Ne baziram ovu tvrdnju na bilo kakvim statističkim podacima, ali sam čvrsto uvjeren da indie razvojni timovi gaje posebnu ljubav prema dva tipa igara. Prvi su raznorazne sandbox igre, a drugi su roguelike naslovi. Ima nešto magično u skoro bezgraničnim mogućnostima ponuđenim igračima, kao i u partijama u kojima jedan potez može biti razlika između života i smrti, te vas svaka greška instantno vraća na početak, bez počasne salve, bez čestitanja, bez čvrstog stiska šake. Da, imao si sve te silne predmete, sad ih više nemaš. Bu-hu, idemo opet.
Koliko god recept roguelike igara bio jednostavan, upravo se u toj jednostavnosti krije kompleksnost žanra. Treba uzeti nešto tako obično i napraviti naslov koji te izdvaja iz mase. Neki su to uradili fantastično (Don't Starve, Binding of Isaac), većina poprilično prosječno. Crypt of The Necrodancer, deseta igra programera Ryana Clarka, osnivača tročlanog Brace Yourself Gamesa, okreće roguelike žanr naopako i integriše dovoljno zanimljivih momenata kako bi CoTND lansirao među roguelike elitu.
Osnova igre je istraživanje nasumično generisanih tamnica. Počnete na jednoj lokaciji, krećete se po mapi, ubijate ili izbjegavate neprijatelje, skupljate predmete, pronađete izlaz i idete dalje. Tako igrate sve dok ne naiđete na šefa i porazite ili vi njega/nju ili on/a vas. No kako se kreću svi unutra igre, to je već posebna priča.
Crypt of The NecroDancer donosi element ritmičke igre – kretanje svih bića u igri, uključujući i vas odvija se u ritmu muzike koja svira na nivou, a koju je komponirao fantastični Danny Baranowsky (Super Meat Boy, Canabalt i The Binding of Isaac). Koristeći samo strelice i za kretanje i za odabiranje predmeta, morate pratiti ritam muzike i pomjerati se po beatu. Neprijatelji se također kreću u ritmu, samo što svaki neprijatelj ima svoje specifično kretanje koje ćete morati memorisati kako bi se izborili u gustim situacijama kakve su ćorsokak u kojem su vas okružile četiri grdobe. Najlakše je Crypt of The NecroDancer zamisliti kao šarenu, disko verziju šaha u kojem se svi likovi kreću u isto vrijeme, te dobro morate paziti na koje ćete polje iduće nagaziti.
Iako je koncept na samom početku poprilično zbunjujući, veoma brzo igra postaje abnormalno zarazna. Razlog tome je izvjesna predvidljivost poteza neprijatelja, te nema one klasične roguelike nepravednosti koja proizilazi iz nefer generisane tamnice. Ovdje se skoro iz svake situacije igrač može izvući, ali je potrebno mnogo vještine koja se stiče vremenom, te kako igrate, uviđate da ste sve bolji i bolji, što obara mogućnosti nakupljanja frustracije.
Neprijatelji posjeduju različite napade i postaju progresivno teži za poraziti kako prelazite iz zone u zonu. Neki od neprijatelja se vraćaju u mutiranom, čvršćem obliku, neki se pojavljuju po prvi put. Svaka od četiri zone ima svoju temu, a na krajevima zona se kriju muzičkim žanrovima inspirisani šefovi kakvi su Deep Blues i Death Metal. Dok su prve dvije zone više-manje lagan zalogaj što se tiče kretanja, teme treće i četvrte zone donose i nove mehanike kretanja kakve su poledica na podu, što će vas koliko izvlačiti, toliko i uvaljivati u probleme.
Kroz igru skupljate zlato i dijamante, dvije vrijedne valute koje će vam, ukoliko budete dobro raspolagali istima, uveliko olakšati život. Zlato koristite pri susretu sa uber-genijalnim raspjevanim prodavačem koji se krije na svakom nivou i koji nudi različite predmete u zamjenu za zlato, od bombi, oružja, oklopa, pa do hrane i bolje vidljivosti. Kako budete igrali igru, nailazit ćete na kaveze u kojima su zaključani likovi. Kada ih oslobodite, u njihovim prodavnicama u lobiju igre moći ćete potrošiti skupljene dijamante. Dijamantima kupujete pojavljivanje predmeta na nivou u škrinjama, te jednom kad kupite predmet, on ostaje otključan zauvijek (podrazumijevamo da nećete izbrisati save file). Jedan od likova koje ćete osloboditi je i Beastmaster koji vam omogućava da vježbate borbu sa svim neprijateljima koje ste susreli i porazili u ranijim okršajima.
Vrijedi napomenuti da početni lik, heroina Cadence, nije jedini lik sa kojim ćete igrati. Prelazeći zone i ispunjavajući zadatke otključat ćete još devet likova, svaki sa svojim specijalnim osobinama, manama i vrlinama, te će svaki od likova zahtijevati poseban pristup igranju koji se nekad, kao što je recimo slučaj sa Bardom, neće temeljiti samo na ritmičnom skakanju.
I kada pređete osnovne četiri zone i zaključite Cadencinu priču, igra i skakutanje ne staju. Crypt of The NecroDancer je krcat dodacima koji će vas činiti sretnima jako dugo vremena. Svaki dan možete učestvovati u igranju dnevnog izazova. Co-op igranje je također moguće, dok imate priliku i okušati se u modovima koji se kreiraju nasumično tako što ukucate bilo koju kombinaciju brojeva i/ili slova ili koristeći elemente sve četiri zone. Igra dopušta i vježbanje u modu sa lakšom težinom, te korištenje hardverskih dance podloga za upravljanje likovima! Vrijedi napomenuti da muzika Dannyija Baranowskog nije jedina u igri – FamilyJules7X kreirao je fantastično dobre metal remixe, a A_Rival nudi jednako sjajne EDM remixe Baranowskovog soundtracka. Ukoliko vam i to nije dovoljno, vaša MP3 kolekcija može poslužiti za borbu protiv sila zla.
Nevjerovatno jednostavna i bolesno zabavna roguelike igra, Crypt of The NecroDancer donosi novitete u roguelike žanr, spaja nespojivo i obećava sate i sate zabave, te je poprilično dobroćudna kada su u pitanju novi igrači. Topla, veoma topla preporuka.
Crypt of The NecroDancer dostupna je na Steamu. Zahvaljujem se Brace Yourself Gamesu na ustupljenom primjerku.