapni. Postoji opcija da se 3D modeli ugase i zamijene jednostavnijim 2D prikazom u vidu kartica sa najosnovnijim informacijama, ali ni ta opcija se ne doima dovoljno dobrom. Sve u svemu, Hearts of Iron II se meni čini, unatoč nezgrapnim rješenjima menija i ako možete prijeći preko retro grafike, kao grafički bolji dio.
Ukoliko dosad ranije niste igrali nijedan naslov iz Hearts of Iron serijala, radi se o grand strategiji u kojoj preuzimate vodstvo nad jednom od zemalja iz historijskog perioda Drugog svjetskog rata. Na raspolaganju su vam svi veliki i manji učesnici tog tragičnog konflikta, iako igranje sa svakom zemljom donosi potpuno drugačiji osjećaj i mogućnosti. Najlakše rečeno, igra se najbolje uči u ulozi velikih igrača zbog broja resursa koje glavne zemlje u konfliktu imaju na raspolaganju. Manje zemlje također mogu svojim djelovanjem proizvesti odličan efekt te kreirati alternativnu historiju na neočekivane načine. To je jedan od razloga zašto je toliko zabavno igrati sa manjim državama.
Hearts of Iron IV je sandbox iskustvo onoliko koliko vi imate mašte i volje za mijenjanjem stvari. Početne pozicije su fiksirane, igru možete započeti u okvirima dva scenarija. Prvi, rani scenarij započinje 1936. godine, dok drugi počinje 1939. Oba scenarija dopuštaju modifikacije nastale igraćim potezima, ali je jasno da je drugi scenario, onaj sa utvrđenim ulogama u 1939. godini namijenjen simulaciji historijskih dešavanja.
Dvije su osovine (nije igra riječi) Hearts of Iron IV. Prva je menadžment industrijskih postrojanje u mirnodopskom i ratnom periodu. Ovaj segment predstavlja osnovu kvalitetne opreme i ratovanja na duge staze. Otvaranje fabrika, raspodjela dužnosti te neminovno preorijentisanje proizvodnje iz civilne u vojnu kada za to vrijeme dođe, samo su neki od zadataka koje ćete morati izvršiti. Uz menadžment se vežu i tehnike raspodijeljene na više grana velikog stabla skillova, kao i novitet nazvan nacionalni fokus kojim možete dodatno usmjeriti zemlje u određenom političko-konfliktnom smjeru.
Druga stavka je samo ratovanje koje je pojednostavljeno u odnosu na prijašnje nastavke. U samo nekoliko klikova i povlačeći linije možete usmjeriti svoje vojske u željenom smjeru. Mikromenadžment jedinica u slučaju ratovanja posebno dolazi do izražaja jer ćete, u zavisnosti od vlastitih (ne)uspjeha, u trenucima znati raspolagati sa stotinama, pa čak i hiljadama jedinica raspoređenih na više frontova. Poprilično je dobro riješeno opremanje jedinica i organiziranje istih. Jedinice možete opremiti sa različitom opremom te onda organizirati u armije na čije čelo stavljate generale. Svaki general donosi određene prednosti i mane te ćete i tu morati dobro mućnuti glavom. Hearts of Iron IV je podbuhao od brojeva i statistika, a ako vas iste zbunjuju ili čine nevoljkim, dobro razmislite o samoj kupovini.
Ideja diplomacije je poprilično jednosmjerna, ali i zanimljiva jer vam dopušta da tijek rata promijenite čak i onda kada ste uveliko zaglavili na gubitničkoj strani. Primjera radi, igrajući kao Jugoslavija sukobio sam se sa Italijom koja me vrlo brzo pregazila udružena sa snagama Japana i Rajha. Ipak, činjenica da sam finansirao državni udar u Italiji rezultirala je otcjepljenjem komunističke Italije koja je počela djelovati iznutra i na kraju je uspjela destabilizirati talijansku fašističku stranu. Uz pomoć sovjetskih snaga, Jugoslavija je nakon toga očišćena kroz niz godina. Finalne statistike su pokazale da Jugoslavija svojim učešćem u svjetskoj politici prije samog fijaska u vojnom sukobu sa Italijom, ali i nakon poraza, nije bila šaša.
Smjene dana i noći, čak i vremenski uslovi će ili pomagati ili odmoći vašim ratnim namjerama. Ovo i nije toliko primjetan aspekt igre na najlakšem nivou, ali svi viši nivoi od vas će zahtijevati da se dobro pobrinete i djelujete u skladu sa okruženjem u kojem se vaše vojske nalaze. Srećom, činjenica da se vrijeme igre može ubrzavati, usporavati i totalno zaustaviti znači da ćete imati dovoljno vremena da dobro razmislite o svim potezima.
Igra nudi i mogućnost multiplayer igranja na serverima do 32 igrača. U tim uslovima igra poprima posebnu čar jer političke ideje koje ljudi provode na terenu su zaista začuđujuće, fascinantne i zabavne.
Osnovne dvije zamjerke koje ja kao igrač koji se sa punim pravom može nazvati početnikom u HoI okvirima imam na četvrti dio serijala su početnička uputstva i AI protivnika. Interaktivni tutorial je više-manje beskoristan i igrači će više naučiti igrajući partiju nego tutorial. Zaista je malo vremena uloženo u dobrodošlicu novim igračima i zato bi oni tanjih živaca, suočeni sa kompleksnim strateškim sistemom mogli prebrzo odustati. AI oponenata i nije toliko loš koliko je, blago rečeno, čudan. Određeni potezi su iracionalni i nikako se ne mogu povezati sa nečim što bi se moglo desiti u stvarnom životu. Ovo se prvenstveno odnosi na vojne sukobe u partijama. Istini za volju, apsolutni početnici se i neće toliko baviti AI-jem protivnika koliko upoznavanjem svih sistema igre, ali veterani žanra i franšize možda trebaju sačekati malo (tradicionalno, Paradox ispravlja sve svoje greške kroz seriju DLC-ova) prije no što se odluče za kupnju jer će protivnika gaziti nemilosrdno. Ono što mene zadivljuje je posvećenost modding zajednice, pa već sada na Steam Workshopu možete skinuti različite scenarije koji sežu do fantastičnih (borba protiv zombi hordi), pa sve do popravki određenih aspekata igre koje su nastale kao rezultat zahtjeva zajednice.
Hearts of Iron IV je bazično dobra igra. Historijske postavke, kao i mogućnost učestvovanja u kreiranju alternativne historije je hvale vrijedna. Činjenica da igra nudi mogućnost da učinite promjenu čak i kada ste na putu na dnu je također zanimljiv aspekt. Ipak, Hearts of Iron IV posjeduje specifičan set problema koji čini da nijedan od frontova igrača ne bude u potpunosti zadovoljan naslovom u njegovoj sadašnjoj fazi. Ukoliko ste početnik, bit ćete apsolutno izgubljeni u kompleksnoj strategiji koja od vas traži da se brinete o svim mogućim sistemima u isto vrijeme i da djelujete efektivno na više frontova, a bez da vam objasni kako da to uradite te vas prepušta na milost i nemilost drugih izvora koje morate tražiti izvan igre. Kao veteran, imat ćete problem sa AI-jem protivnika i pojednostavljenim bitkama. Možda bi finalna ocjena trebala glasiti da se Hearts of Iron IV nipošto ne nabavlja po punoj cijeni već na nekoj rasprodaji sve dok igra ne bude zakrpljena, a problemi ispravljeni. Ili… nabavite Stellaris.
Hearts of Iron IV sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Paradox Interactiveu na ustupljenom primjerku.