Implementacija vestern tematike u svijet video igara nije nešto sa čim se redovno susrećemo. Zato nije ni čudo što žudimo za bilo kakvim vidom sušenja krvi i viskija na našim prašinom pokrivenim usnama. Ove godine poljska kompanija CreativeForge Games objavila je svoju igru Hard West koja je u više navrata reklamirana kao western igra sa elementima okultnog i mehanikom X-Coma, što je bilo sasvim dovoljno da se zaljubim u ideju.
Hard West je single player strategija na poteze sa RPG elementima. Priča igre je razbijena na osam međusobno povezanih scenarija. Sa žalošću moram konstatirati da sam očekivao mnogo više od same priče. Bilo bi nepravedno reći da je loša, ali sa svim elementima koje je tim imao na raspolaganju, moglo se uraditi mnogo, mnogo više. Problem leži u neuvjerljivim likovima i skoro nepostojećoj granici između pozitivaca i negativaca. Samim tim, jedini razlog zašto sam se brinuo za neke od svojih likova je bio taj što je njihovo preživljavanje bio imperativ i faktor uspješnosti određene misije. Pored toga, elementi okultnog dodani su nasilno, bez određenog reda. Sve se to doima poprilično stereotipno, do te mjere da demoni u igri imaju rogove, zašiljene zube i crvenu kožu. Obećavali su nam susret vesterna sa hororom i bilo je sasvim legitimno očekivati Stephena Kinga i Mračnu Kulu (barem je tako nešto meni prolazilo kroz glavu), ali prije da smo dobili horor izvlakušu za nezanimljive vestern likove.
Scenarije otključavate kako igrate. Oni se mogu interpretirati kao galaksije unutar univerzuma, a svaka galaksija zasniva se na jednom aspektu priče i jednom heroju. Svaki scenario sastoji se od borbenih misija na poteze i igre izbora i posljedica. Kada se ne borite, na mapi se krećete predstavljeni u obliku lobanje bizona, posjećujete određene lokacije, dajete odgovore na određena pitanja i tako donekle mijenjate tijek radnje. Zanimljivost je mehanizam unikatan za svaki scenario. U jednom skupljate dijelove paklene mašinerije skrivene u tijelima nekoliko likova. U drugom morate paziti na glad svoje ekipe, dok vam recimo treći scenario omogućava da koristite vidovitost da riješite određene probleme na koje nailazite. Kada dođe vrijeme da se borite, u zasebnom ekranu birate oružje i potrošne predmete koje zarađujete trgovanjem, kupovinom ili borbom.
Hard West predstavlja nekoliko zanimljivih sistema koji nažalost ne uspijevaju izdići igru iznad prosjeka. Poker karte su jedan od tih sistema. Igrivim likovima možete dodijeliti do pet karata. Svaka karta omogućava poboljšanje vaših karakteristika, a ukoliko kartama kreirate dobitnu ruku po pravilima pokera, dobijate bonus na karakteristike likova. I dok ovo na papiru zvuči sjajno, u stvarnosti se dokazalo da izbor karata i ne predstavlja neku preveliku taktičku promjenu na terenu. Igrajući na različitim nivoima težine, u igri se nije pokazalo da postoje razlike između nasumično i pažljivo izabranih karti.
Još jedan implementiran sistem je sistem sreće. Svaki igrač započinje igru sa određenom količinom sreće koja se onda kombinira sa igračevom pozicijom, postojanjem zaklona i ostalim elementima. Kada protivnički igrač promaši, sreća opada te se lik treba premjestiti na novo mjesto kako bi se razina sreće podigla na optimalan nivo. Bilo bi sjajno, napeto i odlično doživljavati presije od strane kompjuterski vođenih igrača da AI protivnika nije nevjerovatno glup. Netaktičnost protivnika najbolje se uviđa u zauzimanju čudnovatih, neobjašnjivih pozicija i nasumičnom pucanju. Kao i u svakom poštenom vesternu, rikoše je prisutan i u Hard Westu, ali će ga igrači koristiti veoma rijetko jer igra jednostavno ne nudi dovoljno situacija ni potrebe da se ovaj potez izvodi.
Borbe na poteze su razloga zašto se Hard West poredi sa X-Comom. Sama borba je u svojoj suštini veoma slična X-Comu, uz nekoliko blagih promjena recepta. U svakom slučaju, X-Com se voli zato što je fluidan, napet, što donosi iskustvo promišljanja i napetog odigravanja scenarija na osnovu poteza igrača. Hard West nije takav. Zahvaljujući činjenici da je igra rađena u Unityiju, mnogo me više podsjetio na Wasteland 2 i sve teške trenutke koje sam prolazio boreći se u radioaktivnoj pustinji. Uzmimo u obzir da Wasteland 2 volim, ali niko ne može prijeći preko loše kamere (pomjeranje po stepenima? Zaista?) i loših kontrola koje su veoma često uzrokovalo slučajno odigravanje neodgovarajućeg poteza. Hard West se ponaša i izgleda jeftino. Raduje me što se u borbama igrač može koristiti sa preko 40 oružja inspirisanih stvarnim naoružanjem i prototipima iz tog historijskog perioda, ali to jednostavno nije dovoljno. Finalni ekser u sanduku je nemogućnost spašavanja igre usred borbene misije. Ukoliko umrete nakon četrdeset minuta – ponovo. To je frustrirajuće iskustvo kakvo niko ne voli.
Ono što se zaista mora pohvaliti je audio. Muzika je odgovarajuća, mistična i zlokobna. Oružja zvuče standardno dobro, dok je za naraciju zadužen lik imena Smrt. Smrt je FANTASTIČAN. Nevjerovatna naracija uzrokovala je da nastavim igrati i u trenucima kada sam mislio odustati i upravo ovaj način pripovijedanja i predstavljanja priče je jedna od najsvjetlijih, ako ne i najsvjetlija tačka samog naslova.
Kada završite sa kampanjom, uvidjet ćete još jedan veliki minus samog naslova – mogućnost ponovnog igranja, a da otkrijete nešto novo je ravna nuli. Nemate razloga da igrate opet jer je sve u scenarijima više ili manje namješteno da se odigra na određeni način. Uvijek možete pokušati odigrati igru u Iron Man modu ili na težoj razini, ali meni lično to nije dovoljan razloga da naslovu poklonim ponovo petnaestak sati. Činjenica da ne postoji način da se ranije zarađene karte i oružja prenose iz scenarija u scenario ili iz igre u igru Hard West bacaju u zonu potpunog i tupog grind fest iskustva.
Hard West je obećavao mnogo i ja sam upravo toliko i očekivao. Teško je prestati baliti kada čuješ da neko pravi X-Com igru sa vestern i okultnim temama. Ipak, ispostavilo se da je naslov CreativeForge Gamesa premalo okultan i vestern za vlastito dobro, ostavljajući nas u mlakim vodama. To je razlog zbog kojeg igru zaista ne mogu preporučiti po njenoj punoj cijeni, pogotovo sada kada su fantastični X-Com remake i dodaci veoma često na rasprodaji za smiješne pare. Ukoliko zaista ne možete preživjeti bez svoje doze vesterna, sačekajte da Hard West okači markicu sa rasprodajnom cijenom.
Hard West sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se CreativeForge Games na ustupljenom primjerku.